Iako je Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, koji je u javnosti poznat po aktualnoj regulaciji taksi tržišta, uredio i tržište autobusnih prijevoznika u javnolinijskom međugradskom prijevozu, tek je nedavnom Uredbom Vlade došlo do zaživljavanja te regulative u praksi.

Uvažavanje stečenih prava

Hrvatska je svojom regulativom preuzela EU praksu određivanja komunalnog linijskog prijevoza koji je Hrvatska definirala na razini županija i nazvala javnom uslugom (PSO).

Županije su na taj način dobile pravo i obvezu propisati svoju županijsku mrežu autobusnih linija koju će morati plaćati prijevoznicima na tim linijama.

Ugovori za tu javnu uslugu se potpisuju na dugogodišnje razdoblje, od 7 do 10 godina i procijenjena vrijednost tih ugovora na razini svih županija je oko milijardu eura. Međutim, dosadašnji tekst zakona je unosio zbunjenost među županijske čelnike, i to na dvije razine: kako izabrati prijevoznike i kako platiti tu uslugu?

S obzirom na to da zakon u jednom dijelu spominje da su prilikom sklapanja ugovora o javnoj usluzi dužni uvažiti stečena prava prijevoznika koji su obavljali prijevoz temeljem dozvola ili koncesija na dan stupanja na snagu zakona, županije nisu znale na koji način da izaberu prijevoznika s obzirom na to da ima niz prijevoznika koji imaju ”stečena” prava na njihovu teritoriju – oni voze iste ili slične linije u određenim vremenskim razmacima, ali i na koji način da potpišu tako vrijedne ugovore bez procesa javnoga natječaja te se tu potencijalno izlažu velikom riziku i tužbi i kaznenih prijava.

Tu je i pitanje financiranja, odnosno sufinanciranja od strane države. To su ključni razlozi, kažu nam svi uključeni, zašto se javna usluga nije ugovorila niti u jednoj županiji.

Nedavna Uredba o postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama je, pak, omogućila županijama da sklapaju ugovore ili direktnom pogodbom ili javnim natječajima. Tu dolazi do sukoba tradicionalnih prijevoznika koji već desetljećima imaju konkretne linije i novih igrača koji bi, možda i s nižom cijenom, željeli doći na tržište.

Tradicionalni prijevoznici se žale da su postojeće autobusne linije u županijskom prijevozu nerentabilne, da oni godinama svjesno gomilaju gubitke, posluju na granici rentabilnosti i zapravo u javnom interesu “održavaju infrastrukturu”, zbog čega sada smatraju da moraju imati pravo da im se dodijeli plaćena javna usluga. Iako će se detalji tih koncesija za PSO još vidjeti, cijena koja se dosad spominjala je 11,20 kn/km bez PDV-a pa naviše.

S druge strane, novi i mali prijevoznici koji ili imaju ograničen pristup ugovorima za javnu uslugu ili nikad nisu imali prilike voziti usluge iz te domene, prosvjeduju i traže otvoren i transparentan pristup javnim natječajima za tu uslugu.

Prijevoznici procjenjuju da je ukupni trošak ove vrste prijevoza oko 690 milijuna kuna. A kako se radi uglavnom o nerentabilnim linijama koje imaju veću važnost za regionalni razvoj zemlje nego za zaradu, nužne su subvencije od procijenjenih 427 milijuna kuna godišnje.

Potrebe za mrežom linija

Iz HUP-a naglašavaju da je sklapanje prvih ugovora direktnom nagodbom za sve prijevoznike po ovom modelu prijelazno rješenje i nužno iz konteksta održavanja kontinuiteta poslovanja i pružanja javne usluge javnog linijskog prijevoza građanima. “Priprema javnih natječaja za ove potrebe je dugogodišnji proces i do tog vremena treba osigurati financiranje nerentabilnih linija da ne bi došlo do kolapsa linija i prijevoznika koji godinama održavaju ove linije kako je predviđeno Zakonom iz 2018. Njime je određeno da postojeći prijevoznici dobiju prve ugovore na rok trajanja do sedam godina. Prijevoznici javnog linijskog prijevoza godinama su ulagali u materijalnu imovinu s namjerom ostvarivanja razumne dobiti u budućnosti temeljem svojih prava na nematerijalnu imovinu, a to su naša tržišta i naše linije”, kažu nam u HUP-u. Dodaju da su prijevoznici na lokalnim linijama ostvarivali velike gubitke prethodnih godina i treba voditi računa da imaju veliku imovinu angažiranu za javne potrebe i da treba osigurati tranziciju iste u budućnosti. U HUP-u naglašavaju da će se nakon isteka ovih “prvih“ ugovora raspisivat javni natječaji osim za iznimke definirane EU Uredbom 1370/2007 gdje javno nadmetanje nije obvezno za unutarnje operatere, u našem slučaju u vlasništvima jedinica lokalne samouprave, te u slučaju malih iznosa ugovora. “Potrebno je razumjeti da ovi ugovori prema EU Uredbi se ne ugovaraju po principu fiksne cijene, već obuhvaćaju odvojeno vođenje svih troškova i dokazivanje svakog troška od strane operatera, uvećano za razumnu dobit. Javna uprava pokriva razliku između ovih iznosa i ostvarenih prihoda od prodaje karata. Samim time ovi natječaji su puno kompleksniji i moraju obuhvaćati puno elemenata koji se moraju ugraditi u njih. Implementacija ovih ugovora postojećim prijevoznicima omogućava prilagodbu novom načinu poslovanja i transparentnu kontrolu trošenja javnih sredstava. Ovim putem su prošle sve zemlje EU i njihovi privatni prijevoznici koji su prve ugovore su dobili bez javnog nadmetanja. Svi ovi prijevoznici se mogu javiti na natječaj u Hrvatskoj, te je nužno da naši prijevoznici imaju iste startne pozicije, tj. da posjeduju iskustvo obavlja ugovora o javnim uslugama da bi sutra mogli konkurirati na području EU”, zaključuju u HUP-u.

