Klimatske promjene i uništavanje okoliša prijetnja su egzistenciji Europe i svijeta te je Europska komisija (EK) za borbu protiv tih izazova osmislila tzv. Europski zeleni plan kao strategije za postizanje održivosti gospodarstva u Europske unije (EU).

Ciljevi toga plana su da do 2050. u EU nema više neto emisija stakleničkih plinova, da gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa te da u svemu tome ni jedna osoba ni jedna regija nisu zapostavljene.

Još dosta posla

Europa je uvelike ovisna o uvozu gotovo svih energenata, posebice nafte i plina, te je jasno zašto je upravo EU globalni predvodnik zagovaranja obnovljivih izvora energije i energetske tranzicije.

Procjene su da EU uveze godišnje više od 53% ukupnih potreba za energijom, ponajviše nafte i plina, a za što plati oko 250 milijardi eura. Iako je u EU “zelena agenda” već dugo vremena top tema, od strategije 20-20-20 pa svih koje su slijedile, čitava energetska perspektiva EU dignuta na jedan novi, puno viši nivo.

Europska komisija svako malo ‘podiže ljestvicu’, pa je tako, kako bi se ispunio cilj o smanjenju emisiji stakleničkih plinova za 55 posto u 2030. (u odnosu na 1990.) postavila ambiciozan cilj da poveća udio obnovljivih izvora energije na 40 posto u ukupnoj potrošnji energije do 2030. godine.

Kako je prema posljednjem izvješću Eurostata, u 2019. energija iz obnovljivih izvora u EU imala udio od 19,73 posto, jasno je da tu ima još dosta posla. Ipak, treba imati na umu da je 2004. udio OIE u Europskoj uniji iznosio samo 8,53 posto pa se uz pozitivne trendove zadani cilj i ne čini toliko neostvarivim.

Kada se pogledaju pojedinačno zemlje članice EU, tu je situacija s OIE dosta šarolika – ukupno je 14 od 27 zemalja 2019. ostvarilo zadane ciljeve (Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Hrvatska, Italija, Latvija, Litva, Mađarska, Rumunjska, Slovačka i Švedska).

Najveće udjele energije iz OI imaju Švedska (56,4 posto), Finska (43,1 posto), Latvija (41 posto), Danska (37,2 posto) i Austrija (33,6 posto).

S druge strane, najmanje udjele energije iz obnovljivih izvora imaju Luksemburg (7 posto), Malta (8,5 posto) i Nizozemska (8,8 posto).

Poticaji za 1350 postrojenja

U 2019. Hrvatska je imala 28,47 posto energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji, od čega je udio električne energije iznosio 49,7 posto, a grijanja i hlađenja 36,79 posto.

Ostvaren je porast udjela za 0,42 postotna boda u odnosu na 2018., koji se može pripisati porastu proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i porastu korištenja energije iz obnovljivih izvora u prometu.

U strukturi proizvodnje električne energije iz OI, stoji u analizi Ekonomskoh instituta Zagreb, najveći udio od 74 posto imale su vodne snage koje uključuju i proizvodnju električne energije iz velikih hidroelektrana.

Zatim slijedi energija iz vjetra s 15 posto udjela te energija iz biomase s 5 posto kao treći pojedinačni najznačajniji izvor električne energije iz OI.

U 2019. godini u Hrvatskoj je proizvedeno ukupno 2332 GWh električne energije iz OI u 1374 postrojenja u sustavu poticanja s ukupnom instaliranom snagom od 940 MW. Instalirana snaga postrojenja povećala se u odnosu na 2018. za 13 postotnih bodova.

Do listopada 2020. godine u sustavu poticanja je bilo 1350 postrojenja, što je međugodišnji pad od 2 posto. U strukturi elektrana na OI u sustavu poticanja u 2020. (listopad), najveću proizvodnju električne energije iz OI ostvaruju vjetroelektrane s 56 posto, a slijede ih elektrane na krutu biomasu s 22 posto i elektrane na bioplin s 15 posto.

Kod ostvarene proizvodnje električne energije iz OI u listopadu 2020. godine udjeli su bili: vjetroelektrane 78 posto, elektrane na biomasu 9 posto, sunčane elektrane 6 posto, a elektrane na bioplin 5 posto. Od 2019. godine prvi put se bilježi proizvodnja električne energije iz geotermalnog izvora (10 MW) i udio njezine energije iznosi 1 posto.

Najviše poticaja u 2019. godini isplaćeno je za električnu energiju iz vjetroelektrana (46 posto), a slijede ih elektrane na krutu biomasu (24 posto) te elektrane na bioplin (19 posto).

U 2019. godini, u isplati poticaja na proizvedenu električnu energiju iz OI prema tehnologiji, najveći su međugodišnji porast od 54 posto ostvarile elektrane na biomasu. Hidroelektrane su povećale iznos isplaćenog poticaja za 17 posto, elektrane na bioplin za 9 posto, vjetroelektrane za 8 posto, a sunčane elektrane za 4 posto.

Zbirno, isplaćena poticajna sredstva za proizvedenu električnu energiju iz OI su porasla za 22 posto u odnosu na 2018. godinu. Zanimljiv je podatak da je najveći broj elektrana na OIE nalazi se u Osječko-baranjskoj županiji (261), a slijede je Međimurska (120), Brodskoposavska i Varaždinska županija (po 117 postrojenja).