Ponovni potresi

Potresi su izvan naše, ljudske kontrole. To je realitet, činjenica, istina. To nije nešto o čemu možemo raspravljati, pogađati se ili negirati. To je poput gravitacije. O gravitaciji ne raspravljamo. Točno je da potresi mogu biti ubojiti, ali naša briga oko njih ili strah neće utjecati na to hoće li nas oni pogoditi ili zaobići. Prema tome, prvi korak za bilo kakvu pripremu jeste prihvatiti činjenicu da će vjerojatno i dalje biti potresa.

Energiju straha usmjeriti u aktivnost nad kojom imamo kontrolu

Drugi korak se sastoji u transformaciji energije straha i zabrinutosti u nešto nad čim imamo kontrolu. Možemo graditi ili pripremiti naše domove za to da izdrže potres. Ne trebamo ništa novo smišljati. Samo pogledajmo što rade zajednice i države u kojima je potres gotovo svakodnevna pojava. Možemo isto tako izvršiti pritisak kroz legalne institucije, inzistirati da se naša vlada bolje pripremi za takve slučajeve – da se naprave protokoli za takve situacije, da se osposobe ljudi koji to mogu i znaju voditi, da se nas i našu djecu osposobi pa da znamo što nam je činiti u takvim krizama.

Prihvatiti strah, ostati prisutan i vjerovati da ga možemo izdržati

Izgleda da se ljudi teže nose sa strahom, nego li s potresom. Strah je izuzetno neugodna emocija i mnogi je rado ne bi osjećali. Međutim, niti jedna emocija nam nije dana bez razloga. Emocije nam govore što se događa s nama i našim životima. Strah nam govori da smo u opasnosti, ali postoji i strah koji se javlja kao posljedica toga što samo mislimo da smo u opasnosti. Emocija je uvijek stvarna, no njen uzrok može biti u pogrešnom mišljenju.

Fobije su najbolji primjer toga. Mi bismo se rado osjećali dobro cijelo vrijeme, ali život tako ne funkcionira. Donosi nam ugodne i neugodne situacije. Pomaže nam ako smo toga svjesni i ako znamo da, i kad se pojave, neugodne emocije možemo izdržati. Neka istraživanja sugeriraju da većina emocija traje 90 sekundi ako ih ne produžujemo katastrofičnim, optužujućim ili iracionalnim mislima. To je osnova psihološke otpornosti. Psihološka otpornost je sposobnost uspješne prilagodbe na zahtjevne situacije. Ona uključuje sposobnost prepoznavanja neugodnih emocija što i nije teško, ali prihvatiti ih, ostati prisutan dok ih osjećamo i vjerovati da ih možemo izdržati, iznimno je zahtjevno za većinu ljudi.

Zbog toga mnogi ljudi koriste različite farmakološke pripravke koji ih anesteziraju jer im neugoda postane nepodnošljiva.

Što pomaže?

• prihvatiti da su neugodne emocije sastavni dio života jer je to istina
• imati povjerenja u sebe da ih možemo izdržati jer tako razvijamo psihološku otpornost
• prepoznati ih kad se pojave i biti psihološki prisutan dok traju jer tako izražavamo poštovanje prema cjelokupnosti psihičkog života
• zaustaviti sami sebe kad ih krenemo raspirivati negativnim ili iracionalnim idejama jer tako stječemo moć nad vlastitim mislima
• tresite se! Tijelo ima prirodne mehanizme samopomoći u ovakvim situacijama koji se očituju u drhtanju cijelog tijela. To znači da ono nastoji otpustiti ogromnu količinu energije koju je mobiliziralo kako bi se nosilo s opasnošću.

Ponašanje prije i nakon potresa

Prije potresa možemo si pomoći tako da se dogovorimo sami sa sobom, a onda i s članovima obitelji ili u organizaciji kako ćemo postupiti kad se zatrese.

Ustanoviti gdje je u kući ili uredu sigurno mjesto i kako ćemo izaći iz zgrade ako bude potrebno. Možemo pripremiti torbu sa stvarima koje ćemo ponijeti. Ovakve pripreme nam daju mali osjećaj kontrole. Drugo što možemo napraviti je pripremiti se na to da ćemo biti šokirani, uplašeni i tjeskobni i znati da su to normalne reakcije u takvim situacijama.

Nakon potresa pokušajmo što prije uspostaviti kontrolu nad onim što možemo. Pobrinimo se o onima kojima je to potrebno – djeci i starijim osobama, uspostavimo što prije neke rutine u danu – pobrinimo se za zdravu prehranu, posao, odmor, tjelesnu aktivnost.

Možemo pronaći produktivan način da pomognemo drugima jer time i sebi pomažemo. Nemojmo zanemariti ni važnost mentalne higijene. Pronađimo u cijeloj situaciji i nešto pozitivno – osvijestimo da u takvim situacijama istovremeno otkrivamo svoje osobne snage kao i krhkost i bespomoćnost.

Kada potražiti pomoć psihologa ili psihijatra?

Ljudi koji dulje vrijeme osjećaju bilo kakve psihološke simptome poput konstantne tjeskobe, depresije, jakog straha, nesanice trebali bi potražiti bilo kakvu pomoć koja im je dostupna – psihijatrijsku ili psihološku. Psihološki simptomi nakon potresa uključuju stanje visoke pripravnosti, strah od budućih potresa, mentalnu okupiranost onim što se dogodilo, umor, nesanicu, razdražljivost, smanjen interes.

Mnogi ljudi budu šokirani i uznemireni što je normalno i ne znači da pate od nekog poremećaja. Psihološka edukacija o tome što im se događa često je dovoljna za ublažavanje simptoma.

Njima je više potrebna podrška bliskih ljudi jer mi imamo prirodne resurse za samoozdravljenje i uz socijalnu podršku oni dobro funkcioniraju. Većina tih simptoma će postepeno nestati, ali ako dulje traju, mogu biti signal PTSP-a.