Znanje – ključni deficit hrvatske poljoprivrede, tema je jedne od rasprava konferencije Snaga hrvatske hrane koja se u organizaciji Poslovnog dnevnika 12. svibnja održava u Zagrebu. Tim povodom razgovarali smo sa dvojicom sudionika konferencije.

Današnja struktura obrazovanja nositelja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je poražavajuća, točnije poražavajuća je činjenica da vrlo mali broj poljoprivrednika ima puno poljoprivredno obrazovanje.

„Nismo dovoljno njegovali i podržavali poljoprivredu u prošlosti. Struktura znanja odraz je duge povijesti odnosa prema selu. Naime, u Hrvatskoj se tek sad pomalo izvlačimo iz razmišljanja da je poljoprivreda nezahvalan i neželjen posao koji je namijenjen onima koji nisu uspjeli u drugim područjima ili školovanju˝, kaže Hrvoje Horvat, ravnatelj Savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede.

Taj stav je, tvrdi Horvat, kroz više od 100 godina doveo do mnogih negativnih utjecaja na selo i proizvođače pa i do ove poražavajuće statistike. Također tvrdi kako je danas svima postalo jasnije da je poljoprivreda posao koji je častan, za državu strateški važan te da zahtjeva jako puno znanja.

˝U tijeku je nezaustavljiv proces prijelaza iz jednog načina razmišljanja u drugi i to će dugoročno dovesti do potpuno drugačije slike˝, tvrdi Horvat.

Horvat smatra da smo se kao društvo mogli i drugačije odnositi prema poljoprivredi, dati joj više na značenju, pomoći njenom statusu, slati i drugačije javne poruke o funkciji potpora i ulozi resornih ustanova, zaštititi je od negativnih utjecaja itd. S takvim stavovima, poručuje, došle bi i druge pozitivne promjene.

Stalno kretanje prema znanju

Mario Njavro, profesor Agronomskog fakulteta istaknuo je  kako je danas ipak poznavanje tehnologije proizvodnje često na zadovoljavajućoj razini i kod onih gospodarstva čiji je nositelj niže obrazovan. Kao razlog za to ističe tečajeve i druge oblike prijenosa znanja. No, ono što kaska je razina menadžerskih znanja, poznavanje marketinga, financija, zakonodavnog i institucionalnog okvira (uključivo i EU fondove) koja je i dalje vrlo niska, čak i kod onih sa višom razinom obrazovanja.

˝Praktičnim iskustvom može se postići dosta. Dobro se sjećam radova u petrinjskom vinogradu i podrumu svoga djeda koji nije imao vremena za knjige i časopise, ali je uspio dobiti kupce za vino koji su dolazili čak iz Zagreba. Ipak, to vino, koliko god pitko i ukusno bilo, prema današnjim standardima i prohtjevima vjerojatno ne bi imalo takvu ocjenu i potražnju. U ozbiljnoj proizvodnji za tržište to nije prihvatljivo. Danas razmišljamo o svakom pa i najmanjem trošku, o potrošnji energije, zaštiti okoliša itd. Svakome iskustvu treba dodati i provjereno tehnološko znanje. Osim toga, moramo njegovati kulturu stalnog kretenja prema znanju˝, kaže Horvat.

Njavro također smatra da je praktično iskustvo važno, ali razvoj poljoprivrede uvelike ovisi o primjeni suvremenih znanja vezanih uz nove tehnologije, ali i upravljanje. Ističe kako ovisno o prethodno stečenim znanjima i iskustvima, poljoprivrednicima na raspolaganju stoje različiti oblici formalnog i neformalnog cjeloživotnog obrazovanja. Primjer jednog takvog programa je i studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu MBA, kako kaže Njavro to je primjer dobre prakse cjeloživotnog obrazovanja na području poljoprivrede i proizvodnje hrane, kreiran na temelju iskazanih potreba poslodavaca za menadžerima u agrobiznisu.

