Zaštitu prava potrošača Ministarstvo gospodarstva prepušta udrugama. Brigu o tim pravima spomenuto je ministarstvo na sebe preuzelo kada je 2018. odlučilo ukinuti savjetovališta za potrošače.

Da taj posao nisu najbolje radili svjedoči i činjenica da smo u Europi među najgorima po znanju koje imamo o potrošačkim pravima. Sada će taj posao – informiranja, educiranja i davanja savjete – preuzeti udruge. One potez ministarstva ocjenjuju kao mali korak naprijed.

Loš sustav
Da se posao informiranja i edukacije prepušta udrugama vidljivo je iz nedavno objavljenog natječaja “Osnaživanje potrošača”. Natječajem vrijednim 150 tisuća eura, koji je otvoren do 9. rujna, financirane će biti aktivnosti zaprimanja upita potrošača o potrošačkim pravima, i to telefonom, elektroničkom poštom i fizički, odgovaranja na njih te informativne i preventivne edukacije. Ukupan iznos natječaja Ministarstva gospodarstva bit će podijeljen na pet projekata, što znači da svaka udruga može dobiti maksimalno 30 tisuća eura.

Ovo “ulaganje” Ministarstva gospodarstva važno je iz više razloga. Većina Hrvata (55 posto), pokazuje istraživanje Europske komisije, ima slabo znanje o svojim potrošačkim pravima. Takvih je na razini EU-a daleko manje – 37 posto.

Istovremeno, kada potrošačka prava budu narušena većina se za pomoć obraća udrugama za zaštitu potrošača jer službeni telefon MINGOR-a za tu svrhu (0800 414 414), kako nam govore upućeni, često nije bio dostupan. Udruge za zaštitu potrošača, kojih nije malo (57 aktivnih, prema podacima iz Registra udruga), pak životare. Sustavnog financiranja nema, dobar dio posla odrađuju volonterski, a građanima rijetko pada na pamet da njihov rad podrže plaćanjem članarine.

Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, najstarije i najaktivnije takve udruge u državi, ima pola zaposlenog… “Sebe! I to na pola radnog vremena”, ističe. Raspisivanje natječaja Ministarstva gospodarstva stoga pozdravlja najavljujući da će se na njega javiti.

I Tanja Popović Filipović, predsjednica Centara za edukaciju i informiranje potrošača (CEIP) iz Bilja u Osječko-baranjskoj županiji, kaže da se na natječaj planira javiti jer joj je cilj da Osijek dobije svojevrsni infocentar za potrošače.

No, kao njegovu negativu stranu navodi uvjet prema kojem će prednost u financiranju ima partnerstvo s drugim udrugama. “To znači da se iznos od 30 tisuća eura prepolovljuje”, ističe napominjući da savjetovanje i informiranje nije jeftino jer udruga mora zaposliti nekoga tko će to raditi, platiti troškove prostora, telefona, struje…

“Dobro je da se objavljuju takvi natječaji jer će njime potrošači dobiti stabilnost u informiranju i edukaciji, no ako će prednost imati udruge koje se udružuju, onda se bojim da na njemu neću proći”, kaže.

Iskustva iz EU
Ipak, niti ovaj potez novog ministra Ante Šušnjara ne rješava problem slabog poznavanja potrošačkih prava, ne samo građana već i trgovaca. Prema Knežević, Hrvatskoj treba jaka udruga koja će raditi na popravljanju lošeg stanja potrošačkih prava u Hrvatskoj.

“Sve države u EU financiraju udruge za zaštitu potrošača i to s 40 do 80 eura po glavi stanovnika. Primjerice, Njemački savez potrošača u 2018. imao je proračun od 25 milijuna eura”, kaže Knežević. Hrvatske udruge dobit će svega 150 tisuća eura da budu na usluzi građana.

“Tragedija je da konstantno, od 2015., imamo jedinicu iz znanja i informiranosti građana i trgovaca o potrošačkim pravima i da se nitko u ovoj državi ne trudi ispraviti je”, upozorava Knežević.