Kod nas je teško dobiti posao. U rujnu ću proslaviti 18. rođendan i onda idem u Njemačku. Pomoći ću svojoj šesteročlanoj obitelji, koja uglavnom živi od poljoprivrede, ali i sebi. To je moja životna prilika i želim je iskoristiti – kaže 17-godišnji keramičar Dragan Dolić, jedan od učenika Mješovite industrijsko- obrtničke škole Karlovac, kojem je nakon odrađene dvotjedne prakse u Frankfurtu poslodavac ponudio radno mjesto.

 Upoznali nove metode

 Veliki izazov pred njima je zahvaljujući projektu “Connecting“ iz programa za cjeloživotno učenje, potprograma Leonardo da Vinci, kojeg je Agenciji za mobilnost i projekte EU predložila prof. Mirjana Kovačić.

Tako je na stručnoj praksi sudjelovalo 14 učenika karlovačke škole. To su keramičari Dolić i Josip Damjanić, građevinski tehničari Bojana Đebro i Ivo Starešina, zidari Ivan Ladika i Milorad Popović, monteri Leonardo Kraus i Ivan Marković, soboslikari Josip Krlin i Darko Matešić, autolakireri Valentino Bogović i Zdravko Špehar te fotografi Ana Marija Crnogorac i Natalija Frketić.

Na stručnoj praksi samostalno su izvršavali složene zadatke što dosad nisu imali prilike, te su upoznali nove metode koje će moći primijeniti u daljnjem radu.

Majstori pod čijim su nadzorom odrađivali svoje zadatke posebno su zadovoljni keramičarima, autolakirerima, soboslikarima i monterima, pa su im ponudili posao nakon što završe školu. Učenici su oduševljeni ljudima, opremom, uvjetima rada… Bez obzira što su se neki od njih ustajali i u 5.30 ujutro, nije im bilo problem odraditi osmosatno radno vrijeme. Da su mogli, ostali bi i duže.

 – Bilo je predobro, kod njih nema žurbe, sve se radi precizno i polako. Najprije smo radili stepenice, a onda i bazene u velikim obiteljskim kućama. Volimo ovaj posao i to je za nas bilo nezaboravno iskustvo – napominje keramičar Josip Damjanić, koji također ima ponudu iz Njemačke. Mogao bi tamo raditi šest mjeseci, pa tri biti kod kuće.

 Bratovim stopama

 – Nisam niti znao kakvo je to zanimanje dok nisam počeo raditi. Brat se upisao za keramičara, pa sam i ja krenuo njegovim stopama. Nisam požalio. Neće mi biti teško otići. U Njemačkoj me čeka bolja plaća i budućnost – svjestan je 17-godišnji karlovački srednjoškolac. Škola na čelu s ravnateljicom Snježanom Erdeljac ponosna je na uspjehe svojih učenika.

 – Vrlo je važno što su svi stekli i dodatnu sigurnost i vjeru u vlastite sposobnosti. Dva tjedna bili su daleko od svojih obitelji, morali su se snalaziti u stranom gradu i govornom području, ali sve su izvrsno odradili. Partner u projektu bio je Hrvatski gospodarski savez u Njemačko.

 Izuzetno su se potrudili da sve prođe u redu, od pronalaska mjesta za praksu, smještaja, kupnje karata za javni prijevoz, do upoznavanja grada pod stručnim vodstvom – napominje Erdeljac.

Ustajali smo u 6.30 i po nas je u sedam sati dolazio majstor. Radno vrijeme trajalo je od 8 do 16 sati. Nije bilo teško. Volim ovaj posao i želim se osamostaliti – priča Dragan Dolić, učenik koji je tijekom tri godine školovanja na privremenoj adresi u Učeničkom domu Karlovac, jer živi u Maljevcu.

Njegov naporan rad i trud se isplatio. Iz škole poručuju da svi učenici trebaju biti ponosni na uspjehe i rezultate koje su ostvarili.

Ujedno su i primjer drugima da se isplati učiti i uključivati se u projekte cjeloživotnog učenja.