Velika brodogradnja ponovno je postala teret državi i vratila starom modelu poslovanja, gradnji brodova s gubitkom i traženju pomoći države. No, realni pokazatelji su takvi da se čini kako sva nastojanja da se dignu propala velika brodogradilišta, uz najbolju volju države, na žalost, nisu ispunila očekivanja.

Vlada je, kako bi očuvala proizvodnju u riječkom 3. maju i dovršila brod iz stečajne mase Uljanika za koji je već dala jamstvo, pristala dodatno financirati taj posao, iako je on već u startu bio ugovoren u minusu za oko 2,5 milijuna eura.

Riječki 3. maj ugovorio je gradnju samoiskrcavajućeg broda za prijevoz rasutih tereta, novogradnju 527, s kanadskim brodarom Algoma za 47 milijuna eura. No, još prošle godine, kada je u srpnju odobravano jamstvo za kredit za ovaj posao, utvrđeno je da se to čini unatoč negativnoj kalkulaciji i ugovorenoj prodajnoj cijeni nižoj od proizvodne, ali je postavljena obveza riječkog škvera da sam iz vlastitih sredstava pokrije tu razliku. Ne uspiju li, jasno je dano do znanja da slijedi otvaranje stečaja. Sada se pokazuje da se umjesto stečaja Riječanima pruža još jedna šansa, te i daje još jedno, dodatno jamstvo za zaduženje u visini od 23,45 milijuna eura. Slično kao i kod izdavanja prethodnog jamstva od 23,5 milijuna eura i 32 milijuna kanadskih dolara, odluka o dodatnoj pomoći pravdana je nastojanjem države zaštiti svoj interes i ublaži eventualnu štetu koja će nastati nedovršavanjem broda. No, ostaje činjenica da će ovo biti jedan od najskupljih brodova s najvećim gubitkom u odnosu na vrijednost gradnje, a za 3. maj izgledno da će biti i zadnji kojeg gradi to poduzeće. Već sada se aktivnosti prebacuju na tvrtku-kćer, 3. Maj 1905, dok će stari tereti i obveze potonuti sa starim 3. majem. Upravi su i ovaj put kao uvjet za dobivanje jamstva postavljeni određeni uvjeti. Prije godinu dana obveza je bila dostavljanje programa restrukturiranja ili stečajnog plana koji bi se aktivirao ako tvrtka ne može osigurati eventualna dodatna sredstva za dovršetak gradnje, dok se sada traži izjavu kojom potvrđuje kako planira vratiti državno jamstvo i traži se dostavljanje plana kriznog upravljanja.

Novo je da se traži da se s kanadskim kupcem regulira pitanje penala u slučaju da se brod ne dovrši u ugovorenom roku, a koji je izvorno bio predviđen za ožujak iduće godine.

Riječani su, inače, već uoči dobivanja ovog jamstva imali problema s blokiranim računima i nemogućnošću isplate plaća za svojih 600-tinjak zaposlenih i kooperanata.

Vodstvo nepromijenjeno

Činjenica da su i u takvim okolnostima dobili potporu države omogućena je činjenicom da ova gradnja uključena u Odluku o davanju državnih jamstava za završetak započetih gradnji koje je nakon stečaja Uljanika Vlada ispregovarala s Europskom komisijom. No, da se vodstvu 3. maja ne vjeruje, iako je ono i nakon svega ostalo nepromijenjeno, potvrđuje i to što novci iz kredita za podmirenje obveza dobavljačima i kooperantima neće sjedati na račun 3. maja, nego će se plaćati obveze izravno tim tvrtkama.

Već sama kronologija pripreme broda kao i raščlamba samog jamstva, sudeći prema dinamici kojom će se odobravati aktiviranje kredita, pokazuje da će isporuka broda biti pomaknuta. Od novih 23,45 milijuna eura do kraja godine za plaćanje glavnog motora i opreme za porinuće isplatit će se 12,65 milijuna eura, do polovice veljače iduće godine planirano je porinuće, koje će biti omogućeno s 3,9 milijuna eura, a dokovanje i pokusnu plovidbu omogućit će se s daljnjih 5 milijuna eura do kraja svibnja, te će konačna isporuka nakon toga biti omogućena s još gotovo dva milijuna eura. No, ovakav slijed događaja u Rijeci otvorio je i pitanje slične pomoći u slučaju Uljanik Brodogradnje 1856, nasljednice pulskog brodogradilišta koje je završilo u stečaju, a koji je trenutačno u blokadi, te gradnju koju mu je Vlada suportirala jamstvom nema iz čega financirati.

Umanjivanje štete

Dosadašnji pokušaji da se pronađe novi većinski vlasnik koji bi podigao na noge i ‘novi’ Uljanik nisu dali rezultata. Kako se čuje, iz Pule je Zagrebu već stigao upit za dodatnih 10-ak milijuna eura jamstva za dovršetak broda, kojim bi također trebala biti umanjena eventualna šteta za državni proračun ako se ga ne dovrši i protestira ranije odobreno jamstvo.

U slučaju splitskog škvera također je već aktivirano jedno jamstvo u visini od 32 milijuna eura. Nastojanja da se dignu propala velika brodogradilišta, uz najbolju volju države, na žalost, nisu ispunila očekivanja.