Početkom 2017. propao je Algoritam MK, lanac od tridesetak knjižara. Nestanak tog prodajnog kanala bio je snažan udarac za ljubitelje knjige i domaće nakladnike, no ubrzo su se pojavili ulagači spremni krenuti u tu priču ispočetka, na nekim zdravijim, tržišnim osnovama. Braća Zvonko i Jurica Čubrić baš su u to vrijeme bili prodali veliku obiteljsku tvrtku Fokus, tržišnog lidera u distribuciji uredske opreme, a dio dobivenog novca uložili su u novi knjižarski lanac pod nazivom Hoću knjigu, u suradnji s prijateljem i trećim suvlasnikom Matijom Fojsom koji je dobio poziciju direktora nove tvrtke. Upravo s njim porazgovarali smo o ovom knjižarskom lancu, koji zasad u svojih sedam knjižara zapošljava 60 ljudi, ali i općenito o stanju na tržištu knjige.

Propali Algoritmov lanac, kao i oni postojeći knjižarski lanci Školske knjige i Znanja, u vlasništvu su velikih nakladnika, što ostalim izdavačima nije drago jer smatraju da će njihovi naslovi biti zapostavljeni. Hoću knjigu je jedini lanac koji nije u vlasništvu nekog nakladnika?

Da, mi nismo izdavači nego isključivo trgovci, a kao najveću razliku vidimo činjenicu da nakladnici koji imaju i vlastite knjižare vlastita izdanja uglavnom puno bolje prezentiraju nego ona ostalih izdavača, ili ona koja kupca zaista zanimaju. Nama je prioritet osluškivati želje i potrebe naših posjetitelja i kupaca. Stvorili smo lanac koji sa svim izdavačima razgovara na isti način, bez obzira na to ima li on jednu knjigu ili stotine. Zato nas izdavači uglavnom vole i žele raditi s nama, jer svima dajemo priliku. Radimo isključivo na tržišnim principima, tako da kod nas sve košta; i pozicioniranje, i izlozi, i dodatni rad – sve je to strukturirano i na pošten način prezentirano. Prijašnji poslovni odnosi išli su u smjeru toga da jedni od drugih nabavljaju knjige samo do iznosa međusobnog duga, dok mi sada ipak imamo puno veći bazen knjiga koje nudimo kupcu.

Domaći nakladnici su u propasti Algoritmovog lanca izgubili velik novac, pa pozorno prate vaše poslovanje. Lanjsku je godinu Hoću knjigu završio sa 18,8 mil. kn prihoda, ali i s minusom od dva milijuna? 

Drago nam je da nas nakladnici tako pozorno prate, no mjesta za strah nema. Ove godine nam promet raste 35% i 2019. ćemo, uvjeren sam, završiti u plusu. Tako dobar rezultat je i nas iznenadio – prvu smo dobit očekivali tek 2020. Razumijem strah nakladnika, no bude li potrebe svakome od njih dat ćemo na uvid bilancu, jer mi ništa ne skrivamo. Na početku našeg poslovanja svima smo dali i zadužnice, iako se upravo na primjeru Algoritma vidjelo da s njima ne možete baš puno napraviti ako tvrtka ničega ni nema.Otvoreni smo i sve kažemo u lice onima s kojima poslujemo, kao i onima s kojima možda ne želimo poslovati, jer samo uz najbolje moguće uvjete naša priča može opstati.

Osnivač Algoritma Neven Antičević je odlično znao izabrati knjige, no trgovina je, izgleda, bila druga priča. Našu tvrtku pak vode tri trgovca koji puno znaju o trgovini, a u odabir knjiga se ne petljamo, jer za to imamo stručnjake. Ipak, kad smo s nakladnicima počeli razgovarati trgovački, neki su se osjećali uvrijeđenima. I dalje vlada stav da su naše police njihove i da nam oni mogu govoriti što ćemo i u kojim količinama nabavljati.

Propali Algoritam je jako kasnio s plaćanjima, a vi ste obećali da ćete plaćati na vrijeme. Činite li to?

