S Anom Zorić, ravnateljicom Uprave za gospodarstvo i financijski sustav u Ministarstvu financija, razgovarali smo o ulozi i odgovornosti gospodarstva u postizanju klimatskih ciljeva, zelenim ulaganjima u javnu infrastrukturu, poziciji banaka u tranziciji te važnosti nefinancijskog izvješćivanja kompanija.

Što označava Zeleno financiranje?

Krenut ću od jedne šire definicije koja se odnosi na održivo financiranje. Održivo financiranje odnosi se na proces uzimanja u obzir pitanja ne samo okoliša, već i društvenih pitanja, kao i pitanja upravljanja pri donošenju investicijskih odluka u financijskom sektoru, što dovodi do dugoročnijih ulaganja u održive gospodarske aktivnosti i projekte.

Činjenica je kako je razvoj gospodarstva, iako je donio boljitak za društvo u cjelini, nesporno utjecao na društvo i okoliš te su upravo utjecaj na okoliš i posljedično klimatske promjene jedan od najvećih izazova 21. stoljeća. Kako ćemo se nositi s njihovim posljedicama uvelike ovisi o tome kako ćemo pripremiti svoje gospodarstvo. Kao što je poznato, Pariškim sporazumom utvrđeni su ciljevi smanjenja emisija CO2 i zacrtan je prelazak na niskougljično – održivo gospodarstvo za cijeli svijet.

Jasno je da gospodarstvo ima značajnu ulogu i odgovornost u postizanju klimatskih ciljeva jer iako je danas dio problema, već se poduzima niz mjera koje će dovesti do toga da je upravo gospodarstvo ključan dio rješenja. Iako su na raspolaganju javna sredstva u značajnim iznosima, procjene pokazuju da će nam trebati najmanje triput više financijskih sredstava iz privatnih izvora u odnosu na ona osigurana iz javnih izvora kako bi smo ostvarili postavljene ciljeve.

To znači da i gospodarstvo treba u tome značajnije sudjelovati i povećati vlastita ulaganja, te u tome umjesto troška prepoznati priliku za inovacije i stvaranja novih i društveno odgovornih dodanih vrijednosti. Stoga ohrabruje što su, u posljednje dvije godine i u situaciji energetske krize, brojna poduzeća prepoznala nužnost i isplativost investicija usmjerenih na zelenu tranziciju.

Kako se zelena tranzicija potiče kada je riječ o državi?

Podrška zelenoj tranziciji tj. usmjeravanje javnih sredstava prema održivim aktivnostima je s fiskalne strane značajna, a za Hrvatsku je velika prednost što je članica Europske unije, koja je danas globalni predvodnik u tranziciji na klimatski neutralno, klimatski otporno, resursno učinkovito i pravedno gospodarstvo.

Danas nam je sasvim jasno da ne samo E nego i S i G rizici utječu na stabilnost gospodarstva i financijskog sustava stoga je nužan prijelaz na održive poslovne modele. I mi u Ministarstvu financija, odnosno Vlada u cjelini sve aktivnosti priprema i osmišljava uvijek s ciljem podupiranja procesa koji se odvijaju u gospodarstvu i uzevši u obzir sve okolnosti pa je tako i podrška zelenoj tranziciji i aktivnijem usmjeravanju kapitala prema održivim gospodarskim aktivnostima neupitna.

Koliko se ulaže u javnu infrastrukturu te što je s građanima, a što sa privatnim sektorom?

Ulaganja u javnu infrastrukturu su nužan i neophodan dio ulaganja u zelenu tranziciju, a kroz Mehanizam za oporavak i otpornost predviđeno je kako najmanje 37 posto sredstava kroz ulaganja i reforme treba biti usmjereno na zelenu tranziciju i borbu protiv klimatskih promjena. Kad pogledate naš Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji je od kraja 2023. godine izmijenjen te mu je dodano poglavlje o planu REPowerEU i sada je u vrijednosti od 10 milijardi eura (od čega 5,8 milijardi eura u bespovratnim sredstvima i 4,2 milijarde eura u zajmovima), vidjet ćete da je čak 39 posto sredstava usmjereno na zelenu tranziciju i borbu protiv klimatskih promjena tj. mjere kojima se podupiru klimatski ciljevi.

Zelena tranzicija se podupire ulaganjima u energetsku učinkovitost zgrada, ulaganjima kojima se smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima te kojima se ubrzava uvođenje energije iz obnovljivih izvora, ulaganjima kojima se rješavaju problemi energetskog siromaštva i uskih grla u distribuciji električne energije, promiče se promet s nultom stopom emisija, a osigurana su i sredstva za prekvalifikaciju radne snage radi stjecanja zelenih vještina.

