Pod pojmom odvojeno skupljanje otpada na mjestu nastanka ili tzv. primarna selekcija otpada podrazumijeva se odvajanje otpada na mjestu nastanka, dakle u samom kućanstvu ili u tijeku proizvodnog procesa i odlaganje otpada u za tu vrstu namijenjen spremnik.

Primarnom selekcijom otpada, a posebno korisnog otpada, kao što su papir, karton, staklo osigurava se visoka čistoća korisnog otpada i stvara preduvjet za njegovo recikliranje. Primarna selekcija korisnog otpada uspostavlja se putem jednog ili više spremnika za otpad koji su smješteni kod kućanstva, na zelenim otocima i u reciklažnim dvorištima. Pored spremnika za miješani komunalni otpad, građanima i tvrtkama potrebno je osigurati dodatne spremnike za otpad koji se može reciklirati – papir i karton, plastiku, staklo, tekstil i obuću.

Najvažnije je da se odvoji mokra frakcija poput ostataka hrane ili higijenskih proizvoda od korisnog suhog otpada poput papira, metala, tekstila. Ovisno o isplativosti sustava, a posebno logistike u procesu skupljanja otpada, zemljopisnom položaju, načinu na koji građani žive, količini i sastavu otpada koji proizvode te mogućnostima obrade otpada, može se primijeniti sustav odvojenog skupljanja otpada u zasebne spremnike –  jedan spremnik za jednu vrstu otpada ili sustav spremnika za recikliranje i miješanog spremnika. 

Sustav spremnika
Kod sustava spremnika za recikliranje i miješanog spremnika –  papir, plastika i metal skupljaju se u jedan spremnik, biootpad u drugi, a miješani otpad u treći, dok se staklo, tekstil i obuća zbog manje količine u većini slučajeva zbrinjavaju u zasebne, rjeđe postavljene spremnike putem zelenih otoka, koje koristi više građana. Kod korištenja sustava "jedan spremnik za jednu vrstu otpada", opseg poslova u logistici i broj spremnika je veći jer je potreban veći broj kamiona kako bi se odvezao otpad jer u isti kamion ne mogu ići papir, plastika, staklo i miješani otpad već je potreban poseban odvoz svakog pojedinog otpada. U slučaju sustava spremnika za recikliranje i miješanog spremnika opseg poslova u sortiranju otpada je veći kako bi se dobile korisne sirovine.  

Oba  sustava odvojenog prikupljanja korisnog otpada pridonose povećanju stopa recikliranja i smanjenju količina miješanog komunalnog otpada, a koji ima najveći negativan utjecaj na okoliš i najveći trošak zbrinjavanja. U Hrvatskoj, kao i u zemljama članicama Europske unije, najzastupljeniji sustav skupljanja otpada je preuzimanje otpada izravno od građana iz spremnika ili vreća i putem zelenih otoka. Rjeđi slučaj, koji je uglavnom prisutan u rijetko naseljenim područjima ruralnog tipa, ali i nekim gradovima gdje je veća gustoća naseljenosti, je skupljanje putem kontejnera većeg kapaciteta smještenih na ulicama. 
 

Zeleni otok
Općenito gledano, odvoz otpada odvija se na dva načina: prikupljanjem i donošenjem. Način prikupljanja podrazumijeva da se u spremnicima ili vrećama selektirani otpad prikuplja izravno kod onih koji ga proizvode  – kućanstva ili poduzeća, dok kod načina donošenja građani imaju mogućnost donositi odvojeni otpad na lokacije s postavljenim spremnicima, takozvane zelene otoke, na javnoj površini ili u reciklažna dvorišta, a koji se postavljaju za određeno područje.

Zeleni otok je mjesto na javnoj površini na kojem su smješteni spremnici za odvojeno prikupljanje otpada te se na taj način građanima omogućuje zbrinjavanje više vrsta otpada na jednom mjestu. Pogodan smještaj za zelene otoke su dječji vrtiće, škole, slične obrazovne ustanove edukativnog značaja, velike kompanije, gusto naseljeni dijelovi grada. Kako bi zeleni otoci bili zanimljivi za građane potrebno ih je postaviti na način da maksimalna udaljenost od mjesta stanovanja do otoka bude oko 200 – 250 m. U slučaju veće gustoće stanovnika potrebno je osigurati češći odvoz otpada kako ne bi došlo do pretrpavanja spremnika. 

Jednostavno prikupljanje
Reciklažno dvorište je nadzirani ograđeni prostor namijenjen odvojenom prikupljanju i privremenom skladištenju manjih količina raznih vrsta otpada. Ovisno o broju stanovnika, vrstama otpada koji nastaje i logistici na lokaciji definira se veličina reciklažnog dvorišta, a prema dosadašnjim iskustvima ona iznosi minimalno 5.000 m2 i služi za prijam 40 – 80 vrsta otpada.Način prikupljanja puno je jednostavniji i za građane i ostvaruje visoku razinu kvalitete odvojeno skupljenog otpada, ali taj način je ujedno i skuplji zbog povećanih troškova logistike te djelomično otežan za mjesta gdje nema mogućnosti postaviti veći broj spremnika. 

Motiviranost građana
Način donošenja iziskuje motiviranost građana da sami donesu svoj otpad na mjesto namijenjeno za taj otpad. Način prikupljanja uglavnom se koristi  za otpad koji nastaje redovito i u povećanim količinama dok se način donošenja primjenjuje za otpad koji nastaje neredovito i u manjim količinama poput korisnog otpada –  stakla, plastike, papira i metala te glomaznog otpada.U Hrvatskoj imamo razvijen i depozitni sustav koji se primjenjuje za određene vrste ambalažnog otpada poput PET-boca ili staklenih boca za pivu te druge vrste vrijednih otpadnih materijala pogodnih za recikliranje gdje građani imaju mogućnost predaje boca u trgovine uz povrat plaćene naknade. Važnu ulogu u efikasnosti primarne selekcije, pa čak i u cjelovitom sustavu gospodarenja komunalnim otpadom imaju građani jer svi mi odlučujemo hoće li odlaganjem u ispravni spremnik otpad postati vrijedna sirovina ili samo smeće.

U spremnik za papir odlažemo: novine i časopise,  kataloge i prospekte, knjige i bilježnice, papirnate vrećice… Ne smijemo odlagati: plastificirani papir, zauljeni i zaprljani papir, fotografije i foto papir.

U spremnik za staklo ne odlažemo: prozorsko, automobilsko, kristalno, armirano, vatrostalno staklo, žarulje i fluorescentne svjetiljke, keramika, porculan, vaze.

U RH najzastupljeniji sustav skupljanja otpada je preuzimanje otpada izravno od građana iz spremnika ili vreća i putem zelenih otoka.