U Hrvatskom saboru na prvoj konstituirajućoj sjednici krajem srpnja započela je rasprava o jednoj od trenutačno najvažnijih tema u Hrvatskoj – Zakonu o obnovi – koji uključuje Zagreb, Zagrebačku županiju i Krapinsko-zagorsku županiju, područja koja su pretrpjela velike štete i trajne posljedice nakon jakog potresa 22. ožujka.

Znanstvenici i stručnjaci u sektoru graditeljstva, dr. Mladen Bandić i dr. Mirko Orešković, ujedno autori knjige Projektni menadžment u graditeljstvu, u razgovoru za Poslovni dnevnik iznijeli su stručna mišljenja netom prije rasprave o Zakonu o obnovi, koji će na sjednici Vlade biti 27. kolovoza.

Što sa seizmičkom otpornošću?

Dosad se dosta raspravljalo o trajanju obnove i o poboljšanju seizmičke otpornosti građevina, a Bandić i Orešković smatraju da još uvijek nije riješeno fundamentalno pitanje obnove – način financiranja – na što se, kažu, nadovezuje raspoloživost sadašnjih i budućih ljudskih i materijalnih resursa. Premda je Zagreb osuđen na čekanje, naši sugovornici smatraju da ono ipak ne mora biti uzaludan utrošak vremena.

“U vrijeme ‘čekanja’ Zagreb mora angažirati i motivirati svekoliku inženjersku i drugu struku u iznalaženju optimalnih odgovora na zahtjeve obnove grada. Predlažemo nadležnim institucijama da što prije imenuju menadžera i tim za izradu programa obnove grada, kao i početak definiranja projekata obnove te postavljanje njihovih projektnih menadžera”, kažu stručnjaci.

Navode i dva tipa rješenja – prvo je hitno, urgentno, odnosi se na direktnu sanaciju posljedica potresa kao što su zabati, dimnjaci, krovovi. Drugo je, objašnjavaju, rješenje obnova građevina koja mora uključivati optimalno poboljšanje seizmičke otpornosti zatečenoga građevinskog fonda.

“Sanacija odmah, obnova tek po obavljenoj sveobuhvatnoj stručnoj analizi opsega i kvalitete zahtijevane i planirane obnove. Ali obnova mora biti rezultat i adekvatno promišljenog aktualnog urbaniteta. Nadamo se da će Zakon o obnovi donijeti jasna i nedvosmislena rješenja o načinu njena financiranja, bez ultimativnih linearnih rješenja, a sve druge odredbe zakona, uvjete i ograničenja graditeljska struka će akceptirati i primijeniti na najbolji mogući način”, poručuju Bandić i Orešković.

Za nedovoljno održavanje starih građevina, posebno u centru Zagreba, kao jedan od uzroka navode neodgovarajuću privatizaciju javnog stambenog fonda koji mnogi novi vlasnici nisu mogli održavati sa zahtjevima besprijekornog funkcioniranja građevine.

“Grad Zagreb je pokrenuo i provodi obnovu fasada, a nije se provjeravalo zatečeno stanje nosive strukture građevina. O provjeri seizmičke otpornosti nije bilo ni riječi, očito da je nedostajao poticaj koji sad imamo”, ističu.

Pojašnjavaju i da je potres utjecao i na pogoršanje seizmičke otpornosti mnogih zgrada koje nisu pretrpjele značajna oštećenja, ali su postale osjetljivije na vibracije iz lokalnog susjedstva. Primjerice, novi tramvaji imaju značajno veće osovinsko opterećenje od starih, no kolosijek tome, kažu, nije prilagođen.

Nadalje smatraju i da se programom urbane obnove Zagreba, čija su neizbježnost i potreba inicirane potresom, može riješiti krucijalno pitanje: koje građevine rušimo i gradimo zamjenske, a koje zadržavamo i kroz obnovu i poboljšanje seizmičke otpornosti ih oblikujemo po principima urbane rekonstrukcije.

Ne zahtijevati iseljenje stanara

“Urbana rekonstrukcija mora biti rezultat kompleksnog sagledavanja postojećega gradskog tkiva s argumentiranim prijedlozima unapređenja i promjena. Poboljšanje seizmičke otpornosti zidanih zgrada mora se bazirati na statičkim i arhitektonskim rješenjima koja neće zahtijevati iseljenje korisnika u vrijeme izvedbe radova na poboljšanju seizmičke otpornosti.

Ovaj čas je nezahvalno iznositi očekivanja koliko će to koštati, jer se prije bilo kakve ozbiljnije procjene mora utvrditi realan opseg potrebnih i planiranih radova. Namjerno smo učinili distinkciju između potrebnog i planiranog, iz jednostavnog razloga: možda nećemo, u budućnosti, moći zbog raznih ograničenja izvesti ono što bi bilo potrebno pa ćemo se ograničiti na – planirano”, upozoravaju naši sugovornici.

Svoju knjigu Projektni menadžment u graditeljstvu pripremali su u želji da transferiraju znanje i iskustvo te naglase važnost projektnog pristupa u realizaciji graditeljskih i građevinskih projekata. S obzirom na posljedice potresa u Zagrebu i okolici, važno je – koristeći projektni menadžment kao skup aktivnosti i odluka – nastojati održati planirani smjer razvoja graditeljskog projekta, uz uvjet dosizanja projektnih ciljeva.

“Osim poznavanja i razumijevanja projektnih zahtjeva, projektni menadžer mora raspolagati adekvatnim znanjima i iskustvom u projektnom planiranju, te raspolagati kompetencijama lidera koji je sposoban u svakom trenutku reagirati svojim stavom i odlukom na moguće i/ili prisutne projektne promjene ili poremećaje. U projektnom menadžmentu se, a što se vrlo često nepravilno spominje, ne radi o upravljanju ljudima, već o planiranju, praćenju i poticanju optimalne provedbe projektnih aktivnosti”, poručuju stručnjaci.

Osvrnuli smo se na kraju i na hrvatske graditeljske tvrtke koje zadnjih 30-tak godina prolaze kroz intenzivne i dinamične promjene uvjetovane političkim i ekonomskim utjecajima na hrvatskom tržištu, kao što su proces privatizacije državnih tvrtki, otvaranje hrvatskog tržišta, intenzivna obnova u ratu porušenih objekata i intenzivna izgradnja autocesta.

“Takve turbulentne promjene utjecale su na graditeljske tvrtke na razne načine. Neke prije Domovinskog rata velike hrvatske tvrtke nestale su s tržišta, a neke su transformirale menadžment i procese građenja i uspješno su se oblikovale u moderne graditeljske tvrtke konkurentne na domaćem i stranom graditeljskom tržištu”, zaključuju Mladen Bandić i Mirko Orešković.