Od prve primjene Zakona o računovodstvu i Zakona o reviziji u Republici Hrvatskoj prošlo je 30 godina. Prilika je to za svečano i radno obilježavanje velike obljetnice, no uz rekapitulaciju proteklog razdoblja svakako će nove teme i izazove za sve dionike diktirati promjene u regulativi.

Revizorska profesija je pod velikim nadzorom, a kao hiperregulirana djelatnost i u smislu rasta novih propisa suočava se s novim zahtjevima vezanim uz stalnu edukaciju te snažnim pritiscima na strani tržišta čemu se mora parirati.

Kad je riječ o novostima u zakonskom okviru, kroz postupak e-Savjetovanja okončana je javna rasprava vezano uz aktualne izmjene i dopune Zakona o reviziji. Nova pravila trebala bi stupiti na snagu 1. siječnja 2024. godine. U istom kontekstu zanimljiv uspjeh je polučila skupina domaćih revizorskih društava u pogledu dijela svojih zahtjeva.

Naime, prije nešto više od mjesec dana uputili su ministru financija Marku Primorcu dopis koji se odnosi na predmetni prijedlog, te su prema revizorici Dubravki Kopun uspjeli u pogledu dva zahtjeva. Inače, ti zahtjevi revizorske profesije većinom su bili fokusirani na zadržavanje stručnosti i neovisnosti revizorske profesije koja, kako navodi, ima nezahvalnu poziciju vezano uz činjenicu da su revizori u svojim aktivnostima uvijek i čuvari porezne baze te stabilnosti financijskog sustava.

Polaganje revizorskog ispita

Ono u čemu je revizorska profesija uspjela odnosi se na zadržavanje zahtjeva vezanih uz polaganje revizorskog ispita, pri čemu je prijedlog Ministarstva financija podrazumijevao smanjenje ECTS bodova neophodnih za izlazak na revizorski ispit. S postojećih 300 ECTS bodova namjera je bila smanjiti zahtjeve na svega 180 ECTS bodova.

“Upozorili smo na činjenicu da pojedini državni hrvatski fakulteti u predmetnih 180 ECTS nemaju reviziju kao predmet te da u postojećem studijskom programu nedostaje veliki broj predmeta (npr. analiza financijskih izvještaja, troškovno računovodstvo i sl.) koji su ključni u provođenju revizije financijskih izvještaja”, kaže Kopun.

Ministarstvo financija poslušalo je glas revizora i za drugi zahtjev revizorske profesije. Odnosi se to na zadržavanje zahtjeva vezanih uz obveznu rotaciju revizorskih društava svakih sedam godina kod kotirajućih obveznika revizije. Prijedlog Ministarstva i stručnog tijela bio je povećanje sa sedam na deset godina.

“Uzevši u obzir činjenicu da danas ima relativno malo kotirajućih društava, te da je kod dijela istih u velikoj mjeri udio mirovinskih fondova, zadržavanje obvezne rotacije svakih sedam godina svakako doprinosi neovisnosti revizorske struke”, kaže Kopun.

U toj intervenciji novosti su brojne pa će 2024. biti zadnja godina u kojoj će vrijediti pravilo dva revizora odnosno zajedničke revizije za najveća društva kao i za tvrtke od strateškog interesa. Naime, od 2025. napuštaju se pravila koja su bila uvedena kao odgovor na narušeno povjerenje u revizore nakon afere Agrokor. Prve procjene upućuju na to da usluga revizije slijedom toga neće pojeftiniti, a s time se slaže i direktor tvrtke Confida Hrvatska Frane Garma.

Veliku promjenu predstavlja i odredba u kojoj se od 2026. trajanje početnog angažmana revizije produljuje na minimalno dvije godine/Shutterstock

Međutim, kako se kroz model zajedničke revizije i manjim revizorskim društvima omogućio ulazak na to tržište velikih, Garma smatra da će ta promjena za posljedicu imati gubitak dijela poslova manjih revizorskih društva, ali uz ogradu da to neće biti značajni udar na prihode s obzirom na volumen posla.

U svom generalnom osvrtu ističe da bi svrsishodnije rješenje bilo produljenje perioda na 10 godina za obveznu rotaciju revizorskih društava kod kotirajućih obveznika revizije, od čega se odustalo. Među važnim zakonskim promjenama navodi onu koja se tiče uvjeta za pristupanje ispitu za ovlaštenog revizora od 2024. jer po novome potrebno je imati četiri, a ne tri godine rada u revizorskoj struci.

“Zadnjem ispitu za ovlaštenog revizora pristupilo je 33 kandidata, a samo ih je osmero uspjelo položiti ispit. To govori da kandidati koji pristupaju revizorskom ispitu u velikom postotku nisu spremni za to pa će im dodatna edukacija biti od velike pomoći u usavršavanju. Međutim, sljedeće godine se očekuje dodatno smanjenje broja aktivnih revizora, i to zbog odlaska iskusnih revizora u mirovinu i općenito prisutne velike fluktuacije.

