U veljači je iz europskog CEF fonda Hrvatskoj dodijeljeno 102 milijuna eura za LNG terminal na Krku, a nedavno je raspisan i javni međunarodni natječaj kompanijama koje su zainteresirane za isporuku plutajućeg postrojenja za plinofikaciju ukapljenog plina. Znači li to da sve ide po planu po kojem bi LNG na Krku trebao početi s radom 2019. godine, upitali smo Gorana Frančića, direktom LNG Hrvatska

”Svakako se može reći da sve ide po planu. Interes za javni, međunarodni natječaj, čiji je prvi predkvalifikacijski korak u tijeku, je velik i očekujemo da se oba natječaja uspješno završe sklapanjem ugovora početkom 2018. godine. U tijeku je postupak ishođenja Rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš. Studija utjecaja na okoliš predana je u postupak, održana je prva sjednica Povjerenstva za ocjenu utjecaja na okoliš te su članovi Povjerenstva izrađivaču Studije predložili dopune. Nakon što se obrade upiti i prijedlozi Povjerenstva, očekuje se upućivanje dorađene Studije u javnu raspravu. Naročito nam je bitan odnos s lokalnom zajednicom gdje ovaj projekt ima značajan utjecaj no vjerujemo da ćemo uspjeti objasnili njegovu važnost za razvoj lokalnog, nacionalnog ali i regionalnog gospodarstva. Nakon ishođenja Rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš slijedi i ishođenje ostale dozvolbene dokumentacije. Prvi plin iz terminala očekujemo krajem 2019. ili prvim danima 2020. godine.”

Koliko je LNG važan energetski projekt za Hrvatsku, a i regiju?

Izuzetno važan. Radi se o jednom od najvećih ako ne i najvećem energetskom projektu u Hrvatskoj, pa i šire. Uspješna realizacija projekta potpuno mijenja odnose, ne samo u plinskom već i na njega vezanom sektoru električne energije te sektoru transporta.

Značaj projekta je potvrđen i europskim sufinanciranjem od otprilike jedne trećine sredstava, no nemojte zabraviti da se ovdje ne radi o europskim sredstvima iz nacionalne ovojnice gdje država bira hoće li, na primjer, graditi zaobilaznicu mjesta A ili mjesta B, a jednu će sigurno graditi jer su fondovi unaprijed odobreni unutar nacionalne alokacije. Ne, radi se o potpuno novim sredstvima koja uopće ne bi ušla u Republiku Hrvatsku da nije bilo iznimnog truda da se sredstva dodijele našem projektu.

Neki energetski stručnjaci smatraju da se nije trebalo odustati od kopnene konstrukcije terminala jer bi ona bila isplativija i zanimljivija investitorima.

Takvu tvrdnju sigurno nećete čuti od energetskog stručnjaka. Kada se kretalo u razvoj terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku, jedina nama dostupna tehnologija je bila kopneni terminal. Zbog niza razloga, no uglavnom zbog vlastitih slabosti projekt nije realiziran. Međutim, unazad nekoliko godina, došlo je do značajnog napretka u tehničkim izvedbama plutajućih terminala, takozvanih FSRU – Floating Storge and Regasification Unit, odnosno plutajućih jedinica za skladištenje i uplinjavanje. Ne radi se o nekoj novoj, revolucionarnoj tehnologiji već o vrlo uspješnoj optimizaciji nekoliko postojećih tehnologija – standardnog LNG tankera, sustava za uplinjavanje i nešto pratećih sustava. Nekoliko brodogradilišta u istočnoj Aziji, Južnoj Koreji i Singapuru se specijaliziralo za takve brodove, a moguće ih je proizvesti uz značajno niže investicijske troškove i u neusporedivo kraćim vremenskim okvirima.

Nadalje, ako se tržišne okolnosti promijene, brod se jednostavno premjesti na mjesto na kojem može bolje zarađivati. Takva tehnologija je otvorila mnoga tržišta do kojih se do sada nije isplatilo graditi plinovode i prouzročilo velik porast potražnje za ukapljeni prirodni plin. Napravljen i iskorak s plutajućim terminalima za ukapljivanje prirodnog plina koji komercijaliziraju nalazišta plina koja su do sada bila neisplativa zbog tolike udaljenosti nalazišta od kopna da bi izgradnja podmorskog plinovoda projekt učinila neisplativim.

