Kako motivirati turiste da tijekom svojeg boravka u Hrvatskoj potroše više novca, dok im on zahvaljujući inflaciji vrijedi sve manje jedan je od ključnih izazova sezone čiji se početak u predsezoni ocjenjuje odličnim, ali istovremeno nameće velika očekivanja.

Željko Kukurin, predsjednik uprave Valamara, najvećeg domaćeg turističkog poduzeća još je pred kraj lanjske sezone postavio pitanje treba li Hrvatskoj milijun turista koji odsjedaju u jeftinom smještaju i jedu ‘pizza cut’ s ciljem da poruči suprotno, odnosno da je potrebno privući goste koji će više trošiti i boraviti u hotelima po mogućnosti u travnju, svibnju, rujnu i listopadu.

Istražili smo što turističku potrošnju još uvijek koči iako ona solidno raste. Stručnjaci u turizmu ističu da, želimo li ozbiljniji rast turističke potrošnje, moramo mijenjati strukturu ponude u turizmu koja uvjetuje tip turista koji dolaze u Hrvatsku, ali ni to ne može pomoći ne preokrenu li se, ili barem ublaže, negativni demografski trendovi.

 Turisti su u Hrvatskoj lani potrošili 14,6 milijardi eura, 11,24 posto više nego godinu dana ranije, dok su hrvatski građani lani u inozemstvu potrošili 1,77 milijuna eura, 27,3 posto više nego godinu dana ranije, podaci su Hrvatske narodne banke. Financijski rast odigrao se na krilima inflacije, dok je rast u broju noćenja bio tri posto.

Privatni smještaj dominira

Prema istraživanju TOMAS za 2022./ 2023. godinu, koje provodi Institut za turizam Zagreb pod vodstvom znanstvene istraživačice Zrinke Marušić, prosječna dnevna potrošnja turista u Hrvatskoj narasla je s 98 eura iz 2019. na 140 eura u 2023. Turistička potrošnja stabilno raste od 1997. otkad se provodi istraživanje i kada su turisti u Hrvatskoj na dan trošili 30 eura.

Danas je 4,6 puta veća nego na kraju prošlog milenija, a u odnosu na istraživanje 2019. ima promjena i u strukturi. Turisti manje troše na smještaj unatoč rastu cijena, 48 posto ukupnih dnevnih izdataka 2023. u odnosu na 54 posto 2019., a više troše na hranu i piće izvan smještaja, 20 posto ukupnog budžeta, dok je 2019. to bilo 17 posto. Porastao je i udio potrošnje na sve ostale usluge, sa 29 posto na 32 posto.

Istraživanje prati potrošnju turista u Kontinentalnoj Hrvatskoj, u koju se ubraja i Zagreb, te Jadranskoj Hrvatskoj i u te dvije regije došlo je do promjene. Posljednje pretpandemijsko istraživanje za 2019. pokazuje veću dnevnu potrošnju u Kontinentalnoj Hrvatskoj, od 115 eura u usporedbi s 97 eura dnevno na Jadranu. Lani se to preokrenulo i dnevna potrošnja je veća na Jadranu nego na kontinentu, 140,37 eura naspram 135,62 eura.

Marušić ističe da visina dnevne potrošnje ovisi o korištenoj vrsti smještaja, destinaciji boravka te izdacima na različite usluge na samoj destinaciji i je li riječ o odmoru na moru, posjetu gradovima, poslovnom putovanju i slično.

Iako podaci nisu sasvim usporedivi zbog načina na koji se do njih dolazi, mjerenja turističke potrošnje u Španjolskoj i Italiji pokazuju da nije i značajno veća nego u Hrvatskoj. Prema podacima španjolskog statističkog ureda inozemni turisti u Španjolskoj 2022. dnevno su trošili 191 euro po osobi, a 2023. godine 211 eura, što je za 71 euro više nego u Hrvatskoj.

