Gospodarenje otpadom je pitanje ekonomije i troškova, ali isto tako je to i društveno pitanje – što ostavljamo generacijama koje dolaze, rečeno je na otvaranju 8. Croatia Waste Expo 2019. koji je u održan u Zagrebu u organizaciji Poslovnog dnevnika. Vladimir Nišević, glavni urednik Poslovnog dnevnika kazao je da se problematika gospodarenja otpadom putem ovakvih konferencija i na ovaj način promovira već šest godina.

“U ovom sektoru nema velikih i brzih pomaka te je ovo događanje bitno i kao mjesto dijaloga o ovoj temi, a čega u našem društvu često nedostaje. Zato i tematika ovog događanja nije što je sada nego što će i što bi moglo biti u narednom razdoblju pokušavajući se odmaknuti od političke buke koja skreće često pozornost s onog bitnog i stavlja fokus na neke stvari i strasti koje su nam možda i u drugom planu”, kazao je Nišević. Sanja Radović Josić, načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, istaknula je da je gospodarenje otpadom već davno dio kružnoga gospodarstvo i utječe na čitavo gospodarstvo i društvo.

Premalo vremena
“Plan gospodarenja otpadom je čitav ciklus od stvaranja, zbrinjavanja do prerade i recikliranja i ponovne uporabe toga otpada kao industrijske ili energetske sirovine. Postojeća EU regulativa podrazumijeva da do 2020. recikliramo 50 posto papira, plastike i metala te 75 posto građevinskog otpada. No, lani je donesena i nova regulativa do 2035. koja diže te standarde za 10-15 posto”, kazala je Radović Josić.

Dodaje da u Hrvatskoj sad recikliramo oko 30, a odlažemo 70 posto otpada, a EU direktiva govori da bi se trebalo odlagati maksimalno 10 posto, a što govori da smo još dosta daleko od cilja. EU novcem se financira opremanje reciklažnih dvorišta te 23 centra za gospodarenje otpadom kao i čitava infrastruktura spremnika i vozila za taj sustav. Dodala je da je danas planirani broj takvih centara smanjen na devet, a u konačnici će ih možda biti i manje.  “Kako bismo se držali EU regulative, morali smo donijeti dinamiku zatvaranja postojećih odlagališta otpada koja ne zadovoljavaju europske, ali ni nacionalne uvjete. Tu su i mjere za smanjenje plastike koja završava u moru, a ona se prije svega odnosi na smanjenje jednokratne plastike za hranu i piće, vrećica, boce za piće, štapići za uši i sličnog”, naglasila je Sanja Radović Josić.

Financiranje je jedna od najbitnijih stavki postavljanja svakog sustava, pa tako i onoga gospodarenja otpadom, rečeno je na panelu “Izvori financiranja gospodarenja otpadom u kružnom gospodarstvu” koji se održao u sklopu 8. Croatia Waste Expoa 2019. Sanja Radović Josić iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike pojašnjava da Hrvatska ima 2,8 milijardi kuna iz EU fondova do 2020. godine za gospodarenje otpadom, a bilo je više natječaja na kojima su se gradovi, općine i županije mogle javiti.

“Dosad je ugovoreno 2,2 milijardi s jedinicama lokalne i regionalne samouprave, a do kraja godine ima još nekoliko značajnih javnih poziva. Mislim da novca ima dovoljno i da novac nije ključni problem. Veći problem je vrijeme da se to sve odradi. Procedura je kakva jest, ali EU pravila se moraju poštovati”, kazala je Radović Josić. Aleksandra Čilić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ističe da se sigurno ne može jednako pristupiti rješavanju problema gospodarenja, a i financiranja, projekata gospodarenja otpadom u Zagrebu i nekim manjim gradovima.

Neki previše kalkuriraju
“Mogu li se javni natječaji bolje prilagoditi korisnicima, svakako mogu. Treba više komunicirati s predstavnicima gradova i općina i vidjeti koje su njihove potrebe i onda prema tome prilagoditi javni poziv. No, procedure su zadane od EU i moraju se strogo poštovati”, kaže Čilić. Tomislav Ćurko, predsjednik Udruženja komunalnoga gospodarstva Hrvatske gospodarske komore (HGK) ističe da nije isključeno da dobar dio novca koji nam je EU namijenio za gospodarenje otpadom izmakne, jer dio jedinica lokalne samouprave kalkulira i ne želi riskirati da sami krenu s projektima koje bi onda mogli prijaviti na EU fondove nego se isključivo čekaju takvi fondovi.

