Gledajući dugoročno, u uvjetima krajnje koncentracije svjetske duhanske industrije, nismo u mogućnosti znatnije dodavati vrijednost tom dijelu našeg posla.

Stoga držimo kako je razložno razmišljati i o mogućem partnerstvu. Tako su se iz vodstva Adrisa očitovali na upit Zagrebačke burze zbog priče 'tportala' da je rovinjska kompanija na čelu s Antom Vlahovićem (ponovno) krenula u prodaju Tvornice duhana Rovinj. Iako se u priopćenju ističe da kompanija ne komentira spekulacije, ono je više potvrdilo nego demantiralo bavljenje prodajom TDR-a. A na tom je tragu i napomena kako je Adris grupi svakako cilj zadržati proizvodnju i radna mjesta u Hrvatskoj.

Da prodaja duhanskog biznisa u Adrisu trenutno nije tek nešto razložno o čemu se tek razmišlja, potvrđuju i dobro upućeni neslužbeni izvori, prema kojima je za taj posao Vlahovićev tim angažirao i međunarodne savjetnike. Taj je posao, kako doznajemo, povjeren stručnjacima JP Morgana. Pritom ipak treba reći da je indikativno i to što u rovinjskoj kompaniji govore o "mogućem partnerstvu". Plan prodaje duhanskog biznisa navodno je predviđen u nekoliko faza, s tim da se za početak predviđa zadržavanje manjinskog kontrolnog paketa, odnosno prodaja tri četvrtine TDR-a. Taj koncept pak uklapa se u tvrdnje adrisovaca da im je cilj zadržati proizvodnju i radna mjesta u Hrvatskoj, a jamstvo zadržavanja proizvodnje određeni broj godina navodno je i jedan od glavnih uvjeta Adrisa za možebitnu transakciju.Budući da je prodaja duhanskog biznisa u slučaju Adrisa već odavno dio planova ključnih dioničara, a prva razmatranja prodaje sežu unatrag čak desetak godina, valja primijetiti da je taj idejni projekt već dulje vrijeme slično koncipiran.
 

Dosad, međutim, nije rezultirao ulaskom strateškog partnera. Hoće li ovaj put biti drukčije, i jesu li u Japan Tobaccou zagrizli jače od azijskih investitora koji su se spominjali u proteklih godinu dana, teško je reći. Uvjetovanje zadržavanja proizvodnje na rok od x godina u pravilu nije neki mamac. S druge strane, strateški zaokret Adrisa u turistički i financijski sektor, kao i ambicije širenja u tim sektorima, poticajno djeluju na plan prodaje duhanskog segmenta koji je pod sve većim pritiskom, i u pogledu tržišnih pozicija i porfitabilnosti.

O tome dovoljno govore i brojke unatrag nekoliko godina. Proizvodnja duhanskih proizvoda u Hrvatskoj (a to je mahom i priča o TDR-u) već četvrtu godinu zaredom bilježi pad: posljednji je put porast proizvodnje zabilježila 2010., a u prvih sedam mjeseci ove godine obujam proizvodnje je u odnosu na isto lanjsko razdoblje manji za čak 22,3 posto. Ništa manje znakoviti nisu ni trendovi robne razmjene u tom sektoru. Dok je TDR imao regulativu koja je pogodovala njegovim dominantnim tržišnim pozicijama, uvoz duhanskih proizvoda u Hrvatsku bio je približno pet puta manji od izvoza. Primjerice, vrijednost hrvatskog izvoza cigareta i duhana 2007. bila je gotovo 570 milijuna kuna, a uvoz je bio manji od 115 milijuna.

U međuvremenu je izvoz pao na manje od 380 milijuna (lani je iznosio 376 milijuna), a uvoz je povećan za oko 3,5 puta. Ove godine prvi ćemo put imati situaciju da je uvoz i premašio vrijednost izvoza. U sedam mjeseci cigareta/duhana izvezeno je za oko 140 milijuna, a uvoz je dosegnuo 207 milijuna. To sugerira da je nagrizanje tržišnog udjela TDR-a nastavljeno, pa i ubrzano, što bi moglo značiti da su se i tržišni udjeli TDR-a i stranih kompanija, koji su se s nekadašnjih 80 prema 20 lani sveli na 60:40, sad već približno izjednačili. Motiva za izlazak iz duhanskog biznisa očito ne manjka. No, ni na strani potražnje za kuponjom duhanskog biznisa nije baš jagma. Pitanje je koliko je Adris danas spreman spustiti ljestvicu očekivanja u pogledu cijene, pogotovo ako transakciju uvjetuje zadržavanjem proizvodnje, odnosno ako inzistira na socijalno-društvenoj odgovornosti.