No, za očekivati je da se isporučitelji opreme za kopnene terminale prilagode i tržištu ponude troškovno povoljnije sustave u usporedivim vremenskim okvirima isporuke. Povezano s našim terminalom i odlukom Vlade da se projekt razvija fazno s plutajućim rješenjem kao prvom te kopnenim terminalom kao drugom fazom, projekt će se upravo tako i provesti. Okidač za kretanje u drugu fazu s jedne strane su prethodno navedeni tehnološki preduvjeti, a s druge strane razvoj tržišta, a koji u kombinaciji ponudit će fizibilnost projekta.

Ruski Gazprom i PPD potpisali su ugovor o isporuci plina Hrvatskoj do 2027. godine prema kojoj se Gazprom obvezuje isporučivati milijardu kubika plina godišnje što gotovo pokriva hrvatske potrebe za uvoznim plinom. Da li je ovime na neki način ugrožen nastavak projekta LNG-a na Krku i kako LNG dugoročno može biti konkurentan plinu uvezenom putem cjevovoda?

Veći trgovci ili kupci plina u pravili nabavljaju plin kombinacijom dugoročnih i kratkoročnih ugovora te kombinacijom izvora dobave, tj diversifikacijom portfelja nabave. Nismo u mogućnosti komentirati poslovne odluke pojedinih sudionika na tržištu, no takva vrsta ugovora u pravilu u današnje doba nije obvezujuća, već samo okvirna. Ne treba zaboraviti da se radi o nabavi, a ne o prodaju krajnjem kupcu, i to o nabavi po cijenama na nama najbližem tržištu. Dakle, tržišni sudionik je s dobavljačem dogovorio kupnju burzovne robe po burzovnim cijenama. To može svaki trgovac plinom. Za razdoblje kad će LNG terminal biti u pogonu, krajem 2019. odnosno prvim danima 2020. godine, niti jednom krajnjem kupcu u Hrvatskoj nije ugovorno prodan niti jedan kWh ili kubični metar plina, jer se takvi ugovori sklapaju uglavnom kratkoročno, na jednu ili dvije godine.

Kad u priču ubacimo još i LNG, tržište se dodatno razigrava. Gazprom ima i dodatno razvija proizvodne LNG terminale te se lako može očekivati da će i on zakupiti kapacitete na prihvatnim LNG terminalima kako bi i tim putem došao do krajnjih kupaca. Trenutno je u gradnji šest terminala za proizvodnju LNG-a u Sjedinjenim Državama te značajan broj na drugim lokacijama s velikim rezervama prirodnog plina, a tehnologija plutajućih terminala za ukapljivanje će izuzetno brzo otvoriti i nove izvore. Stoga se očekuje velik višak ponude LNG-a koji na kraju mora pronaći kupca. Višak ponude LNG-a na tržištu imat ćemo upravo kad se terminal Krk pusti u rad. U tome vidimo priliku za tržišno natjecanje s plinom iz cjevovoda.

U svemu tome ne zaboravimo i sigurnosni aspekt. Značajna količina plina u Europu dolazi preko države koja je u ratnom stanju i gdje je do sada poginulo preko 8000 ljudi. Iako Hrvatska ne ovisi o tom dobavnom pravcu, dio smo regije koja isključivo ovisi o isporuci plina preko Ukrajine. U slučaju prekida opskrbe, povoljni dugoročni ugovori ne vrijede puno, a cijela regija ostaje bez najvažnijeg energenta.

Potvrdu da smo na dobrom putu smo dobili u izvrsnim rezultatima savjetovanja s tržišnim sudionicima, gdje je interes za zakup kapaciteta višestruko veći od količine plina koju fizički možemo predati u Plinacrov transportni sustav. Stoga nemamo nikakve sumnje u uspjeh 
 projekta.