Privatizacija Croatia osiguranja u 2013. najveći je privatizacijski uspjeh aktualne Vlade, a model po kojem je provedena, najavljuje Mladen Pejnović, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, biti će model za daljnje privatizacije. A kao što je ponosan na CO, Pejnović drži dobrom odlukom da se ne proda HPB. "Time smo dokazali da odgovorno upravljamo državnom imovinom i branimo hrvatske ekonomske interese", kaže Pejnović.

S kojim poslovima startate odmah nakon Nove godine?
Počinjemo s nekoliko većih projekata, a jedan od njih su Kupari i prikupljanje, najprije neobvezujućih ponuda, što bi trebalo biti gotovo koncem siječnja. Do sada su do nas došle razne inicijative i prijedlozi i želimo prikupljanjem neobvezujućih ponuda utvrditi najbolje rješenje i s kojim modelom krenuti u prikupljanje obvezujućih ponuda. Smatram da je prethodno utvrditi interese zainteresiranih bolji način nego kretanje samo s vlastitim očekivanjima koja ponekad ne korespondiraju s interesom na tržištu, pa ponude izostanu. Imali smo u prošloj godini i takvih iskustava. Nakon Kupara kreće i prikupljanje ponuda za dokapitalizaciju Petrokemije Kutina. Restrukturiranje ovog diva je važno i mora se obaviti brzo jer tvrtka posluje u teškim uvjetima. Država i drugi investitori su u prošloj godini puno učinili za njezino održanje, i financijski i promjenom koncepcije upravljanja, kao i okvira suradnje sa sindikatima koji je još bio uspostavljen 1998. godine. Taj model se danas pokazao opasnim, a zbog promicanja parcijalnih interesa je tvrtka zastala u razvoju i gotovo stradala. Sukladno europskim tržišnim pravilima, država više ne smije financijski podupirati nijedno trgovačko društvo samo iz političkih ili socijalnih razloga, za to nema ni sredstava ni pravnih mogućnosti jer u tom slučaju je riječ o nedozvoljenim potporama. Nešto od potpora je dopušteno u brodogradnji, i to samo na određeno vrijeme, a sve ostale potpore dodjeljuju se po EU standardima. Sada bi recimo bilo dobro pomoći Borovu, Adriadieselu,  Đuri Đakoviću, Bjelolasici i još nekima, ali to si kao članica EU ne možemo dozvoliti.

Država im dakle neće moći pomoći?
Izravna pomoć i samo od države – ne. Država kao jedan od ravnopravnihw investitora s drugim ulagačima – da. Dakle, pomoći se može na druge načine, na primjer kroz restrukturiranje gdje je do sada već puno napravljeno. Bili smo jako izloženi raznim rizicima u onim društvima koja su dužna za pozajmice i gdje smo bili ne samo vlasnik, nego i vjerovnik. Ova situacija je posebno česta u sektoru turizma gdje smo došli do rješenja koja su bila sustavno odgađana desetak godina. Pri tom mislim na HTP Korčulu, ali i na čitav niz tvrtki koje su uz pomoć FGS-ova, kao i pojedinačnih ulagača poput Kermes Energije u Hotelu Medena ili Agrokorove Karisma Hotels u Koločepu, dobile investitore koji su učinili dosta. Mi u Hrvatskoj često puta više priželjkujemo neki čaroban štapić i mislim da su privatizacije koje smo imali prošle godine pokazale kraj raznih iluzija. Stalno se kod upravljanja trgovačkim društvima u državnom vlasništvu očekivalo čuda, počevši od vremena pretvorbe i privatizacije, zatim očekivanja od novca dijaspore, 200 bogatih obitelji, a u zadnje vrijeme i od JPP-a, strateških ulagača i stranih investicija. Uvijek previše očekujemo od nekog drugog, a nedovoljno dajemo zadatke sami sebi. Definitivno je došlo vrijeme za preokret i da se s iluzijama i nerealnim očekivanjima prekine i da se okrenemo prema nama samima s više vjere u vlastite potencijale.

Premijer Milanović zadovoljan je postignutim u protekle dvije godine, jeste li vi zadovoljni vašim rezultatom?
Od početka sam vrlo svjestan potrebnih promjena u gospodarskoj strukturi i ekonomskoj politici. Vjerojatno, da smo se bolje pripremili, mogli smo biti brži u mom resoru za pola godine. Međutim, mi smo mijenjali način rada i još nismo u potpunosti svjesni obuhvata i dubine svih promjena koje je potrebno napraviti. U Hrvatskoj tržišna ekonomija nikad nije uspjela pobijediti dogovornu ekonomiju. Elemente dogovaranja iz socijalističkog sustava o nečem što bi bilo moguće samo na tržištu imamo i dalje, jedino to ne nazivamo isto kao prije. Čitave su socijalne grupe orijentirane na dogovaranje, a ne na tržište. 

No, koliko ste vi uspjeli dosad što se tiče vašeg segmenta rada, upravljanja državnom imovinom?
Preuzeli smo sve poslove koji su i prije nas dogovoreni, što uključuje nekoliko milijardi potraživanja koje je imao bivši Audio, danas DUUDI, koje su posljedica silnih pozajmica trgovačkim društvima koje se nikad neće naplatiti, kao i obvezu servisiranja raznih kredita. Imali smo i velik "nalet" na imovinu. Jedna od iluzija u Hrvatskoj je i iluzija o imovini, koja, međutim, sama po sebi ne rješava probleme. Nijedna imovina nikome ne može garantirati sigurnost njihove djece u budućnosti ako ta djeca ne budu učila i radila. To vrijedi i za imovinu trgovačkih društava, ona se mora dokazivati na tržištu, inače je alternativa stečaj. Srž pristupa definiranog Strategijom je omogućiti stvaranje novih vrijednosti – svaka imovina vrijedi samo onoliko koliko se na njoj može stvoriti nova vrijednost. To je jedina budućnost.  

