Poslovanje s Rusijom uvijek je bilo izazovno i usko povezano s političkim odnosima, a unatoč uvriježenom mišljenju da naše gospodarstvo zaoštravanje odnosa s Rusijom zbog Ukrajine od prije osam godina nije bitnije pogodilo, statističke brojke pokazuju drugačije.

Rekordne razine robne razmjene s Rusijom zabilježene su prije hrvatskog ulaska u EU i uvođenja sankcija. U 2012. hrvatski su gospodarstvenici izvezli roba vrijednih 331 milijuna eura, a uvoz, dominantno ugljikovodika i sirovina, premašio je 1,13 milijarde eura.

Prošle godine konačno je pokrenut vidljiv oporavak – izvoz je u jedanaest mjeseci za koje DZS ima podatke, izvezao 181 milijuna eura, a uvezeno je 441 milijuna. Porastu uvoza pridonijele su i vrijednosti energenata, odnosno njihov rast, dok u izvozu pridonosi ponajviše potražnja za lijekovima, inače najvažnijeg hrvatskog izvoznog proizvoda na ruskom tržištu.

Još je rano za ozbiljnije procjene mogućih efekata, no geopolitička i sigurnosna zbivanja nakon ruskog priznanja separatističkih regija i prvih sankcija koje su uslijedile ponovno će dovesti u pitanje robnu razmjenu.

Razvoj događaja s velikom pozornošću prate sve tvrtke koje su povezane s tim tržištem, ali i ne samo one, jer strah se proširio na opću poslovnu populaciju, budući da se kriza brzo može preliti i na one čije poslovanje nije izravno oslonjeno na Rusiju.

EU, SAD i Velika Britanija u okviru prvih mjera sankcioniranja Rusije usmjerile su se ponajprije na ograničenje njezina pristupa tržištu kapitala, te na nekolicinu ruskih banaka.

Među “označenim” bankama nisu dvije ruske banke koje su načelno zanimljive iz hrvatske perspektive zbog njihove uloge u Fortenova grupi, u kontekstu financiranja i vlasništva. Što o cijeloj priči s objavljenim ili eventualnim dodatnim sankcijama kažu u Upravi Fortenove?

“Vezano uz pitanje mogućeg utjecaja sadašnjih i potencijalnih novih sankcija koje Europa najavljuje u odnosima s Rusijom, Fortenova grupa ne očekuje njihov negativan utjecaj na poslovanje, ističu u odgovoru na naš upit. Banke u ruskom vlasništvu u Fortenova grupi, kažu, nemaju većinska upravljačka i vlasnička prava, ona su ispod 50%, a drugi najveći dioničar kompanije su domaći, hrvatski vlasnici.

AD Plastik u Rusiji ima vlastite tvorničke pogone sa 700 radnika. Za samo poslovanje u ovom trenutku sankcije nemaju utjecaja, glavna je briga tečaj i slabljenje rublje/AD Plastik

“Fortenova grupa ima stabilnu kapitalnu strukturu, u kojoj financiranje predvode američki investitori HPS Investment Partners te se ne očekuje utjecaj sankcija niti na sadašnje ni na buduće financiranje Grupe”, objašnjavaju.

Oko planova vezanih uz financiranje, iz kompanije su za ovu godinu već ranije najavili namjeru refinanciranja obveznice od 1,2 milijarde eura. Osim toga, iz uprave su lani nagovještavali i da je za ovu godinu u razmatranju i financiranje kojim bi nizozemska krovna tvrtka riješila tzv. granični dug kao jedno od pitanja koje je regulirano u okviru svojedobne nagodbe vjerovnika.

Uz financijski sektor, u ovom trenutku zaoštravanja odnosa s Rusijom u fokusu je i opskrba ruskim plinom, što bi mogao biti prvi veći konkretan problem dođe li do prekida tog lanca dobave i prelijevanja potražnje iz drugih izvora, što posljedično može ponovno pokrenuti (novu) spiralu rasta cijena drugih proizvoda.

Prema podacima koje je nedavno iznio premijer Andrej Plenković, Hrvatska iz Rusije nabavlja oko 22 posto plina, a uvoz plina najviše određuje poslovanje kutinske Petrokemije, kojoj plin predstavlja sirovinu. Već je prošlogodišnji rast cijena Petrokemiji zadao ozbiljan udarac od kojega se još nije oporavila.

Cijene plina, prema jučer objavljenim podacima o poslovanju u 2021., Petrokemiji su porasle za 366 posto i srušile prihode za 17 posto na domaćem i 34 posto izvoznim tržištima u odnosu na 2020. Rezultiralo je to i zastojem u proizvodnji i na koncu višim prodajnim cijenama mineralnih gnojiva, koje su porasle dva do tri puta, ovisno o vrsti proizvoda.

