Kad je početkom ožujka 2018. godine 38-godišnji Solinjanin htio preuzeti plaću, shvatio je da nema osobnu iskaznicu, piše Slobodna Dalmacija. Nakon uzaludne potrage na svim mjestima na kojima bi čovjek mogao ostaviti takav dokument ako ga već nije spremio u novčanik, morao se pomiriti s time da je "osobnu" izgubio, te je u nadležnoj policijskoj upravi prijavio gubitak i napravio novu. A da mu je osobna iskaznica možda i ukradena, shvatio je tek mjesecima poslije.

U prosincu prošle godine, naime, baš pred Božić, na njegovu je kućnu adresu stiglo rješenje o ovrsi. Teleoperater A1 Hrvatska d.o.o. obavještava ga, posredstvom ovlaštenih zastupnika, odnosno javnobilježničkog ureda koji je rješenje o ovrsi i donio, da tvrtki duguje gotovo 4,5 tisuća kuna zajedno sa zateznim kamatama; s drugim nastalim troškovima, sveukupno nešto više od šest tisuća kuna.

Čovjek je bio u čudu: kakvi neplaćeni troškovi, kakva, pobogu, ovrha? A1 čak i nije njegov teleoperater, ništa nikome nije ostao dužan – dakle, o čemu se uopće radi?

Trošak je, prema izvatku iz poslovnih knjiga tvrtke A1, nastao u ožujku, i trebao je biti plaćen na rate, s dospijećem prve polovinom travnja, a zadnje, šeste, polovinom rujna prošle godine. Kupnja je obavljena na ime Solinjanina, ali ne i na njegovu adresu, odnosno isporuka kupljenog obavljena je na drugu adresu s kojom Solinjanin nema veze. Pokušavajući saznati što je uopće kupljeno na njegovo ime, preko službe za korisnike saznaje da se radi o, kako mu je rečeno, telefonski sklopljenom ugovoru o kupnji mobitela, saznaje marku i cijenu, te datum sklapanja ugovora koji pokazuje da je ugovor sklopljen nakon što je on već dobio novu osobnu iskaznicu.