To i radimo. Suštinska razlika između nas i propalog Algoritma je upravo u tome što uredno plaćamo, ponekad i prije ugovorenog roka. Mi bismo najradije odmah sve platili jer se nakladnici često žale na komisionu prodaju, koja znači hrpe papira, pa brigu oko povrata neprodanih knjiga… No to se nikad neće dogoditi, i to upravo zbog nakladnika. S nekima smo, za naslove za koje mislimo da će se dobro prodavati, dogovorili fiksni otkup uz koji, naravno, ide i veći rabat. Sada, pak, kad smo došli do nekih ozbiljnijih količina kupovine na fiks, što automatski znači da se ti naslovi i lijepo prodaju kod nas, neki od njih traže reviziju ugovora jer bi smanjivali rabat. Umjesto da budu zadovoljni što plaćamo unaprijed i ekstra se trudimo oko prodaje knjiga koje su fiksno u našem vlasništvu. Imamo problem i zato što nam neki nakladnici ne daju da one knjige koje smo od njih otkupili nudimo knjižnicama. Oni bi radije to izravno radili i prodavali im po punoj cijeni. Nama je opet logično da trgovac prodaje knjigu zainteresiranima – pa zar nije lakše knjižnici, ali i državi kad krene s otkupom za narodne knjižnice, kupovati sve naslove na jednom mjestu? Kad država ponudi otkup, neki od nakladnika koji kod nas prodaju knjige preko komisije dođu i povuku ih s polica.

Kažete da nakladnici prate situaciju na tržištu te ih brinu naši gubitci, a s druge strane lako nam na taj način okreću leđa kad im to odgovara i ne brinu ih naše prazne police. A to je vjerojatno zato što nitko od njih praktički nije ništa izgubio propašću Algoritma. Država je većinu gubitaka nadoknadila raznim poticajima za knjižarstvo pa su mnogi od njih kobnu 2017., paradoksalno, završili u plusu.

Kritizirate sadašnji model po kojem država, ali i knjižnice pojedinačno otkupljuju knjige pa tvrdite da su zato knjige u nas preskupe?

Točno. Za skupu knjigu kriv je upravo taj model narodnih knjižnica! Notorna je laž da Hrvati čitaju manje od jedne knjige godišnje, jer da je tako mi ne bismo rasli po stopi od gotovo 40 posto. Podaci su, ako gledamo naše prodajne rezultate, frizirani jer se njima žele prestrašiti političari, a sve kako bi subvencije bile još izdašnije. Tvrdi se da otkup spašava domaću knjigu, pa država pumpa sve više novaca u otkup i time poskupljuje knjigu. Naime, izdavači automatski dižu cijenu knjige jer znaju da će ih država otkupiti bez rabata, i onda knjigu, čije ih tiskanje košta u prosjeku 19 kuna plus PDV, državi – ali i krajnjim kupcima – prodaju po cijeni od, primjerice, 199 kuna…

Apsurd je da država kad otkupljuje tako velike količine na njih ne dobiva rabat, dok knjižnice dobiju tek desetak posto skonta. U takvom ekosustavu mi izdavačima zbilja ne trebamo, niti im treba ikakvo tržište jer dobro žive od državnog intervencionizma.

Zašto je tržište knjiga u Srbiji, gdje je životni standard niži nego u Hrvatskoj, toliko življe nego ovdje? 

Naravno da je življe kad njima država u pravilu ne pomaže. A ako država i otkupljuje knjige, traži barem 50 posto rabata. Zato se u Hrvatskoj tiska svega 2000 novih naslova godišnje, a u Srbiji nešto više od 10.000. U Hrvatskoj se prva izdanja u prosjeku tiskaju u 1500 primjeraka, u Srbiji je to duplo više, dok će domaće autore, koji su u Srbiji najprodavaniji, i ostala hit izdanja nerijetko tiskati i u 20.000 ili čak 40.000 primjeraka. Kod tolike naklade knjiga postaje jeftinija pa ona i za krajnjeg kupca košta oko 50 kuna. Državni otkup ne pumpa cijenu pa se srpski nakladnici oko svojih kupaca moraju boriti na tržištu. Kod nas je ponuda knjiga puno manja od potražnje, a u Srbiji imate prevedene sve svjetske hitove čim se pojave u originalu. Zato smo mi, počevši od nove godine, odlučili naslove koji nisu kod nas prevedeni uvoziti iz Beograda. Očekujemo komentare kako uništavamo hrvatsko nakladništvo, ali mi samo slušamo naše kupce, željne novih naslova na jeziku koji mogu razumjeti. Zato ćemo pojačati uvoz srpskih prijevoda i engleskih originala.

