Koliko su brojke o rastu posljedica sreće (jeftine nafte, više turista), a koliko ekonomske politike Vlade?

Rast je dokaz da smo zemlju ispravno vodili u prošlom mandatu, kada smo stvorili uvjete za stabilizaciju i rast svih komponenti BDP-a. Rast nije počeo jučer, već u zadnjem kvartalu 2014. i posljedica je promišljene ekonomske politike Vlade Zorana Milanovića počevši od rasta osobne potrošnje kao posljedice poreznog rasterećenja osobnog dohotka, rasta industrijske proizvodnje zbog restrukturiranja brodogradilišta, davanja poticaja i financiranja razvoja hrvatskog vlaka, spašavanja Petrokemije, Borova, i brojnih drugih industrijskih poduzeća. To uključuje privatizaciju i modernizaciju 12 hotelskih poduzeća, uzdizanje građevine kroz infrastrukturne projekte financiranje kroz EU projekte. Rast turizma se dogodio zbog ulaganja u kapacitete. Ništa nije slučajno, znali smo izvući BDP iz minusa, znat ćemo i aktivno njime upravljati.

Zagovarate smanjenje deficita bazirano na rastu BDP-a, ne štednji. No, Hrvatska se ističe kao primjer zadnje zemlje koja je izašla iz krize jer nije rezala rashode, a sad nas je preskočila čak i Rumunjska po kupovnoj moći. Kako SDP u dugom roku ima plan povećati potencijalnu stopu rasta?

Ne bih se složio. Bilo je štednje na svim stavkama. Više od četiri milijarde kuna uštedjelo se na plaćama, materijalnim troškovima, subvencijama i ostalim troškovima. Međutim, zbog povećanih kamata to se odmah nije osjetilo na padu deficita. EK nam prognozira potencijalnu stopu rasta od 1%, što znači da još imamo posla oko unapređenja gospodarstva i uklanjanja barijera za ulaganja. Država najviše može pomoći smanjenjem oporezivanja pa nastavljamo s rasterećenjem dohotka, poticanjem zapošljavanja mladih i poticanjem investicija, možda i daljnje smanjivanje prireza. Osobno zagovaram ukidanje stope od 40 posto na dohodak, to je neka vrsta kaznenog poreza za visokoobrazovane, no to moramo dogovoriti unutar koalicije.

Pobijedi li SDP opet ćete u resor financija koji bi trebao platiti obećanja. Koja su vam očekivanja BDP-a, deficita i duga za 2016. i 2017.?

Stabilnost javnih financija je prioritet, imamo još puno posla, ali ključno je da Hrvatska dobije stabilnu vladu.  Rast će se ispuhati početkom sljedeće godine ako ne postignemo politička stabilnost jer brojni EU projekti stoje, kao i investicije u javnim poduzećima, a posljedice Brexita tek treba vidjeti. Meni je prioritet primarni suficit, barem u iduće dvije-tri godine i smanjenje javnog duga. Deficit je sad pod kontrolom i treba ga takvog zadržati, zaključati rashodnu stranu proračuna.

A dug?

Dug je sad privremeno stabiliziran jer je priljeva bilo, a dio rashoda nije isplaćen. U takvoj situaciji odmah vam dođe 19 ministara s idejom kako imaju dobre planove kako povećati standard građana pa uštede ispare preko noći. Ne bih olako davao obećanja, idemo vidjeti stabilizaciju duga pa možemo razgovarati. Rast BDP-a između 2,5 i 3% bio bi korektan. Za veće stope trebat će nam više vremena.

HDZ predlaže cjelovitu poreznu reformu, vi ste za stabilnost poreznog sustava uz smanjenje opterećenja dohotka. Imate li računicu koliko bi takvi zahtjevi donijeli fiskalnog efekta?

Svako porezno rasterećenje treba pozdraviti, ali još nismo fiskalno spremni jer zdravstvo i dalje gomila dugove, mirovinski sustav ima godišnji minus od 18 milijardi kuna, a treba naći novce za kurikulatnu reformu koja je prioritet.

Ima li prostora za snižavanje PDV-a? Što je s porezom na nekretnine (bio je u Programu konvergencije EK-u)?