Također, ulaže se u potporu poduzećima za zelenu tranziciju i energetsku učinkovitost, potporu njihovim projektima za poticanje zelenog gospodarstva, održivog turizma i ulaganja u zelene tehnologije, a predviđene su i nove aktivnosti kojima se građani informiraju o zelenoj tranziciji i osiguravaju se dodatna sredstva za razvoj dodatnih strategija zelene urbane obnove.

Proširenim ulaganjima nastoji se poduprijeti održivi promet, energetska učinkovitost i obnova zgrada nakon potresa te smanjiti energetsko siromaštvo. Uz to valja spomenuti i značajan iznos sredstava koji je usmjeren na zelenu tranziciju i energetsku učinkovitost u okviru paketa mjera Vlade Republike Hrvatske za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena koji su predstavljeni u proteklom razdoblju.

Kada je riječ o projektima energetske učinkovitosti, ne možemo zaobići općine, gradove i županije. Kroz niz aktivnosti provode se značajni projekti na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave.

U razdoblju od 2019. do kraja 2023. Vlada Republike Hrvatske dala je 108 suglasnosti i ministar financija još 23 suglasnosti za zaduživanje za projekte energetske učinkovitosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u ukupnom iznosu od 131.884.154 eura. Za takve se projekte zadužilo 78 gradova, 49 općina i četiri županije, a kroz zakonodavni se okvir, u prvom redu kroz Zakonom o proračunu potiču jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da se zadužuju kako bi provodili upravo ovakvi projekti.

Na koji način bismo trebali promatrati klimatsku krizu u kontekstu strateških planiranja na razini gradova, županija, ali i na osobnim razinama?

Nažalost, Europa se zagrijava dvostruko brže od ostatka svijeta, a katastrofe koje su se dogodile 2023. jasno ukazuju na povećanje klimatskih rizika i pritom su u određenoj mjeri pogođene sve države članice Europske unije. Spomenut ću samo neke. Od srpnja do kolovoza 2023. požari u prirodi, potaknuti sušom i toplinskim valovima, u Grčkoj su opustošili površinu od 170.000 hektara.

Požar u Alexandroupolisu, na više od 96.000 hektara, bio je najveći u Europi od 2000. Početkom rujna oluja Daniel prouzročila je u Grčkoj rekordne padaline i tada je uništeno oko 15 posto godišnjeg poljoprivrednog prinosa te zemlje. U kolovozu prošle godine u Sloveniji su zbog obilnih padalina tijekom nekoliko dana dodatno porasle ionako visoke razine vode te je došlo do velikih poplava i odrona tla.

Pogođene su dvije trećine zemlje, a nastale su štete u vrijednosti od oko 16 posto BDP-a. U kolovozu je oluja Hans poharala Dansku, Norvešku i Švedsku, prouzročivši veliku štetu na infrastrukturi i u poljoprivredi te velike poremećaje u glavnim prometnim mrežama. Zahtjevi za naknadu štete oborili su dotadašnje rekorde. Toplinski valovi donijeli su dotad nezabilježene vrućine, a ekstremni vremenski uvjeti nisu zaobišli ni Hrvatsku i mnogi od nas smo imali priliku tome nažalost osobno svjedočiti.

Kada je predstavljan Europski zeleni plan izneseni su šokantni podaci da ako se klimatske promjene ne zaustave, za života naše djece moglo bi doći do 400.000 preranih smrti zbog onečišćenja zraka, 90.000 smrtnih slučajeva godišnje zbog toplinskih valova, smanjenja količine dostupne vode za 40 posto u južnim regijama EU-a te izloženosti 2,2 milijuna ljudi poplavama obalnih područja svake godine.

Osim što predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, ekstremni vremenski uvjeti generiraju i značajne gospodarske štete, čak na razini godišnjih gospodarskih gubitaka u iznosu 190 milijardi eura. Prošla godina bila je najtoplija u povijesti bilježenja, a Europa se već suočava s posljedicama globalnog zagrijavanja i porastom temperature većim od globalnog prosjeka. Moguće su dramatične posljedice, a zbog klimatskih promjena BDP Europske unije mogao bi se do kraja stoljeća smanjiti za oko 7 posto.