Jedna od prijevozničkih tvrtki koja je potencijalno zainteresirana za PSO uslugu je i platforma FlixBus. Ante Grbeša, direktor FlixBusa CEE South regije ističe da je postupak sklapanja ugovora o javnim uslugama koja omogućuje županijama da sklapaju ugovore natječajem svakako jedan od pozitivnih koraka u transparentnosti tržišta. “Ovdje je prije svega osnovni zadatak svih županija iskomunicirati svoje potrebe za mrežom linija za koju tada prijevoznici mogu ponuditi svoju uslugu. Transparentnost i jasnoća upotrebe javnog novca hrvatskoga građanina koja će se na ovaj način postići, važna je ne samo u vidu potrošnje, nego i u vidu izbora najkvalitetnije i najsigurnije organiziranog lokalnog prijevoza”, kaže Grbeša.

Pitanje cijena po kojima će prijevoznici potpisati ugovore, određeno izravnom pogodbom ili natječajem, su možda i najkontroverznije pitanje ovog projekta. U HUP-u ističu da bi cijena za PSO trebala biti 11,20 kn po km da bi poslovanje bilo rentabilno. Ovdje objavljujemo cijene postignute na natječaju za prijevoz učenika osnovnih škola, a što je usluga slična predmetnoj PSO. Izračune su nam dostavili sami prijevoznici koji su bili uključeni u natječaje.

Primjer Požege.

APP d.d. Požega (član ARRIVA grupe) ponudio je znatno nižu cijenu nego je procijenjena vrijednost javne nabave i to nižu za 3.930.080,00 HRK za dvije školske godine, odnosno 46% nižu cijenu od procijenjene vrijednosti.

A trenutno ugovorene cijene za prijevoz učenika u Požeško – slavonskoj županiji koje su rezultat provedenog javnog natječaja u 2018. godini kada je izabrana tvrtka APP d.d., a na tom natječaju bile su sljedeće:

To pokazuje da je APP d.d. Požega (član ARRIVA grupe) u odnosu na cijene iz 2018. godine (trenutno važeće cijene), na ovogodišnjem natječaju samovoljno smanjio ponuđenu cijenu za 2.274.240,00 HRK odnosno manje za preko 30%.

Dodatni primjeri (sve unazad par mjeseci):

GRAD KRIŽEVCI – Čazmatrans je sa dvije kompanije išao sa dvije ponude za škole, procijenjena vrijednost je 6.700.000,00 kn + pdv ( natječaj na 4 godine 2021-2024), radi se o 1108 km/dan

Tvrtka Čazmatrans promet je dala ponudu na 6.369.404,48 kn ili 7,94 kn po km + pdv

Tvrtka Čazmatrans nova je dala ponudu na 4.885.349,28 kn ili 6,09 kn + pdv

GRAD ZAGREB – natječaj za prijevoz za osnovne škole

Čazmatrans promet je dobila po natječaju Grupu 5, po cijeni od 943.250,00 kn +pdv što izlazi 4,31 kn/km.

Dok još nije bio proveden taj natječaj, vozili su po cijeni 2.318,00 kn + pdv /danu, (prvotno je bilo nešto manje, ali postoji obavijest o izmjeni ugovora gdje se povećala vrijednost ugovora), a po ovom natječaju cijena im ispada 1.078,00 kn + pdv/ dan tj sad voze 50% ispod svoje dogovorene cijene prije provedenog natječaja.

GRAD VUKOVAR – natječaj za prijevoz za osnovne škole od 14.08.2020

Samo primjer kako se mogu smanjivati cijene na javnom natječaju. Članice iste Čazmatrans grupe podnijele su dvije ponude na isti natječaj. Prva ponuda je Čazmatrans Promet d.o.o. sa cijenom od 1.230.273,00 kn. Druga je bila ponuda Slavonija Busa sa 1.701.704,25 kn, a treća ocijenjena Čazmatransa Vukovar d.o.o. sa 1.810.296,00 kn. Razlika između dvije kompanije unutar grupacije je više od 30 posto.