Zbog skoka cijene plina udio sirovine u ukupnoj vrijednosti proizvoda porasla je na čak 80 posto. Na upit o mogućim utjecajima najnovijih događanja predsjednik Uprave Davor Žmegač kako je nabava ključnih sirovina ipak disperzirana, čime je smanjen rizik za ukupno poslovanje.

“Ovog trenutka Petrokemija je u stabilnom proizvodnom ciklusu i zadovoljava kompletnu potražnju na tržištu, a nabava plina je osigurana stabilnim ugovorima”, ističe Žmegač, dodajući da, kao i svi EU proizvođači mineralnih gnojiva, i Petrokemija ima rizike u odnosu na aktualnu volatilnost energetskog tržišta. Procjena je kutinskog industrijalca da je uz sve rizike tvrtka spremna uspješno reagirati na eksterne utjecaje i izazove konkurenata.

Jedan od suvlasnika Petrokemije je PPD, koji je i jedan od opskrbljivača plinom, a u javnosti ih se povezuje s Rusijom. No, u toj kompaniji kažu kako je za njih Gazprom jedan od dobavljača, te zasad nema naznaka teškoća u poslovanju. Prema ranije dostupnim podacima, iz ruskih izvora PPD osigurava oko 40 posto svojih količina, a većinu nabavlja na nekom od šest europskih plinskih burzi.

Među kompanijama koje su najviše prisutne u Rusiji svakako je solinska grupacija AD Plastik, koja u Rusiji ima vlastite tvorničke pogone, a u kojima zapošljava oko 700 radnika. Predsjednik Uprave AD Plastika Marinko Došen kaže kako za samo poslovanje u ovom trenutku sankcije nemaju utjecaja, jer cjelokupna proizvodnja u tamošnjim tvornicama obuhvaća lokalno tržište.

No, za grupaciju taj je segment važan i donosi više od četvrtine ukupnih prihoda, tako da stabilnost situacije vide važnim, posebice nakon krize kroz koju je prolazila u prethodnoj godini cjelokupna automobilska industrija. No, trenutačno je glavna briga tečaj i slabljenje rublje, što bi moglo ostaviti traga na poslovnim rezultatima.

Iz redova farmaceutskih proizvođača, JGL-a i Plive, zasad ne očekuju veće probleme u plasmanu na ruskom tržištu, jer posrijedi su proizvodi koji nisu obuhvaćani sankcijama. U JGL su već iskusili krizu ukrajinsko-ruskih odnosa, a glavna im je briga njihovih 50-ak zaposlenika u Ukrajini, kao i više od 200 u Rusiji. Te dvije zemlje ujedno su glavna izvozna tržišta JGL-a.

“Ovog trenutka nemamo nikakvih trgovinsko-poslovnih smetnji, no nedvojbeno je da se politička nervoza prelila na financijsko tržište, što iziskuje dodatan oprez u financijskom upravljanju”, kaže Mislav Vučić, glavni izvršni direktor JGL-a.

Među izvoznicima u Rusiju posljednjih godina sve su važniji proizvođači iz prehrambene industrije, a među najvažnijim izvoznim proizvodima uz lijekove su i hrvatska ne-GMO soja, te ženske hula-hop čarape.

Među tvrtkama koje su u vrijeme nekadašnjeg SSSR-a bile snažno prisutni na tom tržištu, povratak su pripremali i u zagrebačkom Končaru, gdje su se za kraj svibnja pripremali za nastup na sajmu elektronike u Kijevu, no sada je još neizvjesno hoće li se on održati.

U HGK podsjećaju kako je Rusija, nakon što su 2014. uvedene sankcije, odgovorila EU kontrasankcijama, koje su obuhvatile zabranu izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u Rusiju. To se, kažu, negativno reflektiralo na niz europskih zemalja koje se ovdje ostvarivali velike izvozne vrijednosti, a u prvom razdoblju EU je gubila oko 3,2 milijarde USD mjesečno.

Sankcije tada nisu obuhvaćale sve sektore, te se nastavila suradnja, a mnoge su tvrtke otvorile proizvodnju u Rusiji iskoristivši povoljne državne potpore za program supstitucije uvoza lokalizacijom proizvodnje.

“Naredno razdoblje će pokazati u kom smjeru će se još širiti sankcije, hoće li ostati na ovome i tad će poduzetnici moći lakše donositi odluke o budućem poslovanje, nastavak suradnje, lokalizacija proizvodnje ili povlačenje, sve je otvoreno”, poručuju iz HGK.