U novije vrijeme svako toliko se zabilježi kako je neko poduzeće izdalo obveznicu, no to su uglavnom bili privatni plasmani manjih iznosa. Najnoviji primjer su mini-obveznice prijevozničkog poduzeća Vincek vrijedne pet milijuna eura izdane u okviru Minibond inicijative PBZ-a i Intesa Sanpaolo Grupe namijenjene malim i srednjim poduzećima.

Na Zagrebačkoj burzi ove godine još nije bilo ni jedno novo uvrštenje korporativnih obveznica, ali 2024. ipak neće zaključiti s “nula” uvrštenja. Nakon Zagrebačkog holdinga i Erste banke prošle godine, ove će se godine za to pobrinuti JGL. Najveća farmaceutska kompanija u domaćem vlasništvu sprema se za novi izlazak na tržište kapitala putem tih dužničkih vrijednosnih papira.

Da se tako planira refinancirati 5-godišnja obveznica vrijedna 17,25 milijuna eura (130 milijuna kuna) koja na naplatu stiže u prosincu, iz uprave JGL-a najavili su još u lipnju, ali ovaj put to će biti obveznica povezana s održivošću (Sustainability Linked Bond – SLB), i to iznosa do 60 milijuna eura, što uvelike premašuje obvezu po isplati postojeće.

Osnivač JGL-a i najveći pojedinačni dioničar Ivo Usmiani još ljetos je nagovijestio da se pored refinanciranja dospijevajućeg duga kroz nove obveznice razmatra i potencijalno financiranje novih akvizicija.

Za projekt novih obveznica u ulozi zajedničkih agenata izdanja angažirane su Privredna i Erste banka, a prema neslužbenim saznanjima, računa se da će u toj velikoj transakciji, među ostalim, sudjelovati i međunarodne financijske institucije poput Europske banke za obnovu i razvoj (koja participira u postojećoj obveznici, i to 17 posto) i IFC-a, tj. Međunarodne financijske korporacije koja je sastavni dio Grupacije Svjetske banke.

U financijskim krugovima očekivano se izdanje vrijedno 60-ak milijuna eura smatra uspjehom za kompaniju s godišnjim prihodom od oko 200 milijuna eura. Isto tako, kažu, moglo bi se pokazati poticajnim i za neke druge srednje kapitalizirane (tzv. Mid-cap) kompanije.

Povezani s ESG ciljem
Pritom bi dodatni poticaj mogla biti spremnost da, poput JGL-a, izdanjem obveznice potvrde i posvećenost održivosti i strategiji financiranja s okolišnim, društvenim i upravljačkim (ESG) ciljevima. U slučaju JGL-a, primjerice, uvjete novog zaduženja vezali su uz ostvarenje ciljnih vrijednosti kojima se obvezuju na povećanje broja oftalmoloških pregleda za očnu hipertenziju (u svim zemljama djelovanja) te na smanjenje apsolutnih emisija stakleničkih plinova.

Budući da je dospijevajuća obveznica JGL-a izdana 2019. uz kamatnu stopu od 1,75 posto, proteklih nekoliko godina to ju je poštedjelo nepovoljnih kamatnih gibanja. No, jasno je da će s obzirom na opće uvjete na financijskim tržištima novo financiranje biti osjetno skuplje. Koliko točno, teško je reći, tj. još se ne zna, ali realno je očekivati da bi to moglo biti približno npe. 1,5 postotnih bodova povrh prinosa koji investitori traže na državne obveznice iste ročnosti (pet godina), a bude li tako, to bi impliciralo između četiri i četiri i pol posto.

Vezano uz namjenu planiranog obvezničkog zaduženja ljetos su u JGL-u uz refinanciranje starih naveli kako bi se ono iskoristilo “za ostale korporativne potrebe”. No, Usmiani je tada na pitanje o potencijalnim akvizicijama rekao kako je, s obzirom na poziciju na tržištima Rusije i Ukrajine, osnovna ideja akvizicijski krenuti prema Zapadnoj Europi. Ipak, to je popratio napomenom kako je o tome još prerano govoriti.

Kako bilo, o potrebi jačanja tržišta kapitala u smislu oslonaca financiranja gospodarstva u posljednje vrijeme sve se češće govori, i na razini Europske unije (to je bilo jedno od poglavlja izvješća Marija Draghija o konkurentnosti EU), i na domaćem terenu. Vlada je, naime, s tim ciljem krenula u izradu nacionalne strategije razvoja tržišta kapitala koja bi se uskoro trebala zgotoviti.

I tržišne okolnosti nameću danas više propitivanja strukture financiranja poduzeća, jer s postepenim padom kamatnih stopa, koje su za ciklusa rasta kamata povećanja mnoge investitore okrenule državnim obveznicama, realno je očekivati i rast interesa investitora prema korporativnim izdanjima.

Teže budžetirati
Naravno, i za bankovne kredite i korporativne obveznice postoje kod konkretnih poduzeća argumenti za i protiv. “Otkad su se počele dizati kamatne stope, banke su uglavnom prešle na davanje varijabilnih kamatnih stopa – npr. euribor + neka marža. Kompanije koje se sada zaduže kod banaka, dakle, moraju računati da im troškovi kamata nisu fiksni, što uz ostalo znači i da ih je teže budžetirati, podsjeća Đivo Pulitika, fond menadžer u Intercapital Asset Managementu (ICAM).

S očekivanim daljnjim padom kamatnih stopa i trošak kamata po kreditima bi se trebao smanjivati. Kod bankovnih kredita se, usto, može računati i na fleksibilnost u vidu počeka, reprograma i slično. Korporativne obveznice se u pravilu izdaju uz fiksnu kamatnu stopu (kupon), što znači da kompanije ne bi profitirale ako pad kamatnih stopa bude veći od onoga što je sada već ugrađeno u očekivanja, napominje Pulitika.

Dodaje kako su korporativne obveznice kompanijama pogotovo privlačne kad su u pitanju veliki iznosi (banke pojedinačno možda ne žele toliko izloženosti) ili kada žele “zaključati” uvjete financiranja (fiksna kamatna stopa) i kad misle da od tržišta mogu dobiti bolje uvjete nego od banaka, što je često slučaj s najkvalitetnijim, tzv. investment grade kompanijama.

Uza sve, dodatni poticaj u slučaju izdavanja zelenih obveznica može biti i to što je dio investitora “gladan” takvih papira jer nema dovoljno ponude. Sve u svemu, trenutna tržišna kretanja upućuju na to da bi dio investitora ponovno mogao biti zainteresiran za korporativne obveznice, pogotovo ako makro okruženje ostane pozitivno.