Direktiva o prekograničnoj suradnji nalaže državama članicama Europske unije da do 25. listopada u svoje zakonodavstvo unesu odredbe koje će osiguranim osobama omogućiti povrat troškova za zdravstvenu zaštitu koja im je pružena na području druge države članice EU, a koja nije korištena u skladu s odredbama uredbi EU koje reguliraju područje zdravstvenog osiguranja.

"Budući da uredbe uređuju isključivo korištenje zdravstvene zaštite u okviru ugovorne mreže, najveća promjena koju donosi Direktiva je pravo na korištenje zdravstvene zaštite i kod privatnih pružatelja zdravstvenih usluga na području druge države EU. Osigurane osobe mogu na taj način koristiti neodgodivu i izvanbolničku zdravstvenu zaštitu bez posebnog odobrenja svog osiguravatelja te zatražiti povrat nastalih troškova", objašnjava Sandra Orešić, voditeljica službe za međunarodnu suradnju u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO). No, hrvatski pacijenti i dalje ne mogu tražiti povrat troškova za zdravstvenu zaštitu ostvarenu kod neugovornih privatnika u Hrvatskoj, dok pacijenti drugih država članica mogu koristiti usluge neugovornih privatnika i tražiti porat troškova u matičnoj državi članici.U praksi to znači, objašnjava Dubravka Pezelj Duliba, pomoćnica ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, da osigurana osoba može, primjerice, bez prethodnog odobrenja otići u drugu državu članicu i napraviti kardiološki pregled koji uključuje ultrazvuk srca.

"No, da bi se novac vratio, kardiološki pregled mora biti indiciran od strane izabranog doktora u Hrvatskoj, što se utvrđuje uvidom u medicinsku dokumentaciju koju osigurana osoba prilaže radi povrata novca. Postupak koji prethodi samoj zdravstvenoj usluzi potrebno je provesti na isti način kao da se usluga obavlja u Hrvatskoj", pojašnjava Pezelj Duliba. Direktiva također predviđa slučajeve u kojima država članica može uvesti sustav prethodnog odobrenja za odlazak na planirano liječenje na području druge države članice EU ako osigurana osoba želi ostvariti pravo na povrat troškova na teret svog osiguravatelja.

Također je određeno da se prethodno odobrenje planiranog liječenja od HZZO-a mora zatražiti u slučaju bolničkog liječenja koje uključuje najmanje jednu noć u bolnici, u slučaju liječenja visokospecijaliziranom i skupom medicinskom infrastrukturom i opremom te u slučaju liječenja koja bi mogla predstavljati rizik za samog pacijenta ili stanovništvo ili koje se pruža od strane nekvalitetnih i nesigurnih ustanova. Pravo na povrat novca ostvaruje se po domicilnim cijenama za istovrsnu uslugu, i to najviše do stvarno plaćenog iznosa."Rješenje o pravu na povrat troškova donosi se u zakonskom roku od najviše 30 dana, te potom u roku od 15 dana slijedi i povrat. Rok u kojem će se vratiti novac, ovisit će o broju zahtjeva za povrat i ostalim poslovima", kaže Pezelj Duliba. No, pacijenti nemaju prvo na povrat novca za postupke koje ne mogu ostvariti u vlastitoj državi na teret obveznog osiguranja kao što su, primjerice, estetske operacije.

Neće zapošljavati
Liječenje u inozemstvu za slučajeve koje nije moguće liječiti u Hrvatskoj, kažu u HZZO-u, i dalje ostaje na snazi. Za takvo je liječenje potrebno, kao i dosad, podnijeti zahtjev HZZO-u, s prijedlogom doktora specijalista, odnosno liječničkog konzilija zdravstvene ustanove u kojoj se osigurana osoba liječi u Hrvatskoj.Radi dostupnosti informacija o zdravstvenoj zaštiti, Direktiva predviđa osnivanje nacionalnih kontaktnih točaka u svakoj državi članici EU, a kod nas će to biti HZZO. u Nacionalnoj kontaktnoj točki osigurane će osobe moći dobiti sve potrebne informacije o pružateljima zdravstvenih usluga na području te države: kontakt podatke, osnovne podatke o djelatnostima koje provode, podatke o kvaliteti i sigurnosti pacijenata te akreditiranosti ustanova. Iako se informacije trebaju pružati na više europskih jezika, kažu u HZZO-u, nije propisano koliko.

"Češka je, primjerice, osigurala informacije na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku. Bitno je napomenuti da je bit Nacionalne kontaktne točke pružanje informacija putem web stranice", objašnjava Pezelj Duliba dodajući da HZZO zasad nema namjeru zapošljavati još ljudi u Nacionalnoj kontaktnoj točki jer vjeruju da se mogu organizirati preraspodjelom postojećih zaposlenika."Poljsko nacionalno zdravstveno osiguranje je, primjerice, predvidjelo 70 osoba za rad u Nacionalnoj kontaktnoj točki, što bi preneseno na hrvatske prilike, s obzirom na veličinu država, odgovaralo osam ljudi različitih profila, koji neposredno rade na poslovima Nacionalne kontaktne točke. Osim osnovne edukacije, za rad u Nacionalnoj kontaktnoj točki, obvezno će biti izvrsno poznavanje stranih jezika", kaže Pezelj Duliba.

