Zdravo tržište rada pokazatelj je zdrave ekonomije, a stabilna ponuda poslova rezultira razvijenijim društvom, višim standardom i boljim prilikama za sve igrače na tržištu rada. U situaciji visoke zaposlenosti društva i države napreduju, građanima se nude alternative, a privatni sektor cvjeta. I iako se politike postizanja i održavanja zaposlenosti razlikuju od zemlje do zemlje, uglavnom uključuju nekakav oblik intervencija kojima se želi potaknuti poduzetništvo, inovacije i obrazovanje u skladu s traženim vještinama na tržištu rada.

Upravo ovakvim mjerama potrebno se okrenuti u vremenu u kojem se i Europa suočava s velikim brojem nezaposlenih. Hrvatska, kao skora članica Europske unije, i sama je u sličnoj situaciji, a to zahtijeva nova rješenja i dodatnu domišljatost u stvaranju prilika za nova radna mjesta. Pitanje postizanja veće zaposlenosti postalo je stoga jedno od ključnih pitanja za razdoblje koje je pred nama. Najčešće je zdrav gospodarski rast dovoljan da generira dovoljno novih radnih mjesta. No, kada to nije dovoljno, na pozornicu stupaju različite mjere i rješenja koja mogu pridonijeti ovome. Primjerice, uz donošenje odluka u sklopu monetarne i fiskalne politike i unaprjeđenja sustava socijalne skrbi radi poticanja većih stopa aktivnosti na tržištu rada, mogu se ponuditi i druge mogućnosti kao što je ciljano subvencionirano zapošljavanje (primjerice mladih), uklanjanje eventualnih barijera za poduzetnike i samozapošljavanje, poticanje mobilnosti radne snage unutar regija i sustavno osposobljavanje radnika za zanimanja s kojima bi imali veće šanse za pronalazak zaposlenja. Osim toga, zdravo gospodarstvo koje bi generiralo poslove za te radnike nije moguće ostvariti bez stabilne investicijske klime i uklanjanje administrativnih barijera s kojima se susreću poduzetnici. Jasno je da kroz investicije dolaze i nova radna mjesta koja kao izravan rezultat imaju smanjenje "crnih statistika", odnosno broja nezaposlenih, stoga je stvaranje uvjeta za privlačenje kapitala jedna od temeljnih pretpostavki borbe protiv nezaposlenosti.

Pri tome bi privatni sektor mogao biti mnogo učinkovitiji u investicijama jer je po svojoj prirodi više fokusiran i ima više industrijski specifičnih znanja. Svaki investicijski projekt ima mnogostruke pozitivne efekte, donosi povlastice i lokalnoj zajednici i, naravno, radna mjesta. Stoga, veoma jednostavno, kompanije ulaganjima podržavaju održivost radnih mjesta, bez obzira govori li se o vlastitim zaposlenicima ili dobavljačima i partnerima. Ipak, ovdje je najvažnije naglasiti kako investicije nisu same sebi svrha, već moraju biti isplative i pridonijeti stvaranju dodatne vrijednosti. U suprotnome one ne pridonose održivom poslovanju. Naime, okolnosti na tržištu se mijenjanju i svaka odgovorna kompanija mora prilagoditi svoje poslovne odluke u skladu s novim uvjetima i zahtjevima tržišta. Na taj način osigurava ne samo vlastiti rast i profit, nego i dugoročnu održivost ukupnog gospodarstva. Hrvatska od 1. srpnja, kao punopravna članica Europske unije, ima priliku pronaći novi održivi ekonomski model u smislu paketa ekonomske politike kojim bi se poboljšali uvjeti u gospodarstvu. Upravo u ovoj međunarodnoj areni domaći poduzetnici dobivaju novu priliku – priliku da se dokažu svojom konkurentnošću i na taj način iskoriste sve prednosti zajedničkog europskog tržišta.