Kad ste ulazili u projekt najavili ste lanac od 10 knjižara, no zasad ih je 7?

Deset knjižara nam je i dalje u planu, a zasad imamo četiri u Zagrebu, te po jednu u Splitu, Rijeci, Varaždinu, plus web shop, kao i jednu malu franšiznu knjižaru u Zagrebu. Ukupno držimo 25 do 30 posto tržišta. Ne srljamo i stalno obilazimo prostore kako bismo našli neku dobru lokaciju. Želimo Zadar, Osijek i Dubrovnik, te možda još po jednu knjižaru u Splitu i Zagrebu.

Željeli ste i splitsku knjižaru, Morpurgo koju je držao Algoritam?

Sadašnji vlasnik kupio je tu knjižaru par mjeseci prije propasti Algoritma i ona već 2,5 godine stoji prazna. Nama je ta knjižara još jako draga i važna, zaljubili smo se u nju, no vlasnik nas je toliko zavlačio da smo morali odustali od pregovora, a priča se kako je u planu u prostoru otvoriti kafić. Šteta, uložili smo jako puno novca i napravili prekrasan projekt obnove, iskopali smo stare slike i htjeli napraviti modernu verziju onog starog Morpurga, sa starinskim rasvjetnim tijelima i knjigama poslaganim do plafona.

Prostor je ipak zaštićen kao knjižara, a i gradonačelnik je najavio da će se grad uključiti u rješavanje problema, nudeći vlasniku drugu lokaciju?

To je lijepo, no uvijek nam je problem kad moramo razgovarati o prostoru koji je u vlasništvu grada ili države, jer tu uvijek moraš potezati neke veze. Neke smo prostore i izgubili upravo zbog politike. S privatnim vlasnikom je lakše, a najlakše je sa šoping centrima, s njima odmah znate na čemu ste. Naša splitska knjižara u trgovačkom centru Joker lani je dosta narasla i sada je među boljima u našem lancu. Imamo odličnu suradnju s centrom, daju nam snažnu podršku u logistici i marketingu. Kad smo imali sajam Interlibar, koji se održava u prizemlju centra Joker, čak su zamolili trgovinu Tommy, koja im radi možda i najveći promet, da zbog našeg sajma zatvore jedan ulaz, a sve kako bi mi mogli tamo staviti štandove za prodaju knjiga.

Kako posluje vaš web shop?

To nam je jako važan segment, ove godine imamo skoro milijun kuna prometa, što je dobro jer je priča još u razvojnoj fazi i nije jednostavna za realizaciju. Tu smo puno uložili u automatizirani i personalizirani marketing, koji još nije službeno započeo s radom.

Osnova će biti naš newsletter, koji će svakom posjetitelju slati personalizirani prijedlog, i to na osnovi praćenja kretanja miša po ekranu te ostalim navikama posjetitelja. Naravno i da na webshopu imamo neke banalne probleme, primjerice pojedine izdavače moramo preklinjati da nam pošalju ne samo ulomak svojih knjiga, za koji znamo da ga imaju s obzirom na to da su tiskali konkretnu knjigu, nego i ono osnovno – naslovnicu.

Krenuli ste i s vlastitim YouTube kanalom?

Zaista puno ulažemo u promociju čitanja, što kroz razna događanja i radionice, a sada i kroz naš YouTube kanal za koji smo snimili 10 epizoda emisije o čitanju, s profesionalnom produkcijom i voditeljem. Svaka epizoda emisije Gutači knjiga traje od osam do 12 minuta, dotakne se nekoliko naslova iz novije produkcije, ali i onih klasičnih. Na žalost, na javnoj televiziji nema ničeg sličnog, pa sami moramo to raditi, a reakcije su odlične. Ne odustajemo od mlade publike, a uz YouTube puno ulažemo i u Facebook te Instagram.

Također smo veliki pobornici e-knjige, s kojom u dogledno vrijeme planiramo dodatno poboljšati prodaju. E-knjiga je isplativija za izdavača, za čitatelja je odlična opcija kad ide na put i ne želi nositi 10 teških knjiga, a ako vam se nakon čitanja u e-formatu nešto jako svidi uvijek možete kupiti i papirnato izdanje. E-knjiga sigurno neće uništiti prodaju ‘pravih’ knjiga. Jedini problem koji imamo s novim tehnologijama je što se kod svakog novog izdanja odmah pojavi i piratsko izdanje knjige.