Svi u kontaktnu točku
Dosadašnji razgovori pokazali su da Hrvatska nema podatke o svim pružateljima zdravstvenih usluga na jednom mjestu. Upitno je i zašto je HZZO izabran za Nacionalnu kontaktnu točku s obzirom na to da je riječ o ugovaratelju, dok se rješenja za rad izdaju u Ministarstvu zdravlja. Stoga se nameće i pitanje objavljivanja podataka privatnih ustanova koje nisu u ugovornom odnosu sa HZZO-om."Privatnici izvan mreže neće biti izostavljeni jer je Nacionalna kontaktna točka dužna pružati podatke o svim zdravstvenim ustanovama/privatnim zdravstvenim radnicima, bez obzira na to jesu li u mreži ili nisu. HZZO će u tom smislu surađivati i s Hrvatskom udrugom poslodavaca, budući da ona okuplja i neugovorne zdravstvene ustanove", pojašnjava Pezelj Duliba.Predstavnici Udruge poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb pri HUP-u razgovarali su s predstavnicima HZZO-a, a zaključak je da moraju poboljšati suradnju te prikupiti podatke kako bi se napravila zajednička baza podataka svih pružatelja zdravstvenih usluga."Mislim da je ovo odlična prilika za razvijanje novoga biznisa u Hrvatskoj, a o tome će ovisiti i budući razvoj medicinskog turizma u Hrvatskoj", kaže Nevenka Kovač, predsjednica Udruge.

Dodaje kako su privatnici ponudili pomoć HZZO-u budući da im je u interesu da strani pacijenti dobiju informacije i o njima."Podaci Eurobarometra govore da se čak 53 posto stanovnika Europske unije izjasnilo kako bi se liječilo u drugim zemljama članicama, a od tog broja njih osam do deset posto to stvarno i učini. U ovom trenutku oko 20 milijuna Europljana liječi se izvan svojih matičnih država, a na godišnjoj razini govorimo o oko 10 milijardi eura, što znači da se jedan posto zdravstvene potrošnje odnosi na medicinski turizam", kaže N. Kovač, dodajući da je pitanje što Hrvatska može uzeti od toga."O tome što ćemo sada poduzeti i kako ćemo se pripremiti vezano uz direktivu i Nacionalnu kontaktnu točku ovisit će i hoćemo li dio tih pacijenata preusmjeriti u Hrvatsku", kaže Nevenka Kovač. Naglašava da je to biznis koji se može razviti i koji je u konačnici definiran Strategijom razvoja hrvatskog zdravstva, ali da se po tom pitanju radi vrlo malo. A kao što je poznato, medicinski turizam danas je ozbiljan posao, pa tako Slovenci već godinama u Hrvatsku dolaze zbog stomatoloških usluga, a Austrijanci i Njemci odlaze u Sloveniju zbog nižih bolničkih cijena. 

Još puno nepoznanica

Ne očekuju velika kretanja pacijenata 

U Budimpešti je nedavno održan sastanak resornih dužnosnika iz četiriju država Višegradske skupine (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska) i triju država koje su pozvane na sastanak (Austrija, Slovenija, Hrvatska), na kojem se razgovaralo o modernizaciji sektora zdravstva, višegodišnjem financijskom okviru EU za razdoblje od 2014. do 2020., ljudskim resursima za zdravlje te o implementaciji Direktive o prekograničnom pružanju zdravstvene zaštite. "U raspravi o primjeni Direktive o prekograničnom pružanju zdravstvene zaštite općenito se osjetilo da države nemaju jasnu predodžbu o tome što ih točno čeka nakon stupanja Direktive na snagu. Neke države još nisu u potpunosti integrirale Direktivu u svoje zakonodavstvo, a uglavnom namjeravaju postaviti ograničenja u smislu 'prethodnog dopuštenja' za obavljanje nehitnih zdravstvenih postupaka u inozemstvu. U raspravi je istaknut i problem velikih razlika u cijenama zdravstvenih usluga među državama članicama EU", ističe Luka Vončina, pomoćnik ministra zdravlja, koji je sudjelovao na sastanku. Zaključeno je, dodaje, da bi primjena Direktive mogla izazvati promjene u kretanjima pacijenata čije razmjere zasad nije moguće procijeniti. "No, sve su države procijenile da se ne očekuju značajnija kretanja pacijenata, izuzev u pograničnim regijama", kaže Vončina, dodajući da je zbog toga potrebno razviti adekvatne sustave praćenja kretanja pacijenata među državama članicama.