Što držite najvećom promjenom koju ste uveli u upravljanju imovinom? 
Prekid prakse darivanja i uvođenje prevladavajuće prakse koncesioniranja imovine. A to je velika promjena. Općinama i gradovima se više neće darovati zemljišta, jer od 400 tisuća četvornih metara danih za poduzetničke zone posljednih desetljeća, u funkciji je samo 100 tisuća ili nešto više. Dobar dio toga je i prodavan. Slično je i s poljoprivrenim i šumskim zemljištem. 

Što je s planom upravljanja za 2014., najavljivana je privatizacija četrdesetak poduzeća?
Prodaja tih četrdesetak društava je operativni zadatak CERP-a u ovoj godini. Pri tom mislim na društva u kojima država ima više od 25 posto vlasništva. Osim toga imamo i velik broj društava s malim udjelima, koje nam u konačnici predstavljaju opterećenje, a cilj je prodati ih do konca iduće godine. Ići će se s objavljivanjem natječaja u tri kruga, a ukoliko se ne uspije prodati, organizirat ćemo izravne pregovore s većinskim vlasnicima, radnicima, ostalim zainteresiranima. Takve prve rješene slučajeve očekujem već na jesen.

Što je izgledno od velih privatizacija?
Ponavljanje natječaja za Croatia Airlines, no još se razmatra na koji način, ali će to biti neophodno jer teško da sama CA može dugoročno opstati ovakva kakva je danas. Velik je problem i s HŽ Cargom, slijedi i monetizacija autocesta, a ne očekujem da bi došli u situaciju da brzo ponovno oglašavamo prodaju HPB-a. Eventualno bi se o tome moglo razmišljati ako bi netko zanimljiv iskazao interes i dao ozbiljan prijedlog. Od velikih tvrtki predstoji rješavanje pitanja Badela 1862, gdje smo zbog više sudskih postupaka još uvijek vezanih ruku. Ostaju nam za 2014. dvije teme kojima ćemo se jako baviti: jedno je pitanje dokapitalizacije, a drugo je pitanje ESOP-a. 

Nije se, dakle, odustalo od radničkog dioničarstva, kako se može zaključiti iz najava privatizacije Imperijala Rab ili RIZ Odašiljača, koje se godinama pripremalo za ESOP?
Nije se uopće odustalo. Radničko dioničarstvo ima budućnost i moramo ga razvijati, ali ne za potrebe nedovršenih privatizacija iz 1990-ih. Štoviše, ići ćemo s prijedlogom da ga se i porezno stimulira, i to ne samo za državna društva, nego i za privatni sektor. Ali samo do 25 posto vlasništva, više bi bilo preuzimanje. Time bismo otvorili novu epohu za novi razvoj. A ovo što se trenutno događa kod RIZ-a i Imperiala je pokušaj koji je primarno privatizacijski motiviran i ne zadovoljava razvojni cilj. 

Veliko je iznenađenje da su se na listi tvrtki kojima slijedi privatizacija našle i Narodne novine. Kakav je plan za tu tvrtku?
Mislim da je primjer Croatia osiguranja pokazao što je moguće postići sinergijom prodaje i dokapitalizacije, sve drugo je tzv. "silazna spirala". Trgovačka društva moraju rasti, jer samo rast daje i zaposlenost. To je dobar model koji ćemo primjenjivati. Ne vidim nikakav razlog da se to ne primijeni i na Narodne novine, da se prodajom nađe strateški partner koji će omogućiti razvoj, a država zadržati kontrolni paket, a radnici sudjelovati u dokapitalizaciji.Očekujemo još nekoliko važnih dokapitalizacija, prvenstveno Jadranbroda i Luke Rijeka, koji bi trebali biti završeni do ljeta. HFP, AUDIO, DUUDI, CERP se uvijek dosad percipiralo kao prodavača, ali naš je cilj da budemo pokretači razvoja i investiranja.

Sunčani Hvar i pregovori s MOL-om

Što je sa slučajem Sunčani Hvar, u kojoj fazi su pregovori s Orco Grupom?

Sunčani Hvar je u ozbiljnim teškoćama, koje se moraju razriješiti tijekom ove zime. Odnosi sa strateškim partnerom su narušeni jer on traži velike ustupke za neka obećanja koja je prethodna vlada dala. Očito se u međunarodnom pravu obećanje puno ozbiljnije tretira nego u Hrvatskoj. Počinje arbitraža i nadam se da bi do sezone tvrtka trebala biti stabilizirana. U ovom trenutku njihovo je poslovanje takvo da bi se bez nastojanja svih aktera, lako mogli naći u stečaju. No, tamo je na afirmaciji destinacije Hvar napravljen ogroman posao, stvorena je prepoznatljivost brenda na Jadranu, ali vjerojatno je i potrošeno više novca za to nego je bilo potrebno. Velike su obveze prema bankama i troškovi su veći nego je po našem mišljenju bilo potrebno, što su i naše osnovne zamjerke partneru. Hrvatskoj strani se zamjera da još nismo riješili odnos s Gradom i Crkvom. Nadam se da će svi dioničari imati razumijevanja i da će se ti odnosi uspjeti normalizirati do ljeta.

Pregovarač ste s partnerom države u Ini, mađarskim Molom, koji najavljuje i prodaju dionica. Pregovori su stali, kakva su vaša očekivanja u tom postupku?

Pregovore nastavljamo 16. siječnja i nadam se da su svi sudionici pregovora ozbiljni ljudi, te svjesni odgovornosti i da ćemo brže nego prošle godine dolaziti do određenih rješenja.