Listopadska inflacija od 13,2 posto na godišnjoj razini ponovo je premašila očekivanja i oborila rekord. Ekonomisti muku muče s predviđanjima, građani su sve više ljuti jer manje mogu kupiti, a tvrtkama se sužava prozor da udar troškova elegantno prebace na kupce.

No, dugotrajna inflacija, tvrdokorno dvoznamenkasta zadnjih šest mjeseci, počela je nagrizati potražnju i usporavati zamašnjak.

Kumulativno u 10 mjeseci inflacija je porasla 10,2%, a nakon blagog ljetnog predaha već dva mjeseca raste i na mjesečnoj razini. U listopadu su cijene povećane (prosječno) 1,3% u odnosu na rujan.

Prednjače odjeća i obuća za 6,9%, potom kategorija koja uključuje stanovanje, vodu, struju, plin i ostala goriva za 2,8%, dok su hrana i bezalkoholna pića poskupile 1 posto. Listopad je prvi ovogodišnji mjesec u kojem je iskočila jedna kategorija s padom cijena – rekreacija i kultura (-0,8%).

Premda bi se smanjenje cijena na prvi pogled moglo činiti kao dobra vijest, to je konkretni pokazatelj da je standard narušen do te mjere da je počelo sustezanje od neesencijalne potrošnje.

”Unatoč mjerama Vlade o ograničavanju cijena u pojedinim kategorijama proizvoda, evidentno se inflacija prelijeva na ostale skupine proizvoda te počinje vršiti pritisak i s potražne strane.

Dijelom je to posljedica prethodnih rasta troškova (osobito vidljivo u i dalje snažnom rastu proizvođačkih cijena) pa uz još solidnu potražnju, i potrošačke cijene u ostalim kategorijama rastu”, ističu analitičari RBA.

Guverner središnje banke Boris Vujčić nedavno je kazao da se iz zadnjih podataka vidi da se rasprostranjenost inflacije po prvi puta u listopadu počela smanjivati. Rekao je da je to dobra vijest i da može upućivati da smo “blizu vrha inflacije”.

Motor godišnje inflacije (zasad) je ubrzavanje cijena u kategorijama koje gura troškovni udar, iako obol daju i ostale kategorije. Gledajući iz perspektive listopada, hrana je u godinu dana poskupjela gotovo petinu, za restorane i hotele treba izdvojiti 17,8% više, dok su troškovi stanovanja, vode, struje, plina i ostalih goriva veći 16,1 posto. Kategorija pokućstva, opreme za kuću i redovito održavanje ima prosječno 15,8 posto više cijene. Prijevoz je danas skuplji 11,5 posto.

”Polako postaje sve razvidnije da ECB kasni za krivuljom očekivanja. U hrvatskim uvjetima imamo i element uvođenja eura koji će osloboditi silnu likvidnost s inflatornim potencijalom.

U hrvatskim uvjetima imamo i element uvođenja eura koji će osloboditi silnu likvidnost s inflatornim potencijalom/D. PUKLAVEC/PIXSELL

Stoga bi bilo dobro da HNB posegne za makroprudencijalnim mjerama koje ima kao instrument na raspolaganju, poput ograničenja dinamike kreditiranja, postavljanja strožih zahtjeva za kolateralima, i slično”, kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.

U najnovijem prolaznom vremenu inflacije Lovrinčević vidi dva fenomena. ”Bitno je iščitati da se inflacija znatno ubrzala otkako smo ispunili nominalne kriterije za euro, i stalno nas ‘iznenađuje’. Drugim riječima, danas ne bismo ispunili uvjet inflacije čak i uz izuzetke (zemlje koje se izbacuju iz kalkulacije iz određenih razloga, op.a.)”, kaže on.

“Brojke pokazuju da se radi o široko rasprostranjenoj inflaciji, po svim kategorijama. Ako je u početku inicijalno dolazila od energenata, sad se inflacija radikalno širi na sve ostale skupine, pri čemu prednjače hrana i bezalkoholna pića. Da skratim, danas se inflacija hrani potražnjom čime ulazi u zonu odgovornosti središnjih banaka”, kaže Lovrinčević.

Tko je odgovoran?
Višemjesečne debate o inflaciji povlače pitanje otkuda izvire i, posljedično, tko je odgovoran. Za stabilnost cijena odgovorne su središnje banke, no ekonomska struka isticala je ograničen kapacitet djelovanja monetarne politike kada inflatorni pritisci dolaze s troškovne strane, u ovom slučaju eksplozijom cijena energenata u Europi.

Građane i poduzetnike najviše zanima što će se s inflacijom događati u narednim mjesecima. Ugrubo, trećinu inflacije čine administrativno određene cijene energenata i komunalija, taj dio direktno će ovisiti o odlukama Vlade. Zamrzavanje pojedinih proizvoda, koji su ‘uglancali’ statistiku inflacije, rezultirao je nestašicama, ali i kompenzacijama u cijenama ostalih proizvoda.

”Realni standard upućuje na to da je teret rastućih cijena prebačen na rad. Država će se zaštititi kroz rast porezne osnovice, a poslodavci kroz rast proizvodnih i trgovačkih marži “, ističe analitičar.

Posljednje ankete reflektiraju upravo ta kretanja; optimizam potrošača značajno zaostaje za onim korporativnog sektora ukazujući na prebacivanje troškova na krajnjeg kupca. Zbog toga će ove godine u trokutu ‘rad-kapital-država’, koji oslikava doprinos pojedinih kompomenti BDP-u, Hrvatska imati najveći otklon udjela rada od 2,5 postotna boda (44,5 posto umjesto ranijih 47 posto) pri čemu će razliku ‘podijeliti’ država i poslodavci, zaključuje Lovrinčević.

Manje i više ranjivi
RBA u zadnjim mjesecima očekuje nastavak dvoznamenkaste inflacije s laganom tendencijom smanjivanja, 10,6% na razini cijele 2022., odnosno iznad 6% u idućoj godini. Upozoravaju na izgledan nastavak povišenih cijena energije zbog rata u Ukrajini, ali i na nužno delimitiranje administrativnih cijena što bi donijelo novi inflatorni udar.

Istodobno, iz Frakfurta poručuju da spuštanje inflacije prema 2% ostaje ključan cilj jer visoka inflacija najviše udara na kućanstva s nižim dohotkom. Ona su ranjivija jer troše relativno više raspoloživog dohotka na osnovne potrebe, posebno energiju i hranu koje bilježe najveći skok cijena.

Podizanje kamatnih stopa nije toliko kritično u kratkom roku jer je većina zajmova (u eurozoni) fiksirana. Utjecaj će biti puno snažniji u srednjem i dugom roku zbog rast troškova otplate hipotekarnih zajmova. Portfelji banaka zasad nisu ugroženi, no sekundarne efekte kreditori bi mogli osjetiti zbog ekonomskog usporavanja.

”Ovisno o prognozama rasta prihoda i pomoći država, agregatna osobna potrošnja mogla bi se smanjiti zbog viših troškova života negativno djelujući na BDP i povećavajući vjerojatnost recesije i potencijalno većim rizicima za imovinu banaka kroz bankrote kompanija.

Produljeno razdoblje visoke inflacije bio bi rizik za financijsku stabilnost eurozone jer bi pogoršao stezanje dohotka kućanstvima, a potencijalno zaprijetio onima srednjeg i visokog dohotka. Zbog toga vraćanje inflacije na ciljanu vrijednost u srednjem roku ostaje od iznimne važnosti”, zaključuju Daniel Dieckelmann i Julian Metzler iz ECB-a.