U ukupnom broju poduzetnika u Hrvatskoj, izvoznika je malo – tek 16,3% od 150 tisuća poduzeća. No njihova je uloga u gospodarstvu itekako značajna. “Izvoznici mnogo vraćaju, posebno što se tiče investicija i ulaganja u razvoj.

No što se obujma tiče, gotovo je svatko u Hrvatskoj u boljoj poziciji od nas”, rekao je Davor Baković, predsjednik Hrvatskih izvoznika, na već tradicionalnoj, 18. konvenciji te 16. dodjeli nagrada Zlatni ključ najboljim domaćih izvoznicima.

Rješenje za bolju poziciju izvoznika postoji, poručio je Baković, a ono mora biti temeljeno na kombinaciji znanja, intuicije i hrabrosti. “Naš izvoz mora biti kreativan te moramo pronaći nišu”, poručio je brojnim okupljenim poduzetnicima, predstavnicima visokog obrazovanja i znanosti te političarima.

Kineska filozofija

Jačanje domaćeg izvoza bit će nužno želimo li ojačati konkurentnost gospodarstva budući da je hrvatsko tržište premalo i svatko tko se oslanja isključivo na njega ne može računati na rast. To će jačanje biti posebno važno u turbulentnim i neizvjesnim vremenima u kojima živimo.

“U posljednje vrijeme kriza ima previše”, kaže Baković napominjući da svaka kriza može biti i prilika. Uostalom, to sugerira i kineska riječ za krizu koja se sastoji od dva ideograma. Jedan označava opasnost, a drugi prekretnicu, što su misionari interpretirali na svoj način – da je svaka opasnost ujedno i šansa.

Predsjednik Hrvatskih izvoznika navodi da se ova kineska filozofija ne razlikuje bitno od američke. No, o nama će kao društvu, kao i o svakom pojedinom poduzetniku, ovisiti kako ćemo te krizu iskoristiti. Izvoznici su tu, kaže Baković, u nešto boljoj poziciji jer im je “u opisu posla da budu spremni”.

“Svijet se neprestano mijenja i traži naš fokus i preciznost jer, u konačnici, sami ćemo biti odgovorni za svoju budućnost”, poručuje. Primjer za to su klimatske promjene i debate koje se na tu temu vode. Njemačka i Francuska, dvije najveće ekonomije Europske unije, imaju oprečna stajališta kako riješiti energetsku krizu, no svima je jasno da vrijeme ističe i da moramo pronaći zajedničko rješenje, navodi Baković.

“Hrvatska je možda premala da bi imala alternativno rješenje, ali sigurno nismo premali da analiziramo situaciju, da se postavimo te da guramo naše interese. To nam mora biti imperativ jer kriza sektora baziranih na fosilnim gorivima može krenuti u opasne i nenadane smjerove. Sve zemlje, a posebno EU, guraju reformu tog sektora te mi moramo biti dio te struje i pokušati ponuditi svoja rješenja”, poručuje.

A klimatske su promjene tek jedan od četiri velika svjetska trenda – ujedno i izazova. Na sve njih moramo biti spremni. Posebnu će ulogu u njihovom rješavanju, poručuje Baković, imati izvoznici.

“Mi smo krema hrvatske ekonomije, njen najzdraviji i najvitalniji dio te kao takvi važan dio svake debate”, poručuje. A osim u debati o klimatskim promjenama, izvoznici će, kao i svijet općenito, morati pronaći rješenja i za probleme demografije, sve veću polarizaciju te tehnološku revoluciju.

Demografski izazovi

Demografski problema pak, objašnjava Baković, muči cijeli svijet, a posebno ga osjećaju poduzetnici zbog nedostatka radne snage, posebno one kvalificirane.