Klimatske promjene mogu preobraziti naš planet te utjecati na opskrbu hranom i vodom, kao i na naše zdravlje, a iako utječu na sve nas, jače pogađaju siromašne i ranjive članove društva. Što su veći problemi, to ih je teže i skuplje riješiti, stoga je rano reagiranje i hvatanje u koštac s klimatskim promjenama najbolja opcija pa tako i na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini.

Koliko privatne banke prepoznaju problem i koliko su spremne participirati?

Kako sam prethodno i spomenula, danas nam je sasvim jasno da ne samo E nego i S i G rizici utječu na stabilnost gospodarstva i financijskog sustava, a privatni sektor, uključujući i privatne banke vrlo su rano shvatile kako je nužan prijelaz na održive poslovne modele. Nesporno je da će u srednjem te dužem roku upravo održivost poslovanja biti element na temelju kojega će i financijski sektor, ali i cjelokupni sustav razlikovati uspješne od manje uspješnih.

Na taj će se način i omogućavati sudjelovanje u različitim procesima pa je transformacija poduzeća u tom smislu uvjet bez kojeg se ne može. Europska unija je kroz Europski zeleni plan postavila vrlo ambiciozne ciljeve (nulta emisija do 2050., do 2030. smanjenje emisija CO2 za 55 posto u odnosu na 1990.), ali je vrlo brzo shvaćeno kako je bez obzira na napore javnog sektora potrebno aktivnije usmjeravanje privatnog kapitala i to osobito financijskog sektora u zelenom i općenito u održivom smjeru.

Upravo zbog toga, u Ministarstvu financija osnovali smo i radnu skupinu za podršku održivom financiranju, s ciljem razmjene informacija i koordinacije svih bitnih dionika uključenih u proces s fokusom na pravodobnu pripremu novim zahtjevima. Radna skupina je započela s radom, a krajem prošle godine uspostavljen je Forum za podršku održivom financiranju.

Cilj nam je, u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije te Hrvatskom narodnom bankom (HNB) i Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga (HANFA) kroz zajedničku platformu osigurati razmjenu informacija te preduvjete potrebne kako bi se povećao doprinos financijskog sektora ostvarenju ciljeva Europskog zelenog plana, uz koordinaciju svih bitnih dionika uključenih u proces s fokusom na pravodobnu pripremu novim zahtjevima.

Svjesni smo da promjene u pogledu održivosti poslovnom i financijskom sektoru predstavljaju izazov koji stoji pred njima i s kojim se trebaju suočiti. Zbog toga se potreba strateškog promišljanja, kao i preusmjeravanja tokova kapitala prema održivom financiranju pokazuje se kao nužna promjena dosadašnjih poslovnih politika.

Primjena koncepta održivosti u poslovanju i aktivnostima stavlja pred sve dionike velike izazove. Što je najaktualnije što nas očekuje u narednom razdoblju i kako pomoći privatnom sektoru da se pripremi na nove obveze?

Aktualna tema koja je prisutna već dulje vrijeme je proširenje obveze koja se odnosi na to kako je koncept održivosti primijenjen u poslovanju poduzetnika. Pojedini poduzetnici već su sada obveznici izrade i objave nefinancijskog izvješća sukladno odredbama Zakona o računovodstvu.

Naime, još je 2014. godine Direktivom o nefinancijskim informacijama (tzv. NFRD Direktiva) prepoznata potreba uvođenja obveze sastavljanja nefinancijskih izvješća koja bi trebala sadržavati osnovne informacije nužne za razumijevanje poslovnih rezultata i razvoja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti na okolišna i društvena pitanja, a trebalo bi i pružiti javnosti i investitorima odgovarajuće informacije o mogućim osnovnim rizicima za okoliš i društvo koji proizlaze iz poslovanja poduzetnika te informacije o načinu na koji poduzetnik upravlja tim rizicima.

Objavljivanjem nefinancijskih podataka investitore se poticalo na dugoročna ulaganja u održive ekonomske aktivnosti, što u konačnici doprinosi održivosti gospodarstva. Potreba za nefinancijskim izvješćivanjem proizašla je iz šireg konteksta suvremene poslovne ekonomije i temeljnih ciljeva poslovanja trgovačkih društava koja se transformiraju iz pozicije u kojoj je bio samo važan profit u poziciju u kojoj je nužno voditi računa o održivosti poslovanja.

Odredbe Direktive o nefinancijskim informacijama tj. o nefinancijskom izvješćivanju iz 2014. su u hrvatski pravni sustav prenesene Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (prosinac 2016.) čime je dakle za određeni krug obveznika uvedena obveza objavljivanja nefinancijskog izvješća s ciljem proširenja poslovnog fokusa te otvaranjem puta prema održivom poslovanju. Sukladno zakonskoj obvezi prva nefinancijska izvješća u Republici Hrvatskoj bila su sastavljena za poslovnu godinu 2017. i objavljena u 2018. godini.

