U administraciji Europske unije, a onda i njezinih članica, jedna od mantra o kojima se često i mnogo govori je zaštita potrošača.

Praksa je obično brža i kreativnija od zakona i pratećih procedura, a potrošači su uglavnom sumnjičavi prema dometima rješenja kojima se pokušava doskočiti, primjerice, ugovornim začkoljicama, neujednačenim standardima kvalitete proizvoda i/li usluga na razini EU ili sve većim izazovima koje u pogledu zaštite potrošača nameće rast digitalne trgovine.

Takav pokušaj je i Direktiva EU iz 2019. koju države članice trebaju prenijeti u nacionalna zakonodavstva kako bi se s primjenom moglo krenuti u svibnju iduće godine. Tako je i hrvatska Vlada prošli tjedan u jednomjesečnu javnu raspravu pustila nacrt prijedloga novog Zakona o zaštiti potrošača.

U prvom redu njime se prenosi spomenuta Direktiva EU donesena s ciljem djelotvornije pravne zaštite i moderniziranja pravila Unije o zaštiti potrošača, ali među predloženim novostima su i neke koje ne proizlaze iz tog usklađivanja već .

Vezano uz tu direktivu, i kod nas će uslijediti zakonske promjene vezane uz nepoštene uvjetima u potrošačkim ugovorima, zaštitu potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima, a u svemu se predviđaju i veće kazne za prekršaje.

Tako se za sve prekršaje koji se odnose na trgovce odnosno pravne osobe predlaže raspon iznosa novčane kazne od 10.000,00 kn do 500.000,00 kn. Jedna od važnijih novosti iz Direktive odnosi se, pak, na propisivanje učinkovitijih, proporcionalnih i odvraćajućih novčanih kazni trgovcima koji su odgovorni za prekogranične povrede prava potrošača koje obuhvaćaju kršenje prava velikog broja potrošača.

a njih će se sankcije određivati s obzirom na godišnji promet trgovca, uz kazne i do četiri posto godišnjeg mu prometa. Pritom bi kriteriji za primjenu sankcija trebali trebali obuhvatiti narav, težinu, opseg i trajanje povrede.

S obzirom na razvoj digitalnih alata, prilagođavaju se i odgovarajuće definicije kako bi se u primjenu propisa uključio digitalni segment sklapanja ugovora u većoj mjeri nego što je to dosad bio slučaj. S tim u vezi predviđena su nova pravila koja se odnose na zahtjeve transparentnosti informacija o osobi s kojom se ugovor sklapa, kao i o odgovornosti tih osoba i internetskih posrednika.

Kako ističu u Sektoru trgovine pri HGK, u slučaju trgovaca koji skrivaju svoj identitet a prodaju online, odredbama ovog Nacrta prijedloga zakona u odnosu na ranije važeći zakon propisuje se mogućnost izricanja privremene mjere onemogućavanja pristupa sadržaju, odnosno ograničavanje pristupa mrežnom sučelju.

Vezano uz, primjerice, slučajeve dvojne kvalitete robe, prenošenjem europske direktive kao nepoštena trgovačka praksa jasnije se definiraju određene prakse trgovaca koje dosad nisu bile regulirane.

U odnosu na važeći Zakon o zaštiti potrošača, a uzimajući u obzir nove oblike komunikacije potrošača i trgovaca, po novom će uslijediti i promjene vezane uz podnošenja prigovora.

S tim u vezi, uz već postojeće kanale trgovcu nudi mogućnost da omogući potrošaču podnošenje pisanog prigovora i putem sredstava mrežne komunikacije, uz obvezu da se time osigurava pohrana vremena i sadržaja komunikacije na trajnom mediju.

Promjene se predviđaju i u pogledu isticanja cijena za trajanja tzv. posebnih oblika prodaje, poput sezonskog sniženja, rasprodaje, akcijske prodaje, prodaje proizvoda s greškom, kao i tijekom ostalih posebnih ponuda uz niže cijene od onih u redovnoj prodaji.

Trgovci će za njihova trajanja morati istaknuti sniženu cijenu, ali i najnižu cijenu koju su primjenjivali za isti proizvod tijekom razdoblja od 30 dana prije posebnih akcija.

Kraj tržišnoj diskriminaciji

Uz ostalo, nadležno Ministarstvo gospodarstva popisu javnih usluga dodaje uslugu parkiranja na uređenim javnim površinama i u javni garažama, što se objašnjava intencijom da se poveća djelotvornost sustava rješavanja prigovora.

U vezi s reguliranjem sustava dvojne kvalitete novi zakon propisuje “zabranu stavljanja robe na tržište Hrvatske uz tvrdnju da je identična onoj u drugim državama članicama iako se u stvarnosti značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima”.

To će se smatrati zavaravajućom nepoštenom poslovnom praksom, ali povreda će se utvrđivati u svakom konkretnom slučaju. Prilikom ocjenjivanja u obzir će se uzeti mogu li potrošači lako primijetiti takve razlike.

Nadalje, usklađivanjem s odredbama Direktive proširuju se tzv. crne liste okolnosti koje čine zavaravajuću nepoštenu poslovnu praksu. Primjerice, propisuje se zabrana podnošenja lažnih potrošačkih recenzija ili preporuka, a kako bi se potrošačima izrijekom osiguralo pravo na obeštećenjeu tom slučaju predviđa se i pravo na naknadu štete.

Među predloženim odredbama koje nisu rezultat usklađivanja s Direktivom su npr. one kojima se uređuje pitanje snošenje troškova vještačenja radi utvrđivanja postoji li materijalni nedostatak na robi.

U slučajevima kad nalaz vještačenja pokaže da ne postoji materijalni nedostatak na robi, trgovcu koji je snosio troškove vještačenja to će se tretirati kao predujam troškova. Rok tijekom kojeg trgovac predujmljuje troškove vještačenja povećava se pak sa šest mjeseci na godinu dana.

Nove nadležnosti

Uz ostalo, ubuduće donošenje Nacionalnog programa za zaštitu potrošača neće biti u nadležnosti Sabora već Vlade na prijedlog resornog ministarstva, a uz Devizni inspektorat, HNB i Hakom kao tijela državne uprave ovlaštena za nadzor zaštite potrošača ta se ovlast izrijekom propisuje i Hanfu te Agenciju za zaštitu osobnih podataka. Sami zakoni obično nisu i jamstvo djelotvornije zaštite.

Ako je suditi prema jednom od novijih izvješća o provedenim nadzorima Državnog inspektorata, dosta toga već je regulirano. U spomenutom izvješću državni inspektori su proveli ciljane nadzore sklapanja ugovora na daljinu putem Interneta (online trgovinu), a od ukupno 56 web trgovina obuhvaćenih nadzorom, u 35 ih je utvrđeno nepoštivanje propisa, a neki od nadziranih trgovaca su počinili više prekršaja pa ije na kraju utvrđeno 42 prekršaja.

Većina ih se, kažu, odnosila na nepoštivanje obveze o davanja propisanih predugovornih obavijesti, a u pet slučajeva utvrđeno je isticanje zavaravajućih informacija o osnovnim obilježjima proizvoda, cijeni proizvoda kao i pružanje potrošačima zavaravajućih informacija.