Vaša vlas – njima osmijeh za čas” projekt je riječkih studenata pokrenut još u veljači 2018., a oko godinu dana kasnije ispunio je svoju misiju. Iza poziva građana da se uključe u doniranje kose preko izrade perika do samog čina dodjele stoji tim od 12 studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koji djeluju i pod zajedničkim nazivom KosaRi.

Ideja za projekt došla je još na prvoj godini fakulteta, a studenticu medicine, Saru Varljen, inače i jedna od voditeljica projekta KosaRi, motivirala je činjenica da se jednim sličnim projektom bave i u Rumunjskoj.

“Ubrzo smo shvatili da je potreba za takvim projektom prisutna i u Hrvatskoj te da se ovime gotovo nitko ne bavi”, započeo je Tin Vučković, student Medicinskog fakulteta u Rijeci koji je uz Saru još jedan voditelj projekta.

Kada smo ih pitali za cilj, napomenuli su da nije postojao samo jedan, već da je njihov projekt pokušao obuhvatiti nekoliko dimenzija. Prvi cilj potekao je iz humanitarne naravi i značio je napraviti nešto za oboljelu djecu ali opet brendirati projekt koji do sada u Hrvatskoj nije postojao, barem ne kao studentska inicijativa.

Onaj drugi bio je pak društvene prirode, a značio je senzibilizirati javnost o tematici rehabilitacije i resocijalizacije djece koja su postala drugačija zbog svoje onkološke ili autoimune bolesti i to na vrlo nepogodan i očit način – gubitkom kose.

‘’U principu, gotovo smo u potpunosti ‘zanemarili’ onaj medicinski aspekt bolesti, jer se tim dijelom izvrsno bave naši liječnici. Sve što dolazi iza toga je ono što nas je potaknulo da krenemo u projekt, a to je subjektivni osjećaj djeteta da je drugačije, da mu je njegova dijagnoza ‘napisana na čelu’ i da više nigdje ne pripada jer nema kosu. Željeli smo ljudima približiti važnost mentalne higijene djece koja su u godinama kada je osjećaj pripadnosti jedan od najbitnijih’’ dodaje Vučković.

Odaziv iznad očekivanja

S projektom su počeli nakon dolaska rezultata natječaja Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci za dodjelu financija studentskim projektima i udrugama, jer unatoč velikoj želji, bez financijskih sredstava ovaj projekt nije mogao ni početi. Misijom projekta koji je podržalo i najvažnije studentsko tijelo u Gradu Rijeci obuhvatili su studente i mlade, djecu osnovnoškolske dobi, koja igraju važnu ulogu u cijelom procesu resocijalizacije, i širu javnost, putem organiziranih događanja; poput humanitarnog Pub Quiza, SciCafe predavanja i sl.

Osovina projekta i sami koncept KosaRI je ‘Dare to share’, upravo ono što mu prijevod govori – humanitarna akcija prikupljanja donacija prave kose.

“Na ovaj način izazvali smo ljude da se za boljitak oboljele djece drastično ošišaju. Upravo tu je i nastala i ideja, umjesto da “molimo” ljude da doniraju kosu, pokušali smo ih izazvati i protjerati im adrenalin kroz žile. Odaziv akciji je bio izvan naših očekivanja – donacije kose su stizale sa svih strana Hrvatske i vrlo brzo smo se našli zatrpani kosom”, objasnila je Sara Varljen.

Ovaj mladi proaktivni tim ostvario je suradnju s nekoliko salona u gradu Rijeci. Dobrovoljni davatelji tako su se mogli ošišati u navedenim salonima, a sam čin prikupljanja dobio je relevantnog posrednika.

“Tijekom humanitarne akcije “Dare to share” prikupili smo oko 50 repova kose”, dodaje Varljen.

Iako svjesni da su u doba umreženosti sve informacije dostupne na dlanu, humanitarnom akcijom i uopće projektom htjeli su, osim dodatno informirati, u javnosti potaknuti i osjećaj odgovornosti.

“Ono što javnosti manjka jest osjećaj odgovornosti prema toj djeci, kao i saznanje da postupak liječenja ne završava zadnjom dozom kemoterapije. Želimo reći da proces izlječenja nije gotov kada vidimo da su nalazi dobri i da tumora, recidiva ili metastaza nema, to je tek prijelazan moment i vrijeme za pomoć u povratku starom ritmu i načinu života djece i njihovih obitelji. Djeci ponekad teže pada činjenica da više nemaju kosu i da će ih druga djeca i prijatelji drugačije gledati i doživljavati, nego sama bolest. To treba razumjeti i tu leži ona odgovornost koje manjka, jer samo zajedničkim multidisciplinarnim snagama možemo mjenjati način razmišljanja naših najmlađih”, rekao je Vučković.

Iako donor kose može biti svatko čija je kosa duga minimalno 15 centimetara, pod uvjetom da nije farbana, to je tek mali dio u cijelom postupku realizacije.

Nitko ne radi vlasulje

Od dobre volje ljudi za doniranjem, veći problem bio je prikupiti potreban iznos za izradu jedne perike, ali i naći onoga tko će periku izraditi.

“Prva prepreka je dakako bila financijske prirode, jer jedna košta otprilike 10.000 kuna. Prepreka koja je bila za petama ovoj prvoj jest ta da čak i kad bismo imali dovoljno novaca, perike nije imao tko izraditi. Prema našim saznanjima, koje smo mjesecima gradili, u Republici Hrvatskoj ne postoji firma, tvornica, udruga ili bilo kakva druga državna ili građanska organizacija koja se bavi izradom vlasulja i da ih prodaje kao proizvod. U svijetu financiranja studentskih projekata, gdje je alfa i omega R1 račun, ovo je bila najveća nepogodnost“, objasnio je Vučković. Ipak, napori ovih studenata medicine urodili su plodom, financije za samu provedbu projekta dobili su od 3 različita izvora financiranja.

Na natječaju Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci dobili su novčani iznos dostatan za nabavu dvije monture za izradu perika te potrošni materijal za provedenu edukativne radionice. Drugi dio prikupili su vlastitom inicijativom, odnosno organiziranjem humanitarnom Pub Quiza u Rijeci prošle godine. Treći, a ujedno i najveći dio financija, dobili su od Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Sponzorstvom HBOR-a za provođenje projekata društveno pozitivnog značaja dobili su iznos od 10.000 kuna te su tako bili u mogućnosti potpunosti realizirati projekt.

U prvoj generaciji projekta perike su dobile dvije djevojčice u dobi od 11 i 15 godina. Jedna je oboljela od leukemije, a druga od osteosarkoma,a projekt KosaRi nastavlja djelovati, s jednakim žarom i jednakom idejom, samo uz daleko veći vjetar u leđima i u nešto drugačijem ruhu, zaključili su voditelji projekta Sara Varljen i Tin Vučković.