Radi  objava na temu "Trebamo li Finu?", Fina je reagirala priopćenjem pod naslovom "Kome to smeta Fina?", koje prenosimo u cijelosti i bez izmjena: 

Reagiranje se odnosi na članak „Trebamo li Finu?“, koji je objavljen u Večernjem listu i Poslovnom dnevniku: Fina je tržišno neodrživa, razlozi postojanja politički. 

Reakcija:

Kao osvrt na novinske napise u Večernjem listu i Poslovnom dnevniku u kojima se zlonamjerno i u dobroj mjeri senzacionalistički želi problematizirati uloga i značaj Financijske agencije u suvremenom hrvatskom gospodarstvu, željeli bismo podsjetiti na nekoliko bitnih činjenica.

Prije svega, žalosno je da ugledni sugovornici koje su autori članka odabrali želeći potkrijepiti tvrdnje o nepotrebnosti Fine toliko malo poznaju Finin poslovni model, a samim time i njezinu ulogu.

Izneseno je niz tvrdnji kojima bi javnost, poslovni partneri i klijenti, mogli biti dovedeni u zabludu. Pitamo se, kome to zapravo smeta Fina?

Činjenica je da je Financijska agencija u Hrvatskoj, kao pravni slijednik Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske i kasnije Zavoda za platni promet, jedina od sličnih institucija na području bivše države svojim aktivnostima osigurala to da i dan danas predstavlja, kako se i u člancima navodi, jednu od vodećih hrvatskih tvrtki i to, kako po ukupnom prihodu i dobiti koje ostvaruje, tako i po ukupnom broju zaposlenih.

U više od pola stoljeća rada, Fina je više nego opravdala svrhu svoga postojanja, očito tako dobro da nekima smeta.

Današnju ulogu i poslovni položaj Fina, prije svega, može zahvaliti uspješnom poslovnom modelu koji joj je omogućio da se prilagodi novom sustavu platnog prometa i tržištu ponudi usluge koje treba. Fina danas, zahvaljujući komercijalnim ugovorima sa svim hrvatskim bankama, pruža usluge platnog prometa u ime i za račun tih banaka velikom broju poslovnih klijenata i građana. Hrvatski građani još uvijek znaju da je u Fini najjeftinije platiti račune na klasični način. To su potvrdila i neovisna istraživanja.

Oko 55 % prihoda Fina ostvaruje na komercijalnom tržištu, gdje se natječe s ostalim tvrtkama na tržištu. 45 % prihoda Fina ostvaruje od usluga za državu.

Autorima članka kao da smeta činjenica da Fina zapošljava toliki broj ljudi (3.280) koji osiguravaju funkcioniranje bitnih funkcija na razini cijele zemlje te pružaju čitav niz komercijalnih usluga i zahvaljujući tome uredno primaju plaće i planiraju svoju budućnost. Naglasili bismo kako su Finini zaposlenici izuzetno vrijedni i svoj posao rade transparentno i korektno, zarađujući sami svoje plaće, jer Fina nije korisnik državnog proračuna.

Fina za državu radi one poslove u kojima se prepoznaju mogućnosti potencijala Fine i koji su poslovi u pravilu od općeg društvenog interesa i trebaju se učiniti na efikasniji i isplativiji način.

Financijska agencija sudjeluje u stvaranju korisnih baza podataka, koje su izuzetno bitne za funkcioniranje jedne uređene države, a koje koriste građani, poduzetnici, institucije i cijela društvena zajednica. Zar je i to nepotrebno?

Što se tiče poslova prisilne naplate, Financijska je agencija zakonski dobila ovlasti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Prisjetimo se samo koliko su prije trajali ovršni postupci i koliko je tražbina naplaćeno. Financijska agencija u ovome je slučaju čisti pružatelj usluge provedbe ovrha, jeftin i efikasan, s iskazanim i transparentnim cijenama svojih usluga.  

Sustav prisilne naplate osnova za plaćanje koji podržava Fina i koji se temelji na njenim bazama podataka i višegodišnjem iskustvu je nemjerljivo efikasniji i jeftiniji od bilo kojeg drugog sličnog sustava u zemljama okruženja, pa i šire.

Za to smo dobili priznanje od Europske komisije i postoji interes nekih članica EU da naš model primijene kod sebe.

Da li bismo trebali taj sustav napustiti zbog toga što ga druge zemlje još nemaju? Ili možda nekome smeta nešto što dobro funkcionira u državi, ili su po srijedi nečiji prikriveni interesi?

U pogledu Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koji predstavlja prvi korak prema uređenju, ne samo rokova izvršenja i posljedica neizvršenja novčanih obveza, nego i svih daljnjih radnji i mjera koje poduzetnik treba poduzimati nakon što postane nesposoban izvršavati novčane obveze u propisanim rokovima plaćanja, Finini zaposlenici, u suradnji i u timu sa stručnjacima Ministarstva financija, Carinske i Porezne uprave, daju maksimalni doprinos kvaliteti i transparentnosti ovog posla, omogućavajući logističku podršku u provođenju predstečajnih nagodbi.

U situaciji kada je cijela zemlja u krizi i kada je nelikvidnost i nesolventnost dosegla zabrinjavajuće razmjere, logično je da će se država koja u vlasništvu ima agenciju Fininih kapaciteta i mogućnosti na nju osloniti u provođenju neophodnih mjera za ozdravljenje gospodarstva. Ili naši ekonomski stručnjaci misle da je takva pozicija toliko atraktivna da ju je država trebala ponuditi nekoj privatnoj tvrtki?

Na žalost, različitim lobistima i zagovornicima „tržišne utakmice“, smeta tržišno uspješna institucija u državnom vlasništvu koja obavlja i društveno korisne funkcije. Razlog tome je što Finu u njenom poslovanju ne vodi isključivo profit, nego i društvena uloga i odgovornost, koji upravo proizlaze iz činjenice da je u vlasništvu države.

Upravo zbog toga poručujemo, bit ćemo još sposobniji i efikasniji.

I nadalje ćemo se profilirati kao društveno odgovorna agencija koja će poslovati na tržišnim principima, ali i biti partner svome vlasniku u provođenju najzahtjevnijih projekata od općeg interesa.