Ako vas opljačkaju, a policajac je u neposrednoj blizini, ne očekujte da će išta poduzeti. Pa ni zaprimiti prijavu.

Drugo pravilo, nimalo logično, ali nameće se nakon događaja prošloga vikenda na Strossmayerovu trgu: ako vas opljačkaju, počnite moliti, ako nikog drugog, onda dragog Boga, da, ako već moraju, neka vas lopovi presretnu po danu. Ne zbog veće vjerojatnosti da će biti svjedoka, nego sulude činjenice da, ako je osoba opljačkana oko 21.30 nekoliko metara od Petrinjske ulice, k tome za vikend, neće raditi daktilograf policijske postaje. Točka.

Nema rasprave, a time ni prijave lopovštine. To su očigledno nova pravila funkcioniranja policijskih djelatnika, neki novi propisi koje od nas građana nitko nije uspio usvojiti. A na svojoj koži ta pravila osjetilo je okupljeno društvo, njih desetak (podaci poznati redakciji.)

– Dođite sutra, ponesite 20 kuna biljega i možete prijaviti krađu od večeras jer daktilograf ne radi – tako je s prijamnog šaltera policijski službenik otpratio opljačkanu 36-godišnjakinju.

– U nedjelju daktilograf radi? – nametnulo se pitanje.

Ukraden je novčanik sa svim dokumentima, gotovinom i mobitelom koji je baš tu večer nekako uspio stati u njega. Onaj policajac s početka priče koji je na Strossmayerovu trgu bio nekim svojim, drugim poslom poručio je – on ne može napraviti ništa! Ništa? Barem prividnu potporu zbog gorkog okusa izgubljenih stvari i spoznaje cijelog tereta administracije koja slijedi nakon što se izgube dokumenti? Ma kakvi, ali može nešto napraviti – evo, slegnuti ramenima.

Ne bi okus pljačke ublažila ni da se policajac dosjetio opljačkanoj ponuditi u postaji da sama napiše izjavu, potpiše je i preda službeniku uz njegov potpis da ju je napisala u njegovu prisustvu? Ne, ni to.

A u nedjelju? Dvadeset kuna biljega preuzeo je drugi službenik zajedno s prijavom pljačke.

I izdao kolegu iz smjene ranije – prijavu je trebao preuzeti, ali bio je lijen.