Ne baš neočekivano, posljednji rezultati Eurobarometra pokazali su da hrvatske građane u većoj mjeri nego što je to slučaj kod žitelja ostatka Europske unije brine rast troškova života. Kod nas je taj problem istaknuo 44 posto ispitanika, dok drugdje u EU taj problem “zauzima” 31 posto. Hrvati su u prosjeku zabrinutiji i za opću gospodarsku situaciju, a za razliku od prosječne percepcije na razini Unije, gdje su se među glavnim problemima našle npr. klimatske promjene i okoliš te stanovanje, kod nas su se na toj listi našla iseljavanja i imigracije.

Kad je riječ o raskoraku percepcije vezane uz troškove života, dio objašnjenja nude i statistički podaci o inflaciji. Iz mjeseca u mjesec godišnje su stope rasta potrošačkih cijena kod nas već praktično dvije godine više nego u drugim zemljama iz zone eura, a posljednji podaci, za ožujak, upućuju da se taj jaz (nakon određenog sužavanja) ponovno povećao. Prema tzv. flash procjeni, kod nas godišnja stopa već treći mjesec zaredom ne pada – prema domaćoj metodologiji stoji na 4,1 posto, a prema harmoniziranom indeksu (HICP) koji se koristi u usporedbama s drugim europskim zemljama blago je i porasla – s 4,8 na 4,9 posto. U isto vrijeme na razini europodručja inflacija je usporila s 2,6 na 2,4 posto.

Sastanak u Frankfurtu

Uoči sutrašnjeg sastanka Upravnog vijeća Europske središnje banke ta činjenica ne mijenja očekivanja tržišta. Računa se da ECB sutra neće mijenjati ključne kamatne stope, a prevladavajuće je uvjerenje da će se to dogoditi na sjednici početkom lipnja.

Analitičari uglavnom ističu da bi za tržišta relevantnije moglo biti kako će čelnica ECB-a Christine Legarde komunicirati planove nakon lipnja. Općenito su u novije vrijeme u pogledu ukupnog ublažavanja monetarne politike ublažena, to prije što se na tržištima preispituju i očekivanja kamatne politike američkog Feda. Naime, sada se tržišta “klade” da bi se s druge strane Atlantika do kraja godine mogla dogoditi tek dva (a ne tri) spuštanja kamata po 0,25 posto, odnosno ukupno za 0,5 posto. U prilog takvom scenariju, osim posljednjih gospodarskih pokazatelja, trenutno idu, među ostalim, i cijene nafte na svjetskim tržištima. Njihov rast je i svojevrsni podsjetnik da se cijene energenata ponovno mogu intenzivirati pod utjecajem geopolitičkih nestabilnosti kao što je npr. potencijalna eskalacija sukoba na Bliskom istoku.

Dio ekonomista, a među njima je i Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, reći će da bi, ako bi se pratio dosadašnji obrazac ciklusa promjena monetarne politike, ECB zapravo i sa spuštanjem mogao/trebao krenuti kasnije, kao što je kaskao za Fedom i s fazom zaoštravanja. No, to ne znači da je to i izgledno. Prvi korak spuštanje ključnih kamata pritom se dovodi i u vezu s europarlamentarnim izborima; sjednica Upravnog vijeća ECB-a održat će se netom prije tih izbora.

Kad je riječ o Hrvatskoj, osim što nam je godišnji rast potrošačkih cijena najviši, usporavanje zasad baš nije na tragu većine službenih prognoza prosječne inflacije za 2024. One se uglavnom kreću između tri i 3,5 posto. Ma koliko se (i) u ostatku godine računa da će usporavanju inflacije pridonijeti bazni učinci, mnogi analitičari danas nisu uvjereni da je taj scenarij izgledan.

U narednim mjesecima inflaciju će ipak podupirati turistička sezona i nastavak snažnog rasta plaća, a moguće i cijene energenata. Uz rast cijena nafte na tržištima, za što je teško predvidjeti smjer kretanja, tu je i pitanje hoće li s jeseni, tj. istekom aktualnog prolongata ukinuti neke antiinflacijske mjere Vlade kojima su ograničene cijene struje, ali i 30 prehrambenih proizvoda (za grijanje traju do kraja iduće zime). O tome će odlučivati nova (ili nova-stara) Vlada. U svakom slučaju, Europska komisija i ECB na to pozivaju nacionalne vlade već duže vrijeme, a i parlamentarni izbori će biti iza nas pa s te strane ne bi trebalo biti pritiska za vladajuće. Dođe li do ukidanja, to će, prema svemu sudeći, opet biti određeni inflacijski pritisak.

Pritisak sezone na cijene

Pita li se Lovrinčevića, nema baš previše razloga računati da će se inflacijski diferencijal u odnosu na prosjek eurozone, koji je trenutno na 2,5 postotna boda, u ostatku godine smanjiti. Ako bi se zadržao, to bi značilo prosječnu inflaciju 2024. u Hrvatskoj od oko 4,8 posto. Taj ekonomist podsjeća i kako je porast opće razine cijena u Hrvatskoj u protekle dvije godine, tj. od prvih najava jasnog datuma uvođenja eura kumulativno bio oko 5 posto veći nego u ostatku eurozone. Jedan od razloga i odgovornosti za to on vidi u (ne)radu regulatora, aludirajući ponajprije na pitanje marži, ali ne samo trgovaca.

Istodobno, u Hrvatskoj narodnoj banci i dalje stoje pri prognozi o 3,5 posto HICP inflacije u ovoj godini. “Glavni doprinos inflaciji u Hrvatskoj dolazi iz sektora usluga, a to bi se moglo nastaviti dolaskom turističke sezone”, rekao je u utorak guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.

U zadnjih godinu dana smo vidjeli, a vidi se i sada, da u Hrvatskoj glavni doprinos inflaciji dolazi iz područja usluga, a dolazak turističke sezone bi mogao to i dalje potencirati, izjavio je jučer.

Cijene rastu sve dok se ne sretnu s opadajućim djelovanjem krivulje potražnje, odnosno sve dok ih ljudi više nisu spremni platiti, dodao je, podsjećajući i da se “često zaboravlja” da je u Hrvatskoj kumulativna stopa inflacije u razdoblju otkad je počela rasti u EU druga najniža među zemljama srednje i istočne Europe te da nižu kumulativnu stopu ima samo Slovenija.