“U cijelom svijetu pada natalitet te se gotovo sve države moraju prilagođavati fenomenu starenja populacije. Slika radne snage u potpunosti će se promijeniti. Starenje populacije kao i imigracije koje su posljedica klimatskih promjena utjecat će na brzinu prihvaćanja novih tehnologija, na hrabrost poduzetnika te na njihovu spremnost da preuzmu poslovni rizik. Utjecat će i na sveukupna očekivanja. Demografske će posljedice, dakle, imati mnogo kompleksniji utjecaj na našu ekonomiju od samog manjka radne snage”, objašnjava.

Treći svjetski trend pak odnosi se na sve veću polarizaciju kojoj svjedočimo, posebno zbog sukoba SAD-a i Kine. Taj sukob, napominje Baković, predstavlja poseban problem izvoznicima. Primjerice, navodi, projekcije MMF-a, govore da će se 70% svjetskog rasta u 2023. odnositi na Aziju, kontinent na kojem su domaći izvoznici iznimno malo zastupljeni – s tek 1,45%. U EU, s druge strane, izvozimo čak 68% roba. Potencijal rastućeg azijskog tržišta, prema tome, moramo početi koristiti.  Posljednji izazov koji se odnosi na digitalizaciju, automatizaciju, industriju 5.0 te umjetnu inteligenciju, možda je najbolji dokaz koliko izazov može biti i prilika.

Zahvaljujući tehnološkoj revoluciji, naime, brojne male domaće kompanije imaju priliku izrasti u svjetske igrače i biti globalno konkurentne. “Da bi imale veće šanse to postati moramo im biti partneri”, poručuje predsjednik Hrvatskih izvoznika. Uz sve ove izazove Hrvatska se, napominje Baković, suočava i sa svojim “autentičnim problemima”. To su, upozorava, niska produktivnost na koju ukazuje i posljednje izvješće Svjetske banke te odlazak mladih ljudi.

“Ulazak u EU olakšao je odlazak pa se danas suočavamo s činjenicom da nam odlaze čitave obitelji koje svoju sreću traže izvan granica Hrvatske”, naveo je dodajući da izvoznici mogu biti dio rješenja problema. “Naši su mladi stručnjaci kao rakete spremni poletjeti visoko. Mi im to moramo moći ponuditi, a to možemo jedino ako smo i sami izvrsni. Sve ostalo bit će uzaludno”, ističe.

Dobar primjer Švicarske

Usto, ključ uspjeha, smatra Baković, bit će i u povećanju ulaganje u istraživanja, razvoj i inovacije. Dobar primjer, kaže, može nam biti Švicarska koja je razvila vrlo dobar Triple helix model, a koji podrazumijeva suradnju znanosti, odnosno fakulteta, industrije i javnog sektora. Model je to koji je Hrvatska počela primjenjivati osnivanjem EDIH-a (Europskih digitalnih inovacijskih centara), što je svakako dobar put. Baković se osvrnuo i na 10. godišnjicu članstva Hrvatske u EU koja nam je, kaže, donijela niz koristi.

“Plasman naših roba članstvom u EU-u postao je mnogo lakši te je u odnosu na 2012. rastao čak tri puta”, napomenuo je. Također, od pet glavna tržišta na koja izvozimo čak četiri su europska – Italija, Slovenija, Njemačka i Austrija. A to članstvo u EU primorava nas, nastavlja, da budemo bolji i konkurentniji. Važna su nam, naravno, i tržišta regije na koja izvozimo robe i usluga u vrijednosti od pet milijardi eura. Odnos suradnje i povjerenja s državama u regiji, poručuje Baković, od iznimne je važnosti. U konačnici, taj je odnos važan i među domaćim izvoznicima.

“Izvoznici, posebno ovi uspješnijih trebali bi pomagati manjima, ali i onima koji ne izvoze kako bi se odvažili na taj korak. Naš je moto da treba pogurati jače, a potaknuti manje. Otvorenost i suradnja nije izmišljanje tople vode i znak slabosti, već suprotno”, poručuje Baković. Dodaje i da je jedna od osnovnih karakteristika izvoznika konstantno učenje i rješavanje problema. Upravo o tome koliko uspješno rješavaju probleme i ovisi uspješnost izvoznika, a posljedično i cijeloga društva.