“Komunalna društva u vlasništvu gradova i općina su se zadnjih godina dosta transformirala te su, uz EU poticaje ili bez njih, modernizirala poslovanje i tehnologiju gospodarenja otpadom – prije svega po pitanju odvojenog prikupljanja otpada. Sad imamo situaciju da građani u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje se prikupi najviše odvojenog otpada, plaćaju veće račune za odvoz smeća od drugih. Tako više plaćaju građani u Prelogu nego u Dubrovniku. To se mora iznivelirati”, kazao je Ćurko. Marijana Palijan iz tvrtke Eko-Flor Plus kaže da oni kao najveći poduzetnik u sektoru gospodarenja otpadom dosad nisu imali prilike doći do sufinanciranja iz EU fondova. “Svi natječaji koji su dosad bili raspisivani su bili ili za komunalna društva u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ili za same takve jedinice. Nikada pozivi nisu bili namijenjeni privatnim tvrtkama”, kazala je Palijan.

Davor Vić, direktor osječke komunalne tvrtke Unikom ističe da je fokus uvijek na velikim gradovima te je zato i Osijek istaknut kao primjer, a pozitivno je to što su, kaže, možda i najuspješniji veliki grad u Hrvatskoj po pitanju gospodarenja otpadom i zaštite okoliša. “Mi nismo čekali ulazak Hrvatske u EU te EU direktive i europske fondove već smo u projekte krenuli sami i s partnerima u međugraničnim projektima. Jedan od takvih projekata koje smo isfinancirali s Mađarskom i Srbijom je prikupljanje plastičnog otpada u sustavima kolektivnoga stanovanja”, kazao je Vić. Niti Zagreb nije čekao EU novac već je krenuo sam u projekte gospodarenja otpadom jer se radi o dugoročnim projektima koji ne mogu čekati, kazala je Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Grada Zagreba.

“Što se tiče pretrpanih spremnika, dobro je da se o tome razgovara jer će to povećati svijest građana. Sam sustav prikupljanja i pražnjenja tih spremnika, to je manji tehnički posao koji će se urediti brzo i jednostavno”, ustvrdila je Jozić. Dodala je da i Zagreb ima nekoliko većih projekata s kojima je krenuo prema europskim fondovima, no u svakom slučaju u Zagrebu računaju da će, zbog nelogičnosti u javnoj nabavci koje protežiraju manje gradove, dobar dio toga biti financiran iz gradskoga proračuna.

“Jedan grad koji ima stanovnika kao i naša jedna zgrada ‘mamutica’ može dobiti za reciklažna dvorišta 500 tisuća kuna, a mi za čitavi grad maksimalno 3,5 milijuna. Isto tako, predviđeno je da jedna gradska četvrt može imati po jedno reciklažno dvorište, ali ne uzima se u obzir da jedna naša gradska četvrt, primjerice Sesvete, ima 80 tisuća stanovnika, a što je više nego što imaju stanovnika mnogi gradovi u našoj zemlji”, ističe Jozić. Zagrebačka pročelnica ističe i da je grad krenuo u gospodarenje otpadom već davno, no da se u međuvremenu morao prilagođavati uredbama koje nisu uvijek uređivale taj sustav na način kako su to u Zagrebu zamislili. Branka Genzić-Horvat, predsjednica Udruge za zaštitu okoliša Resnik (UZOR) ističe da sustav gospodarenja otpadom sa sobom donosi mnoge posljedice. Upozorila je da se naš sustav i dalje bazira na strategiji iz 2005. godine koja kao temelj ima centre za gospodarenje otpadom, a koji su se u međuvremenu pokazali kao neučinkoviti i suvišni.

Otpad kao uspješan biznis
Na konferenciji se raspravljalo i o otpadu kao resursu koji vodi uspješnom biznisu. Političari često koriste otpad kao predizbornu temu, a sve političke stranke moraju shvatiti da to nije područje kojim se treba manipulirati, kazala je profesorica Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom Aleksandra Anić Vučinić. Kako ističe, za rezultate moramo imati.

