Stiskom ruke premijera Viktora Orbana i Andreja Plenkovića u mađarskoj prijestolnici jučer su i službeno započele aktivnosti oko razlaza Mola i države. Inine dionice država će od mađarske naftne kompanije otkupiti na pravičan način, složila su se oba premijera, no bez ulaska u detalje što bi ta pravičnost točno trebala podrazumijevati. 

Dosadašnji su pogledi na taj termin iz Budimpešte i Zagreba bili posve neujednačeni. Službena državna politika susjedne države, a što je bilo vidljivo i kroz nedavne izjave mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjartoa, pod pravičnim smatra više nego izdašnu isplatu Mola ili, da ga citiramo, "transakcija biti prihvatljiva jedino ako će iznos novca koji se vraća u Mađarsku biti jednak MOL-ovom punom iznosu investiranog kapitala".

Još prije gotovo osam godina na temu izlaska iz Ine predsjednik uprave Mol Grupe Zsolt Hernadi iznio je brojku od najmanje 20 milijardi kuna koje bi im država tada trebala dati za njihove dionice, a tadašnja brojka po njegovoj računici uključivala je iznos plaćen za Inine dionice od 9, 6 milijardi kuna, te dugovanja Ine Molu od 2,2 milijarde kuna, a uz ulaganja u Inu Hernadi je došao do brojke od 20 milijardi kuna uloženih do tada u hrvatsko gospodarstvo. 

U međuvremenu je, kako se provlačilo u medijima, svoje dionice prije nekoliko godina potencijalnim ruskim i poljskim kupcima Mol nudio za 3 i pol milijarde eura, dok se posljednjih mjeseci neslužbeno spominjala nešto niža brojka od 2,9 milijarde eura koje bi navodno zadovoljile Molovce. Hrvatska s druge strane pravičnim, zbog namjere da povrati Inu i osigura joj, sama ili s novim strateškim partnerom, razvoj koji je zaustavljen pod Molom, može u najboljem slučaju pristati nazvati isplatu tržišne vrijednosti Molovog paketa od 49,08 posto u Ini.

I pri tome tražiti da Mol odustane od arbitražnog postupka koji vodi protiv Hrvatske u Washingtonu. U Hrvatskoj se posljednjih godina u jeku utvrđivanja pravične cijene za isplatu Mola došlo i do procjena štete koju je državi prouzročio Molova politika upravljanja Inom. Prije tri godine tadašnji ministar Ivan Vrdoljak iznio je brojku od 6,2 milijarde američkih dolara koliko su tadašnji konzultanti Vlade AT&Kearney i Oil & Gas Consulting utvrdili štetu nanijetu Molovim nepridržavanjem ugovora iz 2003. i 2009. Još veće iznose štete Molove politike u Ini utvrdili su Mostovi članovi prethodne vlade.

A koliko za Hrvatsku vrijedi Molov udio i kako ga otkupiti, za vladu bi trebali utvrditi konzultanti koje će se tražiti iz redova uglednih svjetskih konzultantskih kuća, no s pozivnim natječajem kojeg se čeka već više od mjesec dana, a trebaju ga raspisati ministarstva energetike i financija, još se nije odmaklo. Iz Vlade kažu kako je dokumentacija za natječaj u zadnjoj fazi, te bi skoro trebao u objavu. U međuvremenu je tek od ministra energetike Tomislava Ćorića stigla potvrda da se odustalo od ranijih najava otkupa dionica od Mola novcem od prodaje dijela HEP-a, a zainteresiranost je za ulazak u Inu otvoreno pokazao ruski Rosnjeft.

Neslužbeno se, pak, u stručnim krugovima realnom cijenom koju bi Mol mogao dobiti za povlačenje iz Ine procjenjuje u rasponu između 800 milijuna i 1.100 milijardu eura, ovisno o uvjerljivosti naših pregovarača i modelu za koji se na koncu odluči provesti reotkup. Premda se jučer Viktor Orban zauzeo da se odnos između Mola i Hrvatske rasplete što prije, kako bi se uklonilo jedino osjetljivo pitanje u odnosima dvije države, dolazak novog vlasnika u Inu nije realno očekivati tako skoro.

Predstoje poslovi koje trebaju odraditi odabrani konzultanti, najprije u dijelu poslovnog i pravnog dijela, od utvrđivanja stanja u hrvatskoj kompaniji, procjene vrijednosti i davanja preporuka vladi za pregovore s Molom, a potom drugi dio konzultantske pomoći treba uslijediti oko provođenja transakcije. Pregovori bi po svemu sudeći najranije mogli započeti u proljeće, a bude li se radilo znatno dinamičnije nego dosad, rezultati dogovora i kraj priče s Molom vjerojatno će obilježiti kraj iduće godine.