Kako je jačala svijest o potrebi prelaska na održivo gospodarstvo, kao i o potrebi jače borbe s posljedicama klimatskih promjena, tako je i Europska komisija utvrdila da postojeći pravni okvir vezan za nefinancijsko izvještavanje uspostavljen 2014. ne odgovara potrebama korisnika za informacijama jer neka društva od kojih korisnici žele informacije o održivosti ne dostavljaju takve informacije, a mnoga društva koja to čine ne dostavljaju sve informacije koje su korisnicima bitne za donošenje odluke o ulaganju u njihovo poslovanje.

Slijedom toga, Komisija se u Europskom zelenom planu i svojem programu rada za 2020. obvezala predložiti preispitivanje Direktive o nefinancijskom izvješćivanju, a već je u travnju 2021. godine bio objavljen Prijedlog CSRD direktive – direktive u pogledu korporativnog izvještavanja o održivosti – Corporate Sustainability Reporting Directive koja je konačno stupila na snagu početkom prošle godine, točnije 5. siječnja 2023.

Cilj je osigurati odgovarajuće javno dostupne informacije o rizicima održivosti na poslovanje poduzetnika, kao i utjecaju samih poduzetnika na ljude i okoliš te poboljšati izvještavanje o održivosti uz što manji trošak, kako bi se bolje iskoristio potencijal europskog jedinstvenog tržišta prelaskom na potpuno održiv i uključiv gospodarski i financijski sustav.

Direktiva u pogledu korporativnog izvještavanja o održivosti u naše će zakonodavstvo biti prenesena kroz u potpunosti novi Zakon o računovodstvu te kroz izmjene i dopune Zakona o reviziji koje imamo obvezu prilagoditi do 6. srpnja ove godine.

Sukladno novom zakonodavnom okviru, prvi izvještaji o održivosti bit će izrađeni za poslovnu godinu koja je započela 1. siječnja 2024. i bit će objavljeni u 2025., a potom će se svake godine proširivati krug obveznika. Prve izvještaje o održivosti izradit će i objaviti dio današnjih obveznika nefinancijskog izvješćivanja, u drugom krugu to će biti svi veliki poduzetnici prema kriterijima iz Računovodstvene direktive odnosno Zakona o računovodstvu (2025. objava u 2026.), zatim se uključuju mali i srednji poduzetnici čiji su vrijednosti papiri uvršteni na uređeno tržište (2026. objava u 2027). Naposljetku tu su i društva iz trećih zemalja koja obavljaju značajnu djelatnost na području Europske unije, iznad određenog praga prihoda, i koja imaju društva kćeri odnosno podružnice u Republike Hrvatske. Oni će također morati pružiti informacije o održivosti.

Važno je istaknuti kako će u slučaju potrebe mali i srednji poduzetnici, koji su obveznici, moći odlučiti da prve izvještaje o održivosti umjesto za poslovnu godinu 2026. ipak objave tek za poslovnu godinu 2028., naravno, uz obrazloženje razloga. Upravo ovo postepeno proširenje kruga obveznika omogućit će dovoljno vremena da se obveznici pripreme na nove zahtjeve, a Ministarstvo financija će poduzeti sve kako bi obveznici izvještavanja bili što spremniji za ovaj proces.

Slijedom implementiranja CSRD direktive napokon ćemo dobiti i standardizirane informacije o održivosti društava koja će biti obveznici izvještavanja o održivosti, a možemo reći da je nefinancijsko izvješćivanje bilo priprema, odnosno korak prema zahtjevnijem izvještavanju koje donosi CSRD Direktiva.

Kad budemo imali standardizirane informacije, to će omogućiti i usporedbu poslovanja poduzetnika, a spomenula sam kako se čini nespornim da će u srednjem, odnosno dužem roku upravo takve informacije, odnosno održivost poslovanja biti element na temelju kojega ćemo odvajati uspješne od manje uspješnih te na taj način i omogućavati sudjelovanje u nizu različitih procesa.

Međutim, iznimno je bitno razumjeti kako izvještavanje nije samo sebi svrha, već će biti osnova za bolji dijalog i komunikaciju sa svim dionicima uključujući i financijski sektor, za koji se, kako je već rečeno, zaista očekuje da će imati ključnu ulogu u procesu tranzicije prema održivom gospodarstvu.