“Odlučili smo se za kapitalističko društvo i svi privatnici su na tom tržištu. Ako pogledate naše ciljeve, to su procesi koji traju do 10 godina, a privatnici s druge strane razvijaju projekte brže i s manje novca. Upravo zato će se u jednom trenutku morati sve više dopuštati i prihvaćati javno-privatno partnerstvo”, rekla je Anić Vučinić. Da otpad može biti biznis dokazuju kompanije Tehnix i CE-ZA-R, a obje su orijentirane na izvoz. Kako govori Đuro Horvat, vlasnik i direktor Tehnixa, otpad može biti biznis, ali treba se prije svega pozabaviti i administracijom, a primjer je natječajna dokumentacija. S druge strane, član Uprave CE-ZA-R-a Željko Teufel ističe kako se oni bave otpadom upravo s ciljem ostvarivanja profita, a društvena odgovornost nameće se kao nešto što se mora slijediti.

“Cios je najveća privatna grupacije za gospodarenje otpadom u RH, a time se bavimo kako bismo ostvarili profit. Pratimo smjernice EU i prednost vidimo u brzoj reakciji i kapacitetima. U obradi ostvarujemo milijardu i pol kuna prihoda godišnje, ali i s velikim ulaganjima”, rekao je Teufel. Neovisni konzultant Viktor Simončič rekao je kako većina Europe reciklira manje od 50 posto otpada, a mi bismo htjeli doseći razinu više. “To košta, i zato moramo privući privatni sektor, strategiju prilagoditi svojim građanima, a ne prepisivanju puta najrazvijenijih”, rekao je Simončič dodavši kako ciljeve moramo prilagođavati našim kapacitetima. Kada je riječ o kapacitetima, nameće se i problem radne snage. Zaposlenici Tehnixa su, kaže Horvat, zadovoljni su s primanjima, a prosječna plaća je 1300 eura.

Ali upozorava na nerijetke nelogičnosti: “Raspisan je natječaj za gradnju Centra za reciklažu Karlovačke županija, predviđa se 20 ljudi u upravi, a tek četiri u samom Centru!? Zaboravlja se da je sakupljanje komunalnog otpada najbitnije u procesu, zato radnike ih moramo dobro platiti kako bi sakupljači bili efikasni, a ne se suočavati s brojkama gdje nam je 50 posto ljudi iz operative otišlo van”, upozorio  je Horvat. U CE-ZA-R-u se još ne suočavaju s problemom radne snage, imaju dovoljan broj djelatnika i, tvrdi Teufel, prepoznati su kao dobar poslodavac koji daje bolje plaće od branše. Ljude u administraciji, dodaje, zapošljavaju jer moraju slijediti veliki broj zakonskih propisa.”Kako bismo ostvarili dobit, bitno je pratiti trendove, zakone, direktive, biti brz u ulaganjima i preuzeti rizik. To se pokazalo kao uspješan plan”, dodao je.

Pomoćnik direktora Ponikve Eko otok Krk Ivan Jurešić govori kako oni nisu te sreće te da je problem radne snage kod njih jasno vidljiv. “Imamo problem s radnom snagom, komunalni sektor je izuzet iz kvota uvoza i imamo ograničenja. Naši vlasnici nisu baš ozbiljno shvatili problematiku visine plaća”, rekao je Jurešić. Prema njegovom iskustvu, previše energije troši se na lobiranje, a administraciju je potrebno pojednostavniti i usmjeriti ciljevima. Kako kaže Anić Vučinić, brojke pokazuju da u privatnom sektoru na administraciju otpada tek 1 do 2 posto, u javnom čak 20 do 40 posto. S druge strane nameću se i problemi poput uvođenja ISO sustava koji si svi u privatnom sektoru ne mogu priuštiti.S druge strane, prema riječima Viktora Simončiča, previše uvozimo, a to povećava operativne troškove za 15 posto. “Moramo razmišljati u smjeru plaćanja, odnosno o tome može li to građanin platiti”, rekao je Simončić.