Za opću stopu nažalost još ne, jer bi tako ugrozili stabilnost javnih financija. Smanjit ćemo PDV za poljoprivredne proizvode koji se dostatno proizvode u Hrvatskoj  kako bi povećali konkurentnost domaće poljoprivrede.  Porez na nekretnine sigurno neće biti uveden u sljedećem mandatu.

Treba li turizmu ostaviti sniženu stopu PDV-a?

Da, na usluge smještaja u turizmu išli bismo na spuštanje PDV-a a sa 13% na 5% jer bi to potaknulo brojne investicije i zapošljavanje. Sadašnja stopa je među najvišima, a investicije u turizmu dugoročno nadoknađuju smanjenje prihoda u proračunu. Mislim da je to dobar iskorak da se nastave ulaganja u turizam.

Upravljanje javnim dugom ponovno će doći na dnevni red. Država iduće godine mora refinancirati oko 30 mlrd. kuna. Kakvi su vam planovi?

Bez političke stabilnosti ne bi ni pomišljao što bi nas čekalo. Cijelo vrijeme govorim da spustimo loptu, odbacimo euforiju i jos ozbiljnije pristupimo reformama jer ova godina pauze brzo završava. Trebamo iskoristiti niske kamate i refinancirati dio na tržištu, ali u upravljanju je najbitnije imati pod kontrolom javna poduzeća. Znati što će se događati u HŽ Cargu, Putničkom prijevozu, Infrastrukturi,… Evo, i sad je Vlada dala jamstvo Petrokemiji koje će vjerojatno ući u javni dug. EK želi u javni dug staviti i sva komunalna poduzeća, ako nam se to dogodi, znači da bi u njega ušao i Zagrebački holding.

Zakon o konverziji bio je adut u prošloj kampanji, novu Vladu čeka pismo EK da se očituje na to rješenje. Kakav će biti vaš stav prema franku i potencijalnoj arbitraži s bankama?

Žao mi je sto su nas banke ignorirale cijelo vrijeme i taj problem. Više puta sam tražio socijalni kriterij, no njima je to bilo komplicirano zbog OIB-a, privatnosti, tražili smo sastanke s vlasnicima da daju prijedloge… Nadam se da ćemo sad, kad se strasti spuste, sjesti za stol i pokušati naći rješenja bez sudova jer će Vlada morati reagirati i zaštititi proračun, a za to ima instrumente. Po meni su puno veći problem banaka i ekonomije neprihodujući krediti. Ako nađemo način kako porezno rasteretiti upravljanje tim plasmanima, vjerojatno će se tu naći kompenzacijske mjere.

Vaš prvi potez ako budete ministar financija?

Sastaviti dobar proračun. Jedino čega me strah je da se Vlada ne formira dovoljno brzo, a rokovi cure. Za proračun je nužna stabilna većina. Za prvu ruku će rashodovna strana ostati ista, za to nas čekaju pregovori sa sindikatima o 6-postotnom povećanju plaća. Zasad nemamo prostora da se sva obećanja provedu u prvoj godini, ali porezna smanjenja svakako da. Smanjenje poreza na dohodak odmah ćemo pripremiti kako bi stupio na snagu 1. siječnja 2017. Linearnih rezova neće biti, no ona uvijek vuku neke druge dugove. Uostalom, to nisu strukturne reforme niti ih EK traži od nas.

S izborima je opet porastao pritisak na HNB. Gdje vidite njegovu ulogu, u refirnaciranju duga?

U HNB i monetarnu politiku ne treba dirati. Ne mislim se miješati jer bih se inače kandidirao za guvernera. Možda trebaju biti proaktivniji u nekim mjerama iz svojih ovlasti, ali nisam za eksperimente. Nažalost, zakon ne dozvoljava, a to je i politika ECB-a, da središnja banka sudjeluje u refinanciranju duga države. No, ono što možemo je razvijati kunsko tržište kredita, neke druge proizvode koji će olakšati bankama i građanima, to svakako da.

Treba li privatizirati državne tvrtke?

Veliki sam zagovornik da za sve na tržištu treba tražiti strateškog partnera. Ne pod svaku cijenu davati špekulantima, ali više puta sam rekao, imamo domaćih investitora koji dobro razumiju prilike, dobar primjer je Croatia osiguranje. To se, jasno, ne odnosi na strateške monopole kao što su šume, vode ili željeznička infrastruktura, tu nema privatizacije.