Tko god formirao novu vladu nakon parlamentarnih izbora, slučaj pulskog Uljanika dočekat će ga spreman za zatvaranje – nakon nedavnih odluka Vlade riješen je vlasnički status i ekspresno deblokiran račun, a detektirani su i kandidati za nove vlasnike.

Resorno Ministarstvo gospodarstva obavilo je razgovore sa svim investitorima koji su dosad iskazali interes za preuzimanje, a najveće iznenađenje jest povratak u igru češkog poduzetnika Jaroslava Strnada, te pojava Slovenca Dušana Šešoka.

Pozive za razgovor Ministarstvo je uputilo još i prije formalnog donošenja odluke Vlade da će otkupiti većinski udjel u ‘novom’ Uljaniku 1856, kojeg je iz svoje stečajne mase nastojao unovčiti propalo Uljanik Brodogradilište, a odazvalo se prema dostupnim informacijama njih sedam. Strnad se kao potencijalni kupac odavno prestao pojavljivati nakon što je istekla njegova ponuda iz 2022. od atraktivnih 20,6 milijuna eura.

Najprije je prošlo više od pola godine u čekanju da se utvrdi hoće li se ići s već pripremljenim natječajem, a potom je natječaj objavljen s istaknutom višom cijenom i od one koju je njegova tvrtka CE Industries bila spremna odmah platiti.

U međuvremenu, pojavile su se i tvrdnje kako je njegova ponuda vezana uz njegov drugi projekt u koji je investirao u Hrvatskoj, Luku Rijeka, te je navodno tražio da mu država iz svog portfelja proda dionice u toj tvrtki.

No, okolnosti u Uljaniku pogoršavale su se i nakon dva kruga prodaje na kojoj je cijena bila više od njegove (najprije 27,6 milijuna, a potom 20,7 milijuna eura) Strnad je na kraju tek kratko objasnio predstavnicima države da su se okolnosti toliko promijenile da nije zainteresiran ni za nadmetanje po nižoj cijeni.

Sada su se, čini se, okolnosti opet promijenile, jer na sastanku u Ministarstvu, kako se neslužbeno čuje, pokazao je namjeru za nadmetanje, a naglasio je i da njegov interes nije uvjetovan odnosima oko Luke Rijeka.

Dušan Šešok, vlasnik grupe ELKA, pojavio se i u postupku prodaje Đure Đakovića, kojeg je na kraju preuzeo Strnad/Igor Šoban/PIXSELL

Ovaj je Čeh svoj poslovni put započeo u vojnoj industriji, bio je osnivač vrlo uspješne Czechoslovak Group (CSG) koja se bavi proizvodnjom streljiva i opreme, a koju sada vodi njegov sin, a on je CE Industries osnovao 2017. i razvio holding s dvadesetak tvrtki koji na europskim tržištima posluje s proizvodnjom za željeznički promet, recikliranjem sirovina i energetikom.

U Hrvatskoj je osim u Luci Rijeka prisutan i u Đuri Đakoviću, koji je njegova prva akvizicija, a u koju je ušao uz dugi proces s državom i Europskom komisijom, preuzimajući tvrtku u poteškoćama. Strnad do sada nije imao “grešaka u koracima”, a iz Pule je dugo vremena Vlada kritizirana što se propustilo priliku da on preuzme Uljanik.

Osim Strnada, novo lice u prodaji Uljanika je i Dušan Šešok, vlasnik slovenske Iskre, koji je u Hrvatskoj već imao nekoliko akvizicija. Prvi ulazak na hrvatski teren bila je upravo investicija u brodogradnji, kupnjom ostataka iz stečaja nekadašnjeg remontnog brodogradilišta u Šibeniku, koje danas uspješno posluje kao Iskra Shipyard. Preuzeo je i zagrebačku industriju kabela Elku, a nedavno i splitsku tvrtku specijaliziranu za uređaje za pročišćavanje otpadne i pitke vode Elmap.

Micoperi, Eko Bor…
Šešok se, inače, pojavio i u postupku prodaje Đure Đakovića, kojeg je na kraju preuzeo Strnad, no vrlo brzo se povukao iz procesa, konstatiravši da bi to bio velik zalogaj za njega. Do sada se i u slučaju Uljanika držao podalje, no u daljnjem postupku je ipak zainteresiran sudjelovati.

Od ostalih kandidata koji su se pojavljivali oko Uljanikove dražbe najozbiljnijim se čine predstavnici izraelske tvrtke Israel Shipyard, te rumunjski GSP Offshore. Izraelci su navodno došli s dobro posloženim planom za poslovanje škvera, u kojemu ta tvrtka već sada ima i ugovoren posao gradnje plutajućeg doka, a što se i spominjalo kao glavni razlog zbog kojeg se u zadnjoj fazi dražbovanja pojavila kao ponuđač. No, ispostavilo se da dovršetak tog posla nije i jedini interes za pulski škver.

Dobar dojam i dalje ostavlja tvrtka rumunjskog poduzetnika Gabriela Comanescua, a u nadmetanju za Uljanik i dalje namjeravaju ostati i talijanski Micoperi, slovenski Eko Bor i riječki Adria Mont.

No, samo nadmetanje neće se otvoriti odmah. Realno je, zapravo, očekivati da proces započne tek krajem godine, jer takav tempo određuje pridržavanje zakonskih propisa i procedura, od procjene vrijednosti tvrtke do formalnih odobrenja uvjeta prodaje. Za taj postupak važno je da tvrtka može biti na životu, što je Vladinim odlukama iz prošlog mjeseca omogućeno.

CERP, koji je dobio zadatak iz stečajne mase propalog Uljanik Brodogradilišta za 6,9 milijuna eura otkupiti većinski udjel u ‘novom’ Uljaniku 1856, ugovor sa stečajnim upraviteljem je, kako nam je potvrđeno, zaključio prije točno dva tjedna. Tehnički se procedura prijenosa još provodi, pa sama promjena vlasništva nije još vidljiva u sudskom registru, no CERP je već pripremio i daljnje korake, ključne za skidanje blokade koja na računu brodogradilišta stoji još od polovice studenoga, te je odabrao i svoje kandidate koje će postaviti u Nadzorni odbor.

Hadžića čekaju u Zagrebu
Upravno vijeće CERP-a odlučilo je ovih dana umjesto stečajnog upravitelja Uljanik Brodogradilišta Lorisa Raka i profesora na pulskom sveučilištu Alfia Barbieria postaviti Davorku Knežević i Antonia Bebeka iz Ministarstva financija, te glavnu tajnicu Ministarstva gospodarstva Ivanu Šuman. Njihovo imenovanje trebalo bi biti potvrđeno na skupštini koju treba sazvati direktor Uljanika 1856 Samir Hadžić.

Zasad nema naznaka da će biti i promjena u menadžmentu, a Hadžića se u Zagrebu čeka s planom za dovršetak započetih gradnji ribarskog broda za Norvežane i plutajućeg doka kojeg radi za spomenute Izraelce.