Ključno pitanje, je li ugovor o prodaji plina po fiksnoj cijeni od 19,46 eura po megavatsatu s OMS Upravljanjem bio jedini zaključen u tom vremenu uz takve uvjete ili je to bila cijena i za druge kupce, ostalo je otvoreno i nakon sastanka ministra gospodarstva Davora Filipovića i članova Uprave Ine na čelu sa Sandorom Fasimonom, ali i presice Ministarstva financija, Ureda za sprječavanje pranja novca i Porezne uprave.
U slučaju da je to bila iznimka, državnom tužiteljstvu neće biti problem dokazati da je direktor Sektora trgovine prirodnim plinom Damir Škugor pogodovao tvrtki svojih prijatelja, koji su njegovom prodajom na tržištu potom dobro utržili, a on oštetio Inu. No, ako su to bile cijene pod kojima su zaključivani ugovori i s drugim kupcima, a upravo to tvrdi Škugor u istrazi, posrijedi je loša procjena menadžmenta i neodgovorno upravljanje tom naftnom kompanijom.
U Ini zasad kažu da će to tek utvrditi, no ne otkrivaju jesu li USKOK-ovi istražitelji, koji su prema nekim informacijama obišli Inu i izuzeli određenu dokumentaciju, zagazili i šire u istragu ili se ona zaustavila na ovom slučaju. Nešto više će se, kako su svi najavili, od ministara, premijera Andreja Plenkovića, Uprave Ine i iz Mola, doznati iz izvanredne revizije, a u srijedu će se na tu temu sastati i Uprava i NO.
Zanimljiv je, međutim, i detalj iz kratke Inine objave za javnost u kojoj ističu kako je Škugor bio menadžer tri razine ispod Uprave i imao je ovlasti potpisivati ugovore u vrijednosti do 20 milijuna eura uz supotpis njegovog zamjenika. To je zanimljivo iz razloga što je prije velikih kadrovskih promjena u menadžmentu prošle godine, a kojom je Škugor i podignut na četvrtu razinu, prag za samostalno potpisivanje ugovora na toj poziciji bio od 500 tisuća do 3 milijuna eura i uz suglasnost glavnog financijskog direktora! Ta odluka vrijedila je od veljače 2019., a po njoj Uprava na čelu s Fasimonom odlučivala je o ugovorima od 80 i više milijuna eura, dok su menadžeri razine 2 i 3 odlučivali o ugovorima od 3 do 60, odnosno 60 do 80 milijuna eura, uz suglasnosti financijskog direktora i informiranje uprave. Promjena tog financijskog praga za dobivanje punomoći za ugovaranje omogućila je zaključenje ugovora kojim je osim povoljne cijene Škugor OMS-u osigurao još i da ostane bez penala ako ne preuzme ugovorene količine, primjerice u slučaju niske cijene. Tržište je eksplodiralo, pa je OMS-u “sjekira pala u med”, no da je bilo suprotno, ne bi imao rizika, a Ina bi opet pretrpjela štetu. Inače, ugovor s OMS-om je zaključen 19. listopada prošle godine, a koliko je dobio povoljniju cijenu govori podatak da se na tržištu tada ona kretala između 80 i 90 eura.
Ono što je u aferi s Inom dodatno važno je i da državni HEP nije, kako se odmah posumnjalo, s ovom ekipom poslovao, a kako nam je potvrđeno iz više izvora, od još uvijek anonimnog nakupca Ininog super jeftinog plina nije nabavljao količine za svoje potrebe i ne puni njime skladište Okoli.
Funkcioniranje državnog sustava i otkrivanje plinske kuhinje u Ini pohvalili su predstavnici glavnih dioničara Ine, države i Mola.
“Nije slučajno otkriveno, nego aktiviranjem mehanizama koji su za to nadležni, to je važno”, rekao je Plenković, a za činjenicu da je to olako prošlo u Ini ocijenio kako očito njihov sustav kontrola nije bio prestrog. “Kako im je ovo promaklo, nemam pojma”, dodao je.
“Očito u svojoj hijerarhiju imaju određeni sustav tko ima ovlasti potpisivati ugovore. Kako im je ovo promaklo meni nije poznato, očito taj sustav unutarnjeg nadzora i kontrola nije bio prestrog”, rekao je podsjetivši da je ministar gospodarstva Davor Filipović zatražio reviziju i striktnu kontrolu poslovanja.
“Ovakve vrste ugovora moraju se nadzirati na razini Uprave i onih koji ispod nadziru procese, Nadzorni odbor je tu tek na kraju priče”, zaključio je premijer koji se jučer prvi put oglasio o slučaju zbog kojeg oporba već traži njegov odlazak.
Iako u toj aferi gotovo nestvarnih razmjera i dalje nedostaje podosta odgovora bitnih u kontekstu lanca odgovornosti, pa i pitanja (dokazivanja) štete za Inu u smislu krimena pritvorenih aktera, neke kockice kronologije ponudili su jučer iz Ministarstva financija, odnosno Porezne uprave i Ureda za sprječavanje pranja novca. Ukratko, sve je krenulo od obavijesti banaka, koje su prve izvijestile Poreznu o sumnjivim transakcijama, što je dio redovnih zakonom propisanih procedura.
