U sjeni prošlotjedne odluke Vlade da nakon ostavke Frane Barbarića povjeri privremeni mandat predsjednika Uprave HEP-a Vici Oršuliću ostalo je još jedno zanimljivo i važno kadrovsko rješenje, ono o prijedlogu Glavnoj skupštini Ine da na sjednici zakazanoj za 15. prosinca, produlji za još šest mjeseci privremene mandate trojici aktualnih predstavnika države u Nadzornom odboru te tvrtke od posebnog državnog interesa, a jednome od njih i mandat v.d. predsjednika u tom tijelu.

U slučaju posljednjeg, Damira Mikuljana, to je već šesto po redu produljenje mandata u NO-u Ine, nakon što je po isteku punog četverogodišnjeg mandata (od polovice 2017. do veljače 2021.) bio imenovan na prvi šestomjesečni mandat polovinom 2021. U Ini on je tako rekorder po privremenim mandatima, s njih sedam, dok su ostala dva aktualna v.d. člana u NO-u nešto kasnije imenovani: Branimiru Škurli ovo će biti peti, a Ivi Ivančiću četvrti šestomjesečni mandat.

No, priča ne staje na nadzornicima. Ti isti ljudi imenuju i privremene predstavnike države u Upravi te strateške tvrtke. Sva tri člana koje po ugovoru s mađarskim Molom u Upravi Ine ima Republika Hrvatska, Vlada je nakon afere Škugor u rujnu prošle godine imenovala na mandate u trajanju najviše šest mjeseci, do provedbe javnog natječaja.

No, javni natječaj ni za predstavnike države u Upravi ni u NO-u, se ne raspisuje. Članovima Inine Uprave iz hrvatskih redova Miroslavu Skalickom, Hrvoju Šimoviću i Marinu Zovku posljednji puta v.d. status je produljen u rujnu ove godine. Dakle, teče im već treći privremeni mandat.

Formalno, to ne predstavlja problem u smislu kršenja propisa jer zakoni o trgovačkim društvima i upravljanju državnom imovinom, ne propisuju striktne rokove i ne određuju precizan i maksimalan broj produljenja privremenog mandata upravljačkim i nadzornim kadrovima.

Međutim, pitanje je kakvu poruku time šalje Vlada, odnosno država, kao vlasnik jednog strateški važnog poduzeća. Slučaj nije ni iznimka, ali je posebno osjetljiv upravo u slučaju Ine, koja je slaba točka za državu još od kada je početkom 2000.-ih privatizacijom u vlasničku strukturu ušao Mol.

Davor Štern, neovisni energetski stručnjak, smatra da je riječ o neprihvatljivom tretmanu Vlade jer ‘Mol grabi sve više, a mi smo nezainteresirani’/NEVA ŽGANEC/PIXSELL

Takav tretman koji prema upravljanju tom energetskom tvrtkom od nacionalnog značaja ima Vlada Andreja Plenkovića još nije prakticiran. To više je takav odnos začuđujući zbog svih pravnih bitki koje država imala s Molom – i uglavnom izgubila – te zbog nepovjerenja koji su konstanta u odnosima dva najveća dioničara, a naposljetku i nakon plinske afere u kojoj su Ini nanesene ozbiljne financijske štete.

Nakon te afere od Vlade se očekivalo da će brzo pronaći i ubaciti u Inino vodstvo prave ‘fajtere’ koji će zastupati i braniti interes države, to više što je Mol ekspresno promijenio svoje kadrove u Upravi. Molovi nadzornici su, pak, u kontinuitetu prisutni u Ini, još od kraja 2020., te im četverogodišnji mandat ističe krajem iduće godine.

Delikatna tema
Za Vladu je odabir novih kadrova u Ini nakon potresa s aferom Škugor bio već u startu delikatna tema, jer je u trenutku kada je trebalo imenovati nove članove Uprave, koji će zamijeniti ‘kažnjenike’ zbog propusta koji se dogodio u uočavanju sporne prodaje plina kojom je Ini nanesena ogromna financijska šteta (Niko Dalić, Barbara Dorić i Darko Markotić), jedan od tri kandidata naglo se predomislio i povukao ‘iz igre’. Bilo je to objašnjeno ‘osobnim razlozima’, no nakon te epizode nije se nastavilo s dovršavanjem tog posla, ostalo se na privremenim menadžerskim rješenjima.

“To definitivno nije dobro, tako se ne upravlja poduzećima. Takav pristup dokaz je neodgovornosti i nezainteresiranosti vlasnika ili njegovog nepovjerenja u osobu koju imenuje na tu poziciju, pa ju namjerava brzo zamijeniti nekim za koga procjenjuje da može kvalitetno obaviti posao”, bez uvijanja će Davor Štern, nekadašnji ministar gospodarstva, kasnije i generalni direktor Ine i potom član NO-a.

Ležeran stav Vlade on vidi problemom i za ljude koje se postavlja na ograničeno vrijeme u upravu, jer ga radnici i sugovornici neće doživljavati ozbiljno. To je, ističe on, naročito nekorektan odnos prema ljudima koje se konstantno imenuje kao kratkoročna rješenja.

U slučaju Ine, slaže se kako je dodatno riječ o neprihvatljivom tretmanu kojeg primjenjuje Vlada, jer “Mol grabi sve više, a mi smo nezainteresirani”. Štern takav pristup vidi nekorektnim prema menadžerima, prema radnicima i svima u Hrvatskoj, te upozorava da bi se država u upravljanju Inom u najmanju ruku trebala ponašati jednako kao mađarski suvlasnik.

O problemu bi se, po njemu, vjerojatno više komuniciralo da je vlasnička struktura drugačija i da se dionicom na burzi više trguje, no ovako ostaje u zapećku. Svi su zadovoljni isplatama dividende, no, to svakako nije dugoročno rješenje.

Sve po zakonu
Budući da su iduće godine izbori, a u proljeće i polovicom godine istjecat će novi šestomjesečni mandati hrvatskim članovima u Upravi i NO-u Ine, pitanje njihovog izbora promatrat će se i ako se Vlada promjenom prakse imenovanja pozabavi ili ako nastavi istim principom. Promjena će za političke oponente biti sporna zbog pozicioniranja stranački poželjnih kadrova na četverogodišnji mandat, a u suprotnom će biti dokaz vladine nebrige za upravljanje važnim državnim kompanijama.

Na žalost, Ina nije i jedino veliko državno poduzeće u kojemu se prakticira ovakav model upravljanja tvrtkama u državnom portfelju. No, on nije nezakonit, samo je – loša poruka. Jedan od autoriteta u trgovačkom pravu Mićo Ljubenko slaže se da je potrebno ovu praksu jasnije definirati.

“Nije nužno zakonski strogo regulirati trajanje i broj ponavljanja produljenja privremenog mandata, no podzakonskim aktima bilo bi dobro urediti to pitanje, da se zna okvir, jer bez toga se doista povlači pitanje odnosa vlasnika prema trgovačkom društvu”, ističe Ljubenko.