Kroz inovacije i investicije poslodavci si mogu osigurati stabilna partnerstva i prisutnost, ne samo na domaćem, nego i europskom tržištu, a njihov rast podrazumijevat će i rast zaposlenih osoba. Jasno je kako i u zdravim ekonomijama za određena zanimanja vlada veći interes na tržištu rada, dok neka s vremenom postaju sve manje potrebna. U trenutku odabira svoje buduće karijere, odnosno struke, odgovornost leži na pojedincu i njegovom poznavanju društvenih i gospodarskih uvjeta koji ga okružuju i faktora koji mogu utjecati na pronalaženje zaposlenja, dok ključnu ulogu ipak igra organizacija sustava obrazovanja i upisne kvote za određena zanimanja. Poslodavci, obrazovni sustav i pojedinci imaju jednako važne uloge kada se radi o pripremi za tržište rada. Između svih ovih aktera, stoga, mora postojati sustavna i sveobuhvatna komunikacija i suradnja. Stoga će upravo usklađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta biti ključna za izazovne godine koje su pred nama, pri čemu će s jedne strane poslodavci trebati signalizirati obrazovnim institucijama koje kadrove trebaju, s druge strane mladi ljudi će trebati pratiti što tržište rada treba u određenom trenutku te će kao treći u lancu, škole i fakulteti trebati osigurati potrebne vještine i znanja.

U Ini smo prepoznali važnost ovakvog pristupa te već nekoliko godina razvijamo i jačamo partnerske odnose s nekoliko fakulteta diljem Hrvatske, a na kojima se obrazuju kadrovi koji su u Ini potrebni. Kroz različite inicijative i projekte stimuliramo mlade na odabir određenih smjerova i zanimanja kako bi nakon diplome bili konkurentni na tržištu rada. Govoreći o diplomantima, moramo se osvrnuti na svojevrsnu prepreku s kojom se većina suočava nakon završetka školovanja, a to je nedostatak radnog iskustva i nespremnost poslodavaca da im upravo oni omoguće priliku za započinjanje karijere. I na ovom području Ina ima inovativan pristup jer naša strategija upravljanja ljudskim resursima podrazumijeva zapošljavanje pripravnika koji svojim obrazovanjem i svježim pristupom mogu uvelike pridonijeti radu svojih timova. Kroz ovakav pristup mladi svojom motiviranošću i kreativnošću poboljšavaju svakodnevne radne procese te istodobno stječu važno iskustvo pod vodstvom mentora, profesionalaca u svojim poljima. S druge strane, kako bi zadržali naše kvalitetne kadrove u kompaniji, nastojimo im osigurati i nastavak profesionalnog usavršavanja s ciljem stvaranja, kako individualne, tako i kolektivne kompetencije.

Upravo ovaj koncept cjeloživotnog učenja je ključ za konkurentnost radnika na tržištu rada jer nove tehnologije uzrokuju promjenu preferencija na tržištu rada, na koje radnici moraju moći odgovoriti. Uklapajući se u ovaj koncept, razvija se osobni potencijal, stječu nova znanja i iskustva, koja rezultiraju većom konkurentnosti i povećanim šansama za trajnu zapošljivost. Zaključno, vjerujemo da već danas možemo nešto učiniti kako bismo doprinijeli izgradnji stabilnije ekonomske budućnosti i smanjili stopu nezaposlenosti. Potrebno je osmisliti sveobuhvatne i koordinirane mjere kojima će se potaknuti rast zaposlenosti i podržati rast srednjih i malih poduzetnika, kao i promovirati samozapošljavanje. Poduzetnici se, s druge strane, moraju prilagoditi novim tržišnim uvjetima i osigurati svoju konkurentnost kako bi mogli rasti i zarađivati kroz investicije, a obrazovni sustav mora biti u dosluhu s tržištem rada kako bi stvarali traženi kadar, čije vještine poslodavci trebaju i žele platiti.

Goran Šaravanja, glavni ekonomist Ine