Ukratko, zadržavanje licence postaje vrlo zahtjevno jer je potrebno jako puno vremena uložiti za cjelogodišnje stjecanje edukacije, što kod dijela kolega postaje složeno kako vremenski, tako i zbog financijskog troška”, kaže Garma. Dodaje da će deficit donekle amortizirati se u slučaju dužeg vremenog perioda bolovanja od 6 mjeseci i za vrijeme porodiljnog dopusta, kada će broj bodova koji se skupljaju u tijeku jedne kalendarske godine po novome se moći proporcionalno umanjiti.

Naš sugovornik kao najveću promjenu ističe obvezu ugovaranja revizije za godinu unaprijed, dakle to znači da će do 30. rujna 2025. biti potrebno ugovoriti revizora za sljedeću kalendarsku godinu. Veliku promjenu po njemu predstavlja i odredba u kojoj se od 2026. trajanje početnog angažmana revizije produljuje na minimalno dvije godine, a primjera radi navodi da je u Sloveniji već duže na snazi rješenje da se početni angažman ugovara na minimalno tri godine.

Uključivanje direktive Europske unije

Tim novinama u području revizije, međutim, priključit će se i sljedeće izmjene Zakona o reviziji koje su već najavljene za 2024. godinu, uslijed neophodnog uključivanja direktive Europske unije vezane uz korporativno izvješćivanja o održivosti (CSDR direktiva), koju bi zemlje članica EU trebale usvojiti u svojim zakonodavnim okvirima do 6. srpnja 2024. Ta je direktiva dio tzv. ‘Green Deal’ projekta Europske unije i namjere da se Europa transformira u prvo klimatski neutralno gospodarstvo do 2050.

Dio je to projekta obveznog izvještavanja o ESG-u, trenutačno globalno najzahtjevnijega režima izvještavanja u tom segmentu. CSRD predstavlja treći, posljednji, stup izvještavanja o održivosti, kaže Kopun nakon prva dva stupa glede poboljšanja transparentnosti na tržištu održivih investicijskih proizvoda te uvođenja Uredbe o taksonomiji, čime je “stvoren sustav klasifikacije ekološki održivih gospodarskih aktivnosti”.

Podsjetimo i na primjenu CSRD-a koja kreće počevši od financijskih izvještaja za 2024. za velike poduzetnike koji zapošljavaju više od 500 djelatnika te da će se ona postepeno primjenjivat i na manja kotirajuća društva najzadnje do 2028. U konačnici se očekuje da će više od 50.000 poduzeća potpasti pod direktivu.

S obzirom na navedeni razlog za predstojeće zakonske izmjene, kroz e-Savjetovanje i svoje odgovore Ministarstvo financija očitovalo se je i o još dva zahtjeva revizorske profesije. To znači da će se razmotriti zahtjev definiranja usuglašene minimalne metodologije obavljanja revizije koja bi bila objavljena od strane Hrvatske revizorske komore te da će se razmotriti prijedlog vezan uz kontrolu kvalitete angažmana kod manjih revizorskih društava.

“Iako je tijekom studenog Ministarstvo financija objavilo kroz postupak e-Savjetovanja Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za 2024., a koji ne uključuje ove dva dodatna zahtjeva revizorske struke, ipak postoji nada da će sve što je vezano uz povećanje kvalitete revizorske profesije, koja u konačnici predstavlja i jedan oblik zaštite financijskog izvještavanja od koristi i poreznim vlastima i bankarskom sektoru, biti razmotreno od strane nadležnog ministarstva”, kaže Kopun.

Koristan slovenski primjer

Minimalna metodologija, kako navodi bitna je kao izraz dugogodišnjih nastojanja unutar dijela revizorske profesije da se od strane Hrvatske revizorske komore definira osnovna metodologija za provođenje revizorskih postupaka, koja bi bila usklađena sa stajalištima nadzora.

“Revizije se provode u skladu s odredbama Međunarodnih revizorskih standarda, koji imaju više od 1000 stranica, pri čemu je iz istih teško iščitati sve bitne odredbe vezane uz formiranje revizorske radne dokumentacije. Budući da pri tom još i postoje različiti stavovi oko načina formiranja radne dokumentacije, na ovaj način osigurao bi se jedinstveni stav struke oko standardnih pitanja”, kaže Kopun.

Tako zaključno kao primjer navodi da u Sloveniji već duži niz godina preko slovenskog instituta za reviziju postoji mogućnost korištenja programskog paketa s usuglašenom metodologijom uz nižu naknadu.