Javni sektor ne može reciklirati odvojeno prikupljanje pa to prodaju privatnicima

Kružno gospodarstvo ima svojevrstan utjecaj na sve dionike u zajednici, a kako se reflektira na privatni i javni sektor u gospodarenju otpadom objasnila je Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Cirkularna ekonomija više nije trend koji dolazi, ona postaje stvarnost koja diktira nove postulate i načine za kojima moraju ići svi, a sve s ciljem održavanja konkurentnosti. Kako ističe Anić Vučinić sustav gospodarenje otpadom dijeli se u tri grupe: javni sektor, tvrtke u njegovu vlasništvu i tvrtke u privatnom vlasništvu. “Osamdesetih je regulativa bila slaba, kao i svijest. Tada je sav otpad sakupljala tvrtka iz vlasti jedinica lokalne samouprave. Samo mali dio privatne tvrtke su otkupljivale i plasirale na tržište. To su bila dva otpadačka toka koja se nisu međusobno miješala”, rekla je. Kasnije, kada smo pristupili EU, postavljali smo ciljeve u skladu s Europskim direktivama i počela se, ističeć, dizati svijest da onaj tko onečišćuje mora plaćati gospodarenje otpadom. “Taj se novac koristio za sanaciju odlagališta. Privatni sektor je paralelno počeo razvijati infrastrukturu i kupovati nove pogone. Javni sektor nije imao kapacitete za zbrinjavanje svih vrsta otpada pa se desila tranzicija gdje je privatni kroz koncesije dobio ovlasti da za državu ispunjavaju ciljeve. To je trenutak kada se javni i privatni sektor počinju povezivati”, pojasnila je. Država je ipak držala kontrolu i privatni sektor je bio u funkciji države, a sakupljači željeza su i dalje imali svoj tok novca i na njihovo poslovanje se nije utjecalo. Danas jača zakonodavni okvir i primjena kružnog gospodarstva. Stvari se kompliciraju, javni sektor ne može reciklirati odvojeno prikupljanje i to prodaje na tržištu privatnom sektoru. “Javni sektor više ne može funkcionirati bez privatnog jer se sve predaje ovlaštenom obrađivaču koji funkcionira po tržišnim principima. Ta povezanost uzrokuje to da će cijena usluge javnih tvrtki koju pružaju građanima morati odgovarati tržištu”, zaključila je Anić Vučinić.

Industrijska reciklaža je održiva i ima tendenciju stvarati profit

Teme zaštite okoliša, recikliranja i kružnog gospodarstva postale su dio svakodnevice. Ponovna uporaba, osim što štiti okoliš, pridonosi i štednji, a kako tehnologije mogu pomoći u poticanju koncepta kružnog gospodarstva na 8. Croatia Waste Expo konferenciji govorio je Đuro Horvat, vlasnik i direktor tvrtke Tehnix. Kako ističe Horvat, otpad je složena materija, a upravo s tim ciljem treba naći nova rješenja koja mogu unaprijediti postizanje ciljeva kružnog gospodarstva. Za razliku od klasične reciklaže, industrijska omogućuje izdvajanje deset uporabnih sirovina, a nove tehnologije u sustavu gospodarenje otpadom omogućuju održivo gospodarenje komunalnim otpadom.  Nova prihvaćena norma Europske unije  temelji se na mehaničkoj, biološkoj i termičkoj obradi. Upravo na tom principu funkcionira i nova MO-BO-TO tehnologija. ”Razvili smo tipske tvornice, a one su primjenjive u svim gradovima i općinama.Industrijskom reciklažom u Tehnixu dobivamo čak osam vrsta baliranih sirovina, eko kompost i RDF gorivo. Te tvornice isplative su gradovima i u budućnosti i imaju tendenciju stvarati profit. Otpad brzo više nije otpad, već stara deponija, a našim tehnologijama mogu se reciklirati i stare deponije”, rekao je Horvat. Kako ističe Horvat, moramo misliti i o tome da je  Hrvatska turistika zemlja sa 100 milijuna noćenja i velikom količinom smeća. Tehnologija MO-BO-TO zajedno s gradovima ide u smjeru održivog gospodarenja otpadom te brzog i efikasnog rješavanja tih problema.