Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju mnoge stvari su se promijenile pa tako i u sektoru proizvodnje jaja. Do tada normalan način proizvodnje jaja u starim neobogaćenim kavezima morao se prilagoditi EU pravilima i proizvođači jaja morali su nabaviti nove kaveze ili prijeći na neki od nekaveznih načina držanja nesilica.

Otvaranjem granica postali smo dio zajedničkog tržišta, što s jedne strane nudi veće šanse za plasman proizvoda u inozemstvo, no dogodilo se upravo suprotno i naše tržište preplavila su jaja iz poljoprivredno puno jačih zemalja poput Njemačke ili Poljske.

Domaće tržište sada se mora oduprijeti pritisku uvoza jaja iz EU u čemu mora sudjelovati i Ministarstvo poljoprivrede kao i proizvođači te sami potrošači.

Ulaskom u EU prihvatili smo pravila koja se odnose i na proizvodnju jaja. Do tada korišteni kavezi gdje su nesilice imale 550 prostornih centimetara prostora morali su se zamijeniti obogaćenim kavezima u kojima nesilice imaju više prostora, ili nekim od alternativnih načina držanja.

Ta prilagodba dovela je do pada broja konzumnih nesilica na farmama jer su proizvođači bili primorani investirati u novu opremu. Takva situacija nije dugo potrajala i sada hrvatski proizvođači jaja imaju dovoljne kapacitete za opskrbu domaćeg tržišta. Prema Državnom zavodu za statistiku samodostatnost je 2019. godine iznosila 97% što je značajan porast od 2015. godine kada je samodostatnost pala na 86%.

Prije otvaranja granica Hrvatska je godišnje uvozila oko 10-15 milijuna jaja da bi uvoz strelovito porastao pa je tako 2014. iznosio 50 milijuna jaja, 2015. godine se udvostručio na 100 milijuna jaja da bi 2016. iznosio rekordnih 115 milijuna jaja.

Tada se pojavila salmonela u jajima iz Poljske i počelo se uvoziti nešto manje; 2017. uvezeno je oko 90 milijuna, 2018. oko 80 milijuna dok je prošle godine uvezeno oko 70 milijuna jaja.

Strože kontrole na granici

Domaćim proizvođačima veliki pritisak stvara i cijena tih jaja koja je u velikom broju slučajeva dampinška i po tim cijenama jednostavno nije moguće proizvesti kvalitetna i svježa jaja. Od ulaska u Europsku uniju 2013. veleprodajna cijena jaja je u konstantnom padu.

Ono što Ministarstvo može učiniti, kako bi zaštitilo domaće proizvođače jaja, je uvođenje puno jačih kontrola na tržištu za jaja iz drugih zemalja. Za jaja koja stižu iz Poljske moramo imati daleko strože kontrole ako znamo da ta zemlja ima velikih problema sa salmonelom. Tako je Bugarska uvela obvezan PCR test na salmonelu za meso i jaja peradi iz Poljske prije stavljanja na bugarsko tržište.

Sada su hrvatski javni naručitelji obvezni koristiti kratke lance opskrbe za vrijeme trajanja Covid-19 pandemije. Ministarstvo mora ta pravila ostaviti na snazi i kad završi pandemija kako bi javni naručitelji bili obvezni većim brojem bodovati domaće proizvode i davati im prednost pred uvoznim. Kome je u interesu da se u bolnicama, školama, vrtićima, vojsci i sl. jedu jaja iz Poljske?

Time se samo slabi domaće proizvođače koji pune hrvatski, a ne poljski državni proračun. Također je potrebno osigurati da na svakoj kutijici jaja bude jasno navedena zemlja podrijetla kako bi potrošači i na temelju te informacije mogli donijeti odluku o kupovini jaja.

Proizvodnja jaja u Hrvatskoj je fragmentirana, ne postoje udruženja ili proizvođačke organizacije i tu je prilika domaćim proizvođačima da se udruže i da tako ostvare neke benefite na tržištu. Teritorij Hrvatske je takve konfiguracije koja iziskuje ogromne troškove transporta što se može značajno smanjiti povezivanjem domaćih proizvođača.

Ekonomija obujma je veoma važan faktor smanjenja troškova po jedinici proizvoda, a to se može postići udruživanjem više hrvatskih proizvođača jaja u proizvođačke organizacije.

Teško je troškovno konkurirati hrvatskim proizvođačima jaja koji svi zajedno imaju manje od 2 milijuna nesilica samo jednom Poljaku koji ima više od 12 milijuna nesilica. Sigurno da tu postoji prostor za povezivanje hrvatskih proizvođača jaja kako bi bili konkurentniji na tržištu.

Potrošnja još zaostaje

Potrošače treba osvijestiti koliko je važno kupovati domaće proizvode i time poticati hrvatsku poljoprivredu, ali i gospodarstvo u cjelini. Kada proizvođači jaja ostvaruju dovoljnu dobit na tržištu, mogu ostvarivati investicije koje pokreću gospodarstvo.

Pritisak cijena na tržištu koji je izazvan dampinškim cijenama jaja iz drugih zemalja dovodi do nemogućnosti ulaganja u proizvodnju, zaostajanja za ostalim zemljama u segmentu proizvodnje jaja i polaganog sloma hrvatske proizvodnje jaja. Potrošačima je potrebno objasniti kako svako jaje sadrži printani kod (HR – zemlja podrijetla Hrvatska), a to je posao i Ministarstva i proizvođača.

Jaja su u prošlosti često bila obilježena kao dio prehrane na koji treba posebno paziti, ali sva najnovija istraživanja demantirala su te navode i jaja su obilježena i putem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo žigom Živjeti zdravo kao zdrava hrana koja se preporučuje za svakodnevnu prehranu.

U Hrvatskoj jaja za sada nisu dovoljno zastupljena u prehrani. Državni zavod za statistiku procjenjuje potrošnju po stanovniku na oko 170 jaja godišnje dok je prosjek EU oko 240 jaja, SAD-a 290 jaja, Japana 330 jaja ili Meksika 360 jaja po stanovniku godišnje. Ovo je također prostor za povećanje hrvatske proizvodnje jaja.

Hrvatska proizvodnja jaja može opstati unatoč izazovima koje je donijelo članstvo u Europskoj uniji, samo se mora posložiti domaće tržište kako bi bilo naklono domaćoj proizvodnji.