Monetizacija javnog duga davanjem u koncesiju više od tisuću kilometara autocesta “ide svojim tijekom”, ponavlja već dugo resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić. Tvrdio je to, doduše, i kad su svi upućeni u taj projekt govorili o zastoju do kojega je došlo zbog nacrta koncesijskog ugovora koji je na kraju doveo i do razlaza s pravnim savjetnicima iz odvjetničke kuće Wolf Theiss koja je unutar savjetničkog konzorcija bila zadužena za slaganje drafta ključnog dokumenta za tu megaoperaciju.

Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, u Ministarstvu prometa stvari su u međuvremenu znatno ubrzali. Izradu nacrta koncesijskog ugovora na temelju kojega će petorka zainteresiranih investitora napokon dobiti glavne parametre presudne za valuaciju koncesijskog biznisa povjerili su pravnim stručnjacima Shearman & Sterlinga, američke tvrtke s globalno razvijenim savjetničkim biznisom.

Prema neslužbenim izvorima, Shearman & Sterling je za lokalne partnere i svojevrsne ‘podizvođače’ uzeo odvjetničko društvo Hanžeković i partneri. Taj tandem navodno je već više-manje zgotovio novi nacrt koncesijskog ugovora, ali zasad samo englesku verziju. Slijedi, dakle, faza prijevoda. Sve u svemu, u redovima potencionalnih koncesionara uvjereni su da više ne bi smjele biti upitne najave o tome da će im nacrt ugovora na raspolaganju biti u rujnu. Bude li tako, izvedivim se, barem tehnički, čine i planovi ministra Hajdaša Dončića da se izbor koncesionara obavi do kraja godine, s tim da bi se konačno zaključenje, odnosno finacijski ugovor sklopio u prvim mjesecima iduće godine. “Budući da je posrijedi transakcija koja je i politički veoma osjetljiva, a iduća je godina izborna, za Vladu je važno zatvoriti tu priču dovoljno vremena prije političke kampanje”, ističe jedan od aktera toga megaprojekta, financijski najtežega ikad, a ne samo aktualne vlade.

Cijelu tu operaciju, međutim, Vladi Zorana Milanovića sigurno neće biti lako gurati idućih mjeseci jer oponenata i kritičara i dosad je bilo dosta, a ubuduće ih može biti samo više. Prilično je izvjesno i da će s vremenom postajati sve glasniji.

Za to će se već uskoro, očito, pobrinuti, sindikati koji za početak listopada najavljuju prikupljanje potpisa za referendum protiv koncesije. To je otvoreno nagovijestio čelnik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, ističući kako već “slažu infrastrukturu” za tu akciju, ali i nudeći alternativu monetizaciji javnog duga za autoceste. Prema njemu, moguće rješenje Vlada treba tražiti u obveznicama koje bi se ponudile građanima.

Stav opozicije

I šef glavne opozicijske stranke Tomislav Karamarko u jednom se prošlotjednom intervjuu osvrnuo na monetizaciju. “Ugovori o koncesiji moraju se dodjeljivati na konkurentan i transparentan način te da dovoljan broj ponuditelja mora biti zainteresiran da postane korisnikom koncesije, a kod monetizacije naših autocesta to nije slučaj”, rekao je. Vlada, kaže, nema pravo na donošenje bilo kakve odluke bez komunikacije s javnošću o načinu dodjele i uvjetima koncesije, a “nevjerojatno je i da razmatraju samo davanje u koncesiju izgrađenih, a ne neizgrađenih dionica”. Za koji mjesec i njegova će se retorika zacijelo zaoštriti. Resorni ministar Hajdaš Dončić zasad dosta rezolutno stoji iza ‘projekta svih projekata’, no Vladu s tim u vezi tek čekaju prava iskušenja. Pet konzorcija u igri za koncesiju, pak, tek čeka otkrivanje ključnih elemenata buduće koncesije koji će trasirati i veličinu transakcije koja se u dosadašnjim najavama najčešće vrtjela oko tri milijarde eura.

Pitanje cijene

To je prema prvotnim procjenama savjetnika impliciralo rok koncesije bliže gornjoj granici razmatranih raspona (do 50 godina). No, cijena će u konačnici uvelike ovisiti i o mehanizmu, odnosno formuli određivanja cijene cestarina u budućnosti, zatim opsegu održavanja autocesta, podjeli rizika upogledu prometa i valuta i slično. Mnogo tehničkih nepoznanica i još više političke neizvjesnosti.