Inflacija je ozbiljno pokucala i na naša vrata. Još u kolovozu drastično su skočile cijene hrane, ulje smo plaćali 17,4 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Povrće je bilo skuplje 8,5 posto, a mlijeko, sir i jaja 3,8 posto. Već se neko vrijeme prilično otvoreno govori i o poskupljenju struje i plina. Veliki skok zabilježile su i cijene goriva. Dizel je probio povijesni rekord i probio granicu od 11 kuna po litri.

Cijene divljaju i u Europi. Njemačka je u rujnu zabilježila inflaciju od 4,1 posto, najvišu u posljednjih 28 godina. I tu su inflaciju generirali poskupljenje hrane i energenata.

Priča je, dakle, globalna, a njoj je, pojašnjava predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić, kumovao koronavirus.

“Inflacija kojoj svjedočimo jedna je od posljedica zatvaranja i pandemije. Tijekom lockdowna bili su prekinuti lanci opskrbe, svugdje je pala proizvodnja i sada kad se sve ponovno počelo otvarati nema dovoljno sirovina i repromaterijala da popuni kapacitete proizvodnje koji su se svuda pokrenuli. Kako je potražnja za materijalom velika, dobavljači su dignuli cijenu. Na inflaciju je utjecao i rast cijena prijevoza. Prijevoznici u idućih mjesec dana moraju prevesti količinu robe koju su prevozili u šest mjeseci, a cijena prijevoza od Azije do Europe je danas pet do šest puta viša nego je bila prije pandemije”, rekao je Jurčić za Slobodnu Dalmaciju.

Istovremeno rastu i cijene energenata. U doba kada svi pogoni rade sa 100 posto kapaciteta, svi pokušavaju riješiti zaostatke i uhvatiti korak.

“Rastu cijene sirove nafte, što je dosta uobičajeno prije svake zime i to nije ništa dramatično. Međutim ono što zabrinjava jest psihoza oko ugljikovodika i fosilnih goriva, kao i činjenica da smo očito prerano krenuli u penaliziranje CO2. Danas imamo enorman skok cijena CO2 certifikata. Tu se po meni krije neka sumnjiva radnja. Certifikat je relativno novi, s njim se trguje na burzama i on je postao neka vrsta energetskog bitcoina kojim se kupuju prava na CO2 bez da je jasan put kuda taj novac ide i na koji se način on iskorištava za smanjenje emisije CO2”, upozorava Davor Štern, naftni stručnjak i bivši ministar gospodarstva.

Inflacije se ipak trebaju najviše bojati siromašniji građani, jer oni će na svojem kućnom proračunu najviše i osjetiti rast cijena. Tvrdi to predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

“Pribojavamo se inflacije jer imamo neugodna iskustva iz ranijih godina, kada je ona nije bila visoka, da je i u tim uvjetima stabilnih cijena veliki dio građana imao velikih teških problema sa pokrivanjem redovitih mjesečnih troškova. U uvjetima kada inflacija raste, ti problemi samo će postati još veći”, rekao je Sever.

U Hrvatskoj je udio hrane u primanjima 27 posto, u EU je u razvijenijim zemljama do osam posto primanja.

“Kad u Hrvatskoj hrana poskupi 10 posto, to svi osjete. Uračunajmo na to i rast cijena plina i struje i dobivamo drastičan udar. Većina građana nema ekstra visoki dohodak da ta poskupljenja njime mogu kompenzirati. Uz to, službena statistika ne uzima u obzir i kredite koje građani plaćaju od raspoloživog dohotka, a koji također smanjuju količinu novca. U Hrvatskoj se na rate kupuje i perilica rublja kad se pokvari, i odjeća za početak školske godine, pa je raspoloživi dohodak zapravo manji od onog kojeg prikazuje službena statistika”, upozorava Sever.

Što u praksi, naglašava on, znači da će uslijed inflacije siromašniji građani sa minimalnom plaćom čupati kosu, dok ona na menadžere ili zastupnike u Hrvatskom saboru neće imati tako veliki utjecaj. Na daljnji rast cijena utjecat će, uvjeren je Sever, i velika ponuda novca iz EU.

“Novaca će biti i cijene će to znati slijediti. Iz svega ovoga se nameće jedan poučak: plaće i mirovine moraju drastično rasti ako želimo da zadrže korak sa inflacijom. Šteta je jedino što se kod nas u doba kriza odlučuje potpuno suprotno. Pa se ‘steže remen’ tamo gdje ne bi i kad ne bi trebao, zaključio je Sever.