U tekstu u kojem analizira zašto je istup Zorana Bohačeka, predsjednika HUB-a, razljutio udrugu Franak i korisnike zajmova, Slobodna dalmacija u današnjem tiskanom izdanju objavila je članak u sklopu kojeg donosi priču o Splićaninu koji svjedoči kako mu se život preokrenuo nakon što je podigao kredit za stan od 50 kvadrata.

"Nikad nisam zakasnio platiti ratu stambenog kredita vezanog uz franke. Ni kada je franak bio 4,7 kuna, ni danas kada je 6,2 kune. Nisam zakasnio ni kad mi je žena ostala bez posla, ni kada mi je plaća smanjena. Prije osam godina rata mi je bila 3746 kuna, a danas je 4985 kuna. Prije krize radili smo žena i ja, imali smo zajedno nešto više od 11.000 kuna, a onda je ona ostala bez posla i naša obitelj živi od mojih 8000 kuna plaće. To je za naše prilike fantastična plaća, a od nje mi ostane 3500 kuna nakon što platim kredit", ovim riječima za list je jedan Splićanin kojem ne otkrivaju identitet opisao svoju trenutnu situaciju.

Splićanin za list kaže kako 'ne želi kukati, niti da mu se netko ruga jer misli da se prije osam godina njegova obitelj razbacivala kada su digli kredit u švicarcima za stan od 50 kvadrata kojem je cijena bila 2000 eura po kvadratu'. 

"Muči me što trebam dobro ekonomizirati da bih djetetu priuštio cipele ili knjigu, što mi je svaki izdatak od sto kuna golem kao kuća… Nasreću, nemam drugih dugova, režije plaćam odmah, a ostane malo novca. U dućanima ciljam samo najjeftinije robne marke hrane i ostalih potrepština, kupujem najjeftinije voće, noću palimo bojler i glačalo, krpim se kako znam. Odričemo se jer ne mogu dopustiti da mi obitelj završi na ulici. Sreća je da imam posao od kojeg mogu plaćati kredit. Nisam samo dužnik, nego sam rob ovoga kredita", poručuje Splićanin.