Iz Instituta Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu nedavno je stigla vijest o novim spoznajama vezanima uz pohranu vodika, koje bi mogle imati vrlo široku industrijsku primjenu te zamijeniti danas dominantna fosilna goriva. Zahvaljujući njima istraživački tim sastavljen od ‘ruđerovca’ Nikole Biliškova, istraživača srpskog Instituta za nuklearne nauke Vinča i znanstvenika sa švicarskog federalnog instituta EMPA, kako kažu, sada zaviruje ‘ispod haube’ kemijskih procesa.

Bez opasnih otapala

Naime, vodikove tehnologije same po sebi više nisu budućnost jer se ovaj kemijski element već koristi kao nosač energije u različitim sustavima kao što su automobili, GSM stanice i repetitori. Ono što, s druge strane, jest revolucionarno su novi podaci o trajanju mehanokemijskih reakcija u tom procesu, kao i potencijal u kojim se sve smjerovima te reakcije mogu odvesti.
 “Ako naši materijali jednoga dana dožive industrijsku proizvodnju, moći će se dobivati u kraćem vremenu i to bez primjene opasnih otapala koja čine čak 80 posto otpada kemijske industrije. U kombinaciji s obnovljivim izvorima i elektrolizom vode, vodik bi doista mogao postati čist, ‘zeleni’ nosač energije.

Već danas postoji više projekata u kojima se vodik proizvodi, skladišti i koristi za opskrbu većih sustava kao što su izolirana naselja na nekim otocima. Ne nedostaje nam ideja za slične projekte koji bi mogli biti realizirani u Hrvatskoj, što bi našu zemlju moglo dovesti u vodeću poziciju – i to rame uz rame s najrazvijenijim zemljama.

Dakle, imamo ideje, imamo znanje, imamo i odlične suradnje, samo nam treba potpora za ostvarenje tih planova”, pojasnio je Biliškov u razgovoru za Poslovni dnevnik.

Rezultati ovog istraživanja, pokrenutoga prije tri godine i vrijednog oko dva milijuna kuna, objavljeni su i u uglednom časopisu Chemistry – a European Journal.

Nitko prije u Hrvatskoj

Partnerstvo triju međunarodnih institucija započelo je Biliškovljevim odlaskom na švicarski institut prije nekoliko godina, kada je ondje predstavio ideju sinteze i karakterizacije materijala za pohranu vodika na temelju kemijskih hidrida, što je ujedno i područje kojim se u Hrvatskoj prije njega nitko nije bavio.
 “Suradnje ovog tipa nužne su ako želimo doći do važnih spoznaja koje se mogu širiti na specifične primjene. Naša problematika je po svojoj prirodi primjenjiva, ali kao kemičari sudjelujemo samo u kemijskim aspektima, dok je problem pohrane vodika interdisciplinaran.

Zato i u Hrvatskoj pokušavamo formalizirati suradnju sa znanstvenicima iz drugih institucija”, poručio je na kraju Nikola Biliškov, dodavši da ni hrvatski znanstvenici ni hrvatske institucije svojom ekspertizom nimalo ne zaostaju za onima u zapadnim 
zemljama. v