Hrvatska ima najslabije osposobljene ravnatelje za upravljanje školom, najveći broj učitelja opet bi izabrao svoju profesiju, ali su nezadovoljni što njihova profesija nije dovoljno cijenjena u društvu, pokazali su rezultati Međunarodnog istraživanja učenja i poučavanja (TALIS) predstavljeno danas u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

Istraživanje TALIS prošle je godne obuhvatilo 34 zemlje i ukupno 107.000 učitelja i ravnatelja osnovnih škola. U Hrvatskoj, koja se u to istraživanje uključila prvi put, bilo je obuhvaćeno 3675 učitelja od 5. do 8. razreda i 199 ravnatelja iz 200 osnovnih škola.

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar upozorio je na podatak da su hrvatski ravnatelji najmanje osposobljeni za upravljanje školom te se zbog toga i ide u program njihova osposobljavanja i licenciranja. Uz to, kazao je, u istraživanju su hrvatski nastavnici upozorili na potrebu njihova boljeg stručnog usavršavanja te potrebu da se nastavnike učiteljskih fakulteta što bolje obrazuje za rad s učenicima s posebnim potrebama.

Predstavljajući rezultate istraživanja voditeljica PISA centra i nacionalna projekt-menadžerica za TALIS istraživanje Michelle Braš Roth izrazila je zadovoljstvo stupnjem obrazovanja naših nastavnika jer samo njih 18 posto u predmetnoj nastavi osnovnim školama ima dvogodišnji fakultet. Nasuprot tome, upozorila je, velik postotak ravnatelja nema završen program osposobljavanja upravljanja školom zbog čega će što prije biti potrebno uvesti programe njihova osposobljavanja.

"Velikim nedostatkom u stručnom usavršavanju učitelja uočava se nedovoljno sadržaja za poučavanje učenika s posebnim potrebama i teškoćama u razvoju", kazala je. Braš Roth kazala je da učitelje, po rezultatima istraživanja, najviše muči nepovoljan stav o njihovoj profesiji u društvu jer je samo njih manje od deset posto time zadovoljno.

Navela je da hrvatski učitelji imaju sličan obim radnog vremena kao i u drugim europskim zemljama, a velike su razlike uočene u zemljama Dalekog istoka (Južna Koreja, Japan, Singapur) gdje imaju duži radni tjedan za različite discipline pripremanja nastave. Kao zanimljivost navela je podatak da hrvatski učitelji najviše vremena za discipliniranje učenika u razredu potroše na satovima vjeronauka.

Analizirajući nepoželjna ponašanja učenika, Braš Roth kazala je da najveći problem u hrvatskim školama predstavlja prepisivanje. Naime, u prosjeku oko trećine učitelja (31 posto) radi u školama čiji ravnatelji izvještavaju da učenici barem jednom tjedno prepisuju (TALIS prosjek iznosi 13 posto). Drugi najčešći problem je kašnjenje učenika na nastavu (20 posto) što je ujedno i najčešći problem u ukupnom TALIS prosjeku (52 posto), uz markiranje (39 posto). Od značajnijih se problema u hrvatskim školama ističe i zastrašivanje i verbalno vrijeđanje među učenicima (16 posto). Kad je riječ o nepoželjnim ponašanjima učitelja, samo tri posto hrvatskih učitelja radi u školama koje se suočavaju s problemom kašnjenja učitelja (TALIS prosjek je 11 posto), a nijedna hrvatska škola nema problem s izostajanjem učitelja s posla i diskriminacijom među učiteljima. U prosjeku u istraživanim zemljama 87 posto učitelja radi u školama u kojima zaposlenici škole dijele ista uvjerenja o učenju i poučavanju, a od svih njih taj postotak najniži je u Hrvatskoj (57 posto).