Italija podatke vodi razvrstano na vrsti smještaja pa su prema podacima Banca d’Italia, talijanske središnje banke, 2022. hotelski gosti u susjednoj zemlji trošili su 191 euro dnevno, gosti u B&B smještaju trošili 130 eura na dan, a oni u obiteljskom smještaju, odnosno apartmanima, 78 eura. TOMAS istraživanje pokazuje da su prošle godine turisti u hrvatskim hotelima dnevno trošili 195 eura, a oni u obiteljskom smještaju 139 eura.

Profesor s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Josip Mikulić ističe da se zbog inflatornih utjecaja može očekivati da će ove godine potrošnja turista ponovno biti viša, a posebno pozitivnim ocjenjuje rast izvanpansionske potrošnje.

Mikulić: Zbog inflatornih utjecaja može se očekivati da će ove godine potrošnja turista ponovno biti viša.

”Relativno velika razlika između Hrvatske i Španjolske je prvenstveno posljedica strukturnih razlika u turizmima dviju zemalja, a glavna razlika je struktura smještaja”, kaže Mikulić. Tumači da kod nas apsolutno dominira privatni smještaj, a njegova je cijena u prosjeku niža od hotelskog smještaja.

“Hotelski gosti kod nas dnevno troše blizu 200 eura, a korisnici obiteljskog smještaja 138 eura prema posljednjim dostupnim podacima. Budući da u Hrvatskoj privatni smještaj ima udio oko 60 posto, a u Španjolskoj čini tek jednu četvrtinu, odnosno 25 posto, već je to dovoljno da objasni razliku u visini dnevne potrošnje”, tumači Mikulić.

Marušić s Instituta za turizam napominje da utjecaj na razliku u potrošnji imaju pojedine španjolske destinacije poput Barcelone i Madrida, a Mikulić dodaje da je u Španjolskoj puno bolje razvijen ‘city break’ turizam zbog bolje povezanosti zračnim putem. “Na kraćim putovanjima, pogotovo u veće gradove, koji su često i skuplji i kada u kraće vremena imamo veći broj aktivnosti, više potrošimo kao turisti na dnevnoj bazi po osobi nego kada s obitelji odemo deset dana na ljetovanje”, objašnjava Mikulić što zapravo nedostaje turizmu u Hrvatskoj da bi dnevna potrošnja turista bila izdašnija.

Više nismo jeftina destinacija

Trendovi su, smatra, generalno pozitivni, no potrebno je jačati predsezonu i posezonu budući da ljeti na pojedine destinacije već dolazi previše turista.

”Trebamo turistima dati i priliku da više potroše kroz dobro osmišljene aktivnosti, izlete i drugo, ali i paziti na to da kvaliteta usluge i doživljaja ne pate zbog masovnosti s jedne, i manjka radne snage s druge strane, jer više nismo percipirani kao jeftina destinacija”, kaže Mikulić. Naglašava da turizam u Hrvatskoj neće imati problema sve dok je kvaliteta na odgovarajućoj razini, a ako neki turisti više ne budu dolazili, doći će neki drugi.

TOMAS istraživanje, na što ukazuje i Zrinka Marušić, kroz godine prati i zadovoljstvo turista svojim boravkom u Hrvatskoj. Među nizom parametara turisti ocjenjuju i svoje zadovoljstvo mogućnostima kupnje na pojedinim destinacijama. Iako raste u svim kategorijama, pa su tako turisti ukupnim boravkom u Hrvatskoj 2017. bili zadovoljni 76 posto, a u posljednjem istraživanju 92,4 posto, zadovoljstvo mogućnošću kupnje nije značajno promijenilo svoju poziciju. Kontinuirano je među parametrima kojima su turisti najmanje zadovoljni.

Topalović: ‘Turisti u Hrvatskoj najviše kupuju gastronomske proizvode poput vina i delikatesa, no na brojnim destinacijama također imamo ulice popunjene isključivo slastičarnicama, jeftinim suvenirnicama i ‘pizza cutom’.

Prije sedam godina, 2017., mogućnostima kupnje bili su zadovoljni 58,2 posto, a u posljednjem lanjskom istraživanju 77,8 posto, no parametar je ostao među tri s kojima su turisti najmanje zadovoljni, a preostala dva su, prema lanjskom izvješću, lokalni javni prijevoz i promet u mjestu.

