Piše: Srđan Šimac, predsjednik Hrvatske udruge za mirenje i sudac Visokog trgovačkog suda

Konflikti su sastavni dio života i poslovanja. Možemo biti sigurni da ćemo se prije ili kasnije naći u središtu kakvog konflikta ili spora.  Svaki konflikt je signal da nešto ne “štima” i poziv je na akciju. Konflikt sam po sebi nije negativan, negativan može biti samo odnos prema njemu i suprotnoj strani u konfliktu. O konfliktima se razmišlja najčešće tek kada nastanu ili kada eskaliraju do mjere da ih više ne možemo riješiti sami. Tada često tražimo samo jedno jedino, pravno rješenje.

No, efikasnost, ekonomičnost i brzina atributi su koje gospodarstvenici vezuju uz poslovanje. Njih u pravilu nije moguće vezivati uz rad sudova. Primarna uloga sudova nije smisao i osjećaj za biznis, već smisao i osjećaj za pravo. Je li pravo uvijek jedini i najbolji put za rješenje problema?  Uključivanjem u sudski postupak stranke gube kontrolu nad sporom. Aktivira se formalni mehanizam koji isključuje izravnu komunikaciju, uvećava suprotstavljenost i sprečava suradnju.

Pobjeda kao poslovni poraz

Sve je usmjereno na pobjedu i poražavanje protivnika. Najbolji je savjet onima koji se odluče za parnicu – dobro se dobro pripremite, izgubiti. Stranke u parnicama rijetko razmišljaju o izgledima za gubitak spora i o posljedicama tog gubitka. Još i manje razmišljaju o posljedicama “pobjede” i poražavanju protivnika. Zadovoljstvo pobjedom ako ga ima, kratkog je daha i najčešće znači poslovni poraz – trajni gubitak poslovnog partnera. Ostajete sami kao pobjednici usred razrušenog odnosa. Potvrđeno je da je mnogo skuplje pronaći novog poslovnog partnera nego zadržati starog. Raskid ugovora smatra se  poslovnim neuspjehom. Parnica se smatra poslovnim neuspjehom.

Jedna od bitnih atributa koji se zahtijeva od trgovačkih društava na međunarodnim tenderima je povijest parničenja (“litigation history”). Društvo koje se parniči šalje poruku da nije u stanju dogovorno rješavati sporove i smatra se unaprijed nepouzdanim poslovnim partnerom.  Mirno rješavanje sporova postaje odrednicom poslovnih politika i automatski sa sobom nosi poslovnu reputaciju. Trgovačka društva zaokupljena poslovanjem nemaju vremena za skupo, neizvjesno i dugotrajno sporenje. Sporenje predstavlja neproduktivno vrijeme za poduzetnike.

Zato sudovi trebaju postati mjesta u kojima će sporovi završavati, a ne započinjati. Izbjegavanje parnice kao prve opcije postalo je sinonim za razumno poslovanje. U SAD-u je potvrđeno da je rizik suđenja za poduzetnike višestruko veći od rizika poslovanja na tržištu. U mirenju ili medijaciji takvog rizika nema, jer rješenje ovisi samo o strankama u sporu. Mirenjem je  sporove riješiti u veoma kratkom vremenu. Nemoguće je ostvariti uspješno i efikasno gospodarstvo bez efikasnog sustava rješavanja sporova u kojem će stranke imati na raspolaganju više mogućnosti za izbor. Zašto bih pristao na mirenje kada sam potpuno u pravu? Ljudi u svakom trenutku vjeruju da su u pravu i često inzistiraju na prihvaćanju njihovih uvjerenja od drugih.

Prečesto smo zarobljenici svojih subjektivnih percepcija i uvjerenja da smo baš mi objektivni i da i drugi ljudi vide upravo ono što vidimo i mi. Vrlo rijetko razmišljamo o tome koliko je zapravo beskorisno nekome dokazivati da je u krivu.

Ma koliko bili dovitljivi i uvjerljivi u svojim argumentima, druga osoba nikad neće prihvatiti naše argumente ako su im nametnuti. Ocjena argumenata druge osobe moguća je samo u međusobnoj komunikaciji uz uvažavanje i slušanje

Mirenje i kada ste u pravu

Parnični postupak takvu mogućnost ne dopušta, mirenje da! U mirenju se naglašava da je imati različito mišljenje ok! Sasvim je moguće da dvije osobe misle različito o istoj stvari i da su obje u pravu. Samo je pitanje što učiniti s tim različitostima? Zato je u velikoj prednosti onaj koji zna da biti u pravu nije uvijek najbolje rješenje.

U parnici su stranke najčešće zato jer misle da su u pravu i ne žele popustiti. One i u parnici postaju zarobljenici svojih uvjerenja. Ljudi od svojih uvjerenja teško odustaju čak i onda kada postane izvjesno da su u krivu. Ta samo na prvi pogled nepopustljiva ljudska priroda snažan je kočničar mnogih dobrih rješenja. Sudovi utvrđuju koja je od stranaka u sporu u pravu na temelju zakona, ne i na temelju životnih ili poslovnih pravila. Stvarni život se u sudskom postupku gubi, brane se pravne, a ne životne pozicije, interesi i istina. Odlučite se za postupak mirenja i onda kada ste uvjereni da ste u pravu.

Pomoć izmiritelja

To je najbolji put da preuzmete svoj spor, svoj život i svoje poslovanje u svoje ruke i da zajedno sa strankom s kojom ste privremeno u sporu i uz pomoć izmiritelja, zamijenite međusobno suprotstavljanje suradnjom.  Za sudski parnični postupak kao alternativu uvijek ima vremena. Zašto pregovorima dodavati mirenje? Odgovor na to pitanje je posebna tema.