˝U razdoblju od osamostaljenja do danas nedovoljno je učinjeno kako bi se poboljšala struktura obrazovanja OPG-a. Pri kreiranju i provedbi, agrarna je politika usmjeravana prema proizvodnim i tržišnim potporama, dok su mjere kojima bi se utjecalo na promjenu nepovoljne obrazovne strukture bile u drugom planu. Također, razina obrazovanja rijetko je donosila prednost ili bila odlučujuća u natječajima (na primjer za zakup poljoprivrednog zemljišta) i to je ono što u narednom razdoblju moramo mijenjati i  raditi na otklanjanju posljedica˝, poručio je Mario Njavro, profesor na Agronomskom fakultetu.

Promjene su potrebne

Kako tvrdi Horvat, na globalnom, općem i dugoročnom planu treba mijenjati ukupan odnos prema poljoprivredi i dalje jačati njen status i razumijevanje njene važnosti.

˝Na razini gospodarstava prvo bih istaknuo dugoročan i konstantan proces informiranja i edukacije proizvođača koji provodi Savjetodavna služba. Ona će u Programu ruralnog razvoja imati dodatno istaknutu ulogu edukatora i katalizatora širenja znanja u proizvodnji˝, kaže Horvat.

Njavro ističe kako je promjena obrazovne strukture stalan proces koji ovisi o različitim vidovima obrazovanja: formalnim, neformalnim i informalnim, a budući da se radi se o društvenom procesu potrebno je dosta vremena za promjene. Ipak, smatra kako je u relativno kratkom roku moguće poduzeti određene korake koji će znanje približiti proizvođačima.

˝Podupirati različite oblike obrazovanja i osposobljavanja na terenu, u manjim sredinama i u terminima koji odgovaraju polaznicima. U tu svrhu trebalo bi razmisliti o preraspodjeli javnih sredstava s proizvodnih na neproizvodne potpore, bilo da se radi o nacionalnom ili lokalnim proračunima˝, kaže Njavro.

Također smatra da dugoročno gledano, usmjerenom poljoprivrednom, gospodarskom pa i odgojno-obrazovnom politikom treba nagrađivati osposobljenost i obrazovanost. ˝Također je potrebno podupirati suradnju među proizvođačima, jer se kroz različite stručne ili poslovne grupacije lakše provodi transfer tehnologija i uvođenje inovacija˝, ističe Njavro.

Horvat je istaknuo kako postoji dodatan prostor za uključenje fakulteta s praktičnim, aktualnim istraživanjima koja bi pomogla i Savjetodavnoj službi da poboljša učinak u prijenosu znanja. Što se kratkoročnih mogućnosti tiče, poljoprivrednici već sad imaju na raspolaganju kraće cikluse edukacije, radionice tečajeve i seminare koje provodimo mi ali i različite druge edukacijske ustanove. To će se kroz Program RR dodatno pojačati jer su za to namijenjena posebna sredstva.

˝Uz to resorno ministarstvo zajedno s nama i ostalim nadležnim agencijama provodi različite edukativne kampanje koje imaju za cilj pozitivno djelovanje na ukupni sustav. Osim države ovdje valja spomenuti i živahni privatni sektor koji se bavi edukacijom, koji također vidi svoje mjesto u sve većoj potražnji za znanjem naših poljoprivrednika. Sve u svemu, mogućnosti za povećanje znanja bit će više nego ikad. Nadam se da će biti dovoljno zainteresiranih, tj onih koji će svoju budućnost vidjeti u proizvodnji hrane i htjeti iskoristiti te prilike. Uloga svih nas pa i vas medija je da poljoprivredne proizvođače uvjerimo u to da su nam važni i da ih podržimo u njihovu napretku˝, zaključio je Horvat.

Na kraju nemoguće je ne postaviti pitanje  koje je postavio i profesor Njavro.

˝Danas, u vremenu u kojemu primjena suvremene tehnologije (učenje na daljinu) omogućava svakome od nas „zaviriti“ u učionice najboljih svjetskih sveučilišta, pravo je pitanje koristimo li sve mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju ili čekamo rješenje od drugih?˝, zaključio je Njavro.

• Poslovni dnevnik 12. svibnja u Zagrebu organizira konferenciju Snaga hrvatske hrane. Bit će to izvrsna prilika za izravan razgovor s ljudima koji imaju ključnu ulogu u razvoju domaće poljoprivrede. Program kongerencije povledajte OVDJE. Prijaviti se možete OVDJE.