“Ne mogu iznositi detalje, ali u ovom slučaju ostvarena je puna učinkovitost svih sudionika koji sudjeluju u razmjeni informacija, s ciljem da se onemogući korištenje imovinske koristi do koje se došlo kaznenim djelima”, istaknuo je Ante Biluš, šef Ureda, dodajući kako nikada dosad nije zaplijenjen toliki iznos. Blokirano je 813 milijuna kuna u osam poslovnih banaka na 16 računa, u šest otvorenih investicijskih fondova i nekretnine vrijedne tri milijuna eura. Riječ je o većem broju uplata nad kojima su nadležna tijela pri resoru financija imala nadzor. “Mi znamo kada su se počele raditi transakcije, ali ne mogu davati previše informacija, osim da su krenule kasnije nego što pišu mediji”, oprezno je rekao Biluš.
Ravnatelj Porezne Božidar Kutleša ipak je precizirao da se na slučaju radilo oko tri mjeseca prije same akcije USKOK-a i policije. Prema svemu sudeći, alarm se upalio s uplatama akontacija isplate dobiti. Cijela trojka iz Ministarstva podcrtava kako je ključno da je pravovremenim djelovanjem spriječeno da novac eventualno ne krene van te da je za sve uplate u konačnici omogućena blokada sredstava.
Pitanje odgovornosti upravljačkih i nadzornih tijela u Ini ministar financija Marko Primorac nije komentirao, kaže – “ne zna kako procesi unutar Ine funkcioniraju”. No, svakako je neuobičajeno ako su interne procedure dozvoljavale da jedna osoba dogovara niže cijene, pogotovo u tim razmjerima. “Treba provesti sve istražne radnje do kraja i eventualne odgovornosti treba adekvatno tretirati”, rekao je. Nije se dao uvući ni u komentiranje apsurdnosti da je sve palo zbog uplata golemih iznosa na račun umirovljenika, oca Inina direktora Damira Škugora. On sam je prilikom ispitivanja, navodno, ustvrdio da nije kriv i da je plin prodavan prema poslovnoj politici Ine, no u tom slučaju ostaje nejasno zašto je novac od spornih transakcija uplaćivao na račun svog oca.
‘Pranje ruku’
U kratkom jučerašnjem očitovanju Ine nisu se komentirale štete. Ali je nadležnost za potpisivanje ugovora. “Uprava i NO Ine nisu odlučivali o spornim ugovorima koji su predmet USKOK-ove istrage. Damir Škugor, koji je menadžer tri razine ispod Uprave Ine, imao je ovlasti potpisivati ugovore u vrijednosti do 20 milijuna eura uz supotpis njegovog zamjenika. Sukladno svojim ovlastima, Damir Škugor je potpisnik svih ugovora koji su predmet istrage. INA će pokrenuti postupak raskida radnog odnosa s Damirom Škugorom, revidirati sve postojeće ugovore o prodaji plina i pokrenuti sve moguće pravne radnje”, priopćili su iz Ine i najavili da će se održati izvanredne sjednice Uprave i NO-a te da u Ini već traje detaljna istraga slučaja, a posljedično će se uvesti i dodatni mehanizmi kontrole.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Ina nakon svoje istrage složiti s aktualnim (pr)ocjenama štete za kompaniju kao rezultat zlouporabe. Dio prodaja po nižim cijenama možda se može pripisati ugovorenim uvjetima s tvrtkom Plinara Istočna Slavonija koja ga je potom prodavala OMS Upravljanju. Taj argument, doduše, teško bi mogao vrijediti za veći dio spornih prodaja, jer je potkraj prošle godine OMS s Inom izravno počelo ugovarati kupoprodaju. Zasad nema naznaka da je u igri bilo i forward ugovora; čini se da su se stvari odvijale jednostavnije i da su zarade uslijed divljanja tržišnih cijena plina donekle zatekle i Škugora, odnosno partnersku mu tvrtku.
No, neki će poslovnjaci reći kako razne malverzacije počesto dobiju drugu dimenziju kad se dođe do sudova i zađe u sferu pravnog dokazivanja zlouporabe i kaznenih djela. Pogotovo s obzirom na kaos na međunarodnom tržištu plina koji proteklih mjeseci uvelike izlazi iz okvira normalnih oscilacija. Drugim riječima, nisu baš potpuno uvjereni u ishod sudskih procesa kad su u pitanju sadašnji pritvorenici.
Ali zato su sigurni da ova priča itekako nameće preispitivanje standarda korporativnog upravljanja u Ini i načina na koji su sve hrvatske vlade od prodaje kontrolnog udjela Mađarima štitile nacionalni interes i 44-postotno vlasništvo u kompaniji. U tom smislu na ovu priču, unatoč kolosalnim “ciframa”, gledaju kao na vrh sante leda ispod koje ponajprije vide dugogodišnji problem transfernih cijena između Ine i Mola u naftnom poslovanju.
Neki se sad pitaju i koliko je izravnih nadzora korporativnog upravljanja napravila Hanfa. A kad je riječ o tužbama, mnogi su mišljenja da bi imalo smisla da se iz redova malih dioničara, među kojima pak prednjače mirovinski fondovi, pokrenu tužbe protiv Ine.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.>No, ako su to bile cijene pod kojima su zaključivani ugovori i s drugim kupcima, a upravo to tvrdi Škugor u istrazi, posrijedi je loša procjena menadžmenta i neodgovorno upravljanje tom naftnom kompanijom.
Ne znam koliko je lako ali ne bi me cudilo da sada mijenjaju jos neke ugovore da budu nalik na ovoj pljacki ….
Uključite se u raspravu