Idući tjedan započinje raspetljavanje gordijskog čvora u Kaštelanskim staklenicima, državnoj tvrtki koja je nakon neuspjelog predstečaja u svibnju završila u stečaju. Na Trgovačkom sudu u Splitu zakazano je prvo ročište na kojemu će se 5. studenoga utvrđivati tražbine. Stečajni upravitelj Vedran Šeparović izvijest će vjerovnike o svojim prijedlozima, a kako nam je potvrdio, razlog zašto se ova prva faza postupka odužila leži u žalbi kojom su se iz redova malih dioničara usprotivili otvaranju stečaja.

No žalba je, kaže Šeparović, odbačena odlukom Visokog trgovačkog suda. Stečajni upravitelj tvrdi da Kaštelanski staklenici nemaju mogućnosti za nastavak djelatnosti, te je jedina realna opcija prodaja imovine. Stoga će on zatražiti suglasnost u prvom koraku za prodaju imovine kao cjeline, a ukoliko se u nekom razumnom roku, navodno kroz dvije dražbe, ne bi uspjelo naći kupca, slijedit će prodaja rascjepkane imovine po pogonima, i to Knežina, Kaštela, Resnik i Brnik. Tvrtka ima 96 milijuna kuna dugova, od čega se 51,5 milijuna odnosi na potraživanja radnika, Razlučna prava kojima su osigurane tražbine iznose oko 48 milijuna kuna, od čega Ministarstvo financija ima osigurano 18,8 milijuna kuna, a splitski Vodovod i kanalizacija oko 21 milijun.

U međuvremenu, Ministarstvo financija prihvatilo je stav da nema osnova za opstanak upisanog razlučnog prava na nekretninama za potraživanja u iznosu od 33,8 milijuna kuna, pa će plomba u korist RH za ovrhu na navedeni iznos biti, doznajemo, brisana jer je upis obavljen nakon otvaranja predstečajnog postupka, što je suprotno zakonu. S druge strane, tvrtka raspolaže s nekretninama na navedene četiri lokacije čija je knjigovodstvena vrijednost izuzetno velika, čak 306 milijuna kuna. Najveće je "bogatstvo" u zemljištu veličine 600 tisuća hektara koje knjigovodstveno vrijedi 258 milijuna kuna, no slijede korekcije i realna procjena. Prosječna vrijednost kvadrata u knjigama iznosi 434 kune, zemljište je u različitim zonama, a u međuvremenu je okončana obnova zemljišnih knjiga i još se usklađuju podaci.

Ta je procjena obavljena 2006. te su uslijedile još i dvije revalorizacije kojima je Staklenicima rasla knjigovodstvena vrijednost nekretnina, što je jedinstven slučaj u jeku krize koja je pogodila i tržište nekretnina. Pitanje je zbog čega je toj državnoj tvrtki bila potrebna tako precijenjena vrijednost imovine i je li to bilo u funkciji tzv. kreativnog računovodstva radi eventualnog prikazivanja manjih gubitaka. No, i nakon dugogodišnje agonije, izazvane i suprostavljenim interesima lobija onih koji su zanimale samo nekretnine kaštelanskog poduzeća i onih koji su uistinu htjeli razvijati proizvodnju, tržište će presuditi hoće li se agonija nastaviti i u stečaju. "Pozivam proizvođače, one koji su već prisutni u stakleničkoj proizvodnji, da se jave i zainteresiraju jer je potencijal proizvodnog zemljišta na 20 hektara i s 24 staklenika doista velik", kaže Šeparović.

Trenutačno je u Staklenicima prisutna velika obiteljska tvrtka MBM iz Lučkog u vlasništvu Mladena i Marijane Baković, koji rade u devet staklenika na 4,5 ha. Nebrojeno puta prije predstečaja državnim su institucijama slali pisma namjere kao zainteresirani ponuđač za preuzimanje kaštelanske tvrtke, ali nakon što su bili ignorirani, danas su oprezni pa ne žele otvoreno iznositi svoje planove. MBM je važna kariku u stečaju jer pokriva velik dio stečajnih troškova svojom zakupninom. S druge strane, zbog proizvodnog procesa koji traje godinu dana potrebna mu je stabilnost u poslovanju, a to podrazumijeva višegodišnji zakup. Da bi se isplatilo ulaganje u konstrukciju staklenika, pripremu i obradu zemljišta, potrebne su oko tri godine, no stečajni upravitelj to nije u mogućnosti obećati.

U raskoraku želja i mogućnosti najsretnije rješenje, a to je sklapanje ugovora kojim se osigurava stabilno financiranje stečajnog postupka, nije moguće, jer bi time ograničili budućeg kupca. Rješenje je stoga, kaže stečajni upravitelj, da se stečaj što prije završi i unovči imovina radi namirenja vjerovnika. Iako zasad iskazuje interes samo za najam, MBM po njemu ipak slovi kao prvi kandidat jer je tamo već prisutan i ima reference. Štoviše, za razliku od državne tvrtke, na tom je području već i dokazao da je moguće poslovati profitabilno, pa se stečajni upravitelj nada da će potaknuti interes i drugih proizvođača. Što se tiče dosadašnjih prodaja, u proteklih 10 godina prodano je više od 200 tisuća kvadrata zemljišta Staklenika, i to različitim kupcima, od Keruma do Zračne luke Split, koja, prema Šeparovićevim riječima, za kupljenih 59 hektara ne duguje niti kune, dok takvo stanje nije vidljivo iz financijskih izviješća.

Zanimljivo je da je porezna inspekcija nakon otvaranja stečaja pročešljala dokumentaciju tvrtke i prema nalazu koji je poslan Šeparoviću utvrdila da je sve uredno knjiženo.  Za Kaštelanske staklenike najizglednijim se čini scenarij u kojem će se imovina tržiti u nizu dražbi, uz mogućnost da zbog atraktivnosti donese čak dobar utržak. Pokazat će se i je li moguć idealan rasplet u kojem se praktički u cijelosti namiruju vjerovnici, što bi Šeparovića, nakon Darka Šketa u stečaju Peveca, nominiralo za najuspješnijeg stečajnog upravitelja. S druge strane, to bi tek otvorilo pitanje je li stečaj uopće bio potreban.