Turisti su najzadovoljniji ljepotama prirode i krajolika te mjesta u koja dolaze, osobnom sigurnošću, atmosferom, ugođajem i čistoćom plaža, zadovoljni su i s gastronomskom ponudom i gostoljubivošću lokalnog stanovništva, no manje su zadovoljni događanjima i manifestacijama, zabavom, noćnim životom i sportskim sadržajima – svime što zapravo sačinjava dodatnu izvanpansionsku potrošnju.

Siniša Topalović, partner i direktor u konzultantskoj kući Horwath HTL specijaliziranoj za turizam, kaže kako turisti u Hrvatskoj najviše kupuju gastronomske proizvode poput vina i delikatesa što se nudi na brojnim destinacijama. No, isto tako kaže da je istina na brojnim destinacijama imamo ulice popunjene isključivo slastičarnicama, jeftinim suvenirnicama i ‘pizza cutom’.

Obranjena cijena

”Potrebne su strategije upravljanja gradskim i javnim prostorima. Gradske uprave mogu i trebale bi odlučiti čemu daju prioritet u turističkim mjestima pa, ako žele poticati suvenirnice s lokalnim proizvodima i kvalitetnijom domaćom robom, mogu takvim poduzetnicima nuditi nižu cijenu zakupa ili druge poticaje. Donošenje inovativnih pravilnika o komunalnom redu te dizajnu javnih prostora svakako može značajno povećati kvalitetu javnih površina u našim destinacijama, a to se još uvijek ne radi u velikoj mjeri” kaže Topalović.

Naglašava važnost javnog sektora u stvaranju uvjeta za veću turističku potrošnju. Kao i Mikulić, podcrtava da strukturu turista definira i ponuda smještaja od kojeg 60 posto otpada na privatni smještaj, a 20 posto na kampove, ističući da je trgovačka ponuda u hrvatskim destinacijama ograničena demografijom.

Marušić: ‘Visina dnevne potrošnje ovisi o korištenoj vrsti smještaja, destinaciji boravka te izdacima na različite usluge na samoj destinaciji i je li riječ o odmoru na moru, posjetu gradovima, poslovnom putovanju…’

”Kada imate demografske trendove kakve mi imamo u Hrvatskoj i kada mladi ljudi iseljavaju, a stanovništvo je sve starije, tada su i inovativnost, kreativnost i poduzetnost u opadanju. Neće kamenoklesar pred kraj svog radnog ciklusa pokrenuti kreativan poduzetnički pothvat izrade modernih suvenira od bračkog kamena koji bi se dobro prodavali, za to trebate mladost, a ona je u inozemstvu”, kaže Topalović. Napominje da bi turizmu trebalo biti 70 posto mikro i malih poduzetnika, a takvih u Hrvatskoj jednostavno ima premalo uslijed nedostatka proaktivne politike zadržavanja mladih u manje razvijenim krajevima Hrvatske i ‘metastaziranog rentijerstva’ koji guši svaku kreativnost i inovativnost.

Za hrvatski je turizam važno da su cijene smještaja, koje su značajno porasle za vrijeme pandemije, u hotelskom smještaju ostale na toj razini u značajnom broju objekata, smatra Topalović.

”Uspjeli smo obraniti tu cijenu nakon pandemije. Dapače, cijene su nastavile blago rasti u kvalitetnim objektima”, kaže Topalović. Smatra da će daljnjem povećanju kvalitete značajno pridonijeti ulaganja kroz programe financirane iz sredstava Europske unije u kojima je turizmu prvi put omogućeno da bude samostalni korisnik sredstava. “Daljnji rast cijena u premium i luksuznom segmentu moguć je samo kroz ulaganja u kvalitetu i infrastrukturu naših destinacija kako bi se zadržao fer odnos vrijednosti za novac, što je posebno važno srednjoeuropskim turistima”, zaključuje Topalović.