Bude li sve po planu Vlade, u ovo doba iduće godine jedino platno sredstvo u Hrvatskoj bit će euro. “Kada budemo išli u dućan plaćat ćemo isključivo u eurima”, slikovito je opisao predsjednik Vlade Andrej Plenković za jučerašnjeg predstavljanja nacrta prijedloga Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Napomenuo je i kako je plan da se s dvojnim iskazivanjem cijena krene prvog ponedjeljka u rujnu, odnosno 5. rujna ove godine.

O pojedinim elementima zakonskog okvira  govorili su i ministri Zdravko Marić i Tomislav Ćorić, kao i guverner HNB-a Boris Vujčić, a usporedno s prezentacijom otvorena je i javna rasprava o nacrtu zakona.

Ona će trajati do sredine veljače, a nekoliko komentara pristiglih u prvim satima e-savjetovanja potpisuju mahom oni koji su a priori euroskeptici ili protivnici zamjene kune eurom, pa ih konkretne odredbe i ne zanimaju. Kako bilo, izglasavanje tog krovnog zakona očekuje se u travnju, a nakon toga ove bi se godine u vezi s eurom pred Saborom trebalo naći još 40-ak zakona. Usto, treba donijeti i više od 70 podzakonskih akata.

financije

Dolazi nam euro: Evo tko će zbog toga imati velike troškove

Smjernice

Plenković o uvođenju eura: ‘Ako imate doma gotovinu, položite je u banku’

Zakonodavne i sve druge pripremne aktivnosti odvijaju se, dakle, dinamikom koja podrazumjeva najraniji mogući datum prelaska na euro, a to je 1. siječnja iduće godine. Hoće li biti tako, ostaje vidjeti, ali iz Državnog zavoda za statistiku s jučerašnjom je objavom prosinačke inflacije stigao podsjetnik da uz taj terminski plan ipak postoje i upitnici.

Prilikom usvajanja Strategije o uvođenju eura iz 2017., pa i prilikom ulaska Hrvatske u Europski tečajni mehanizam ERM II u srpnju 2020., ništa nije upućivalo da bi od pet konvergencijskih kriterija za euro upravo inflacija mogla ispasti najskliskiji parametar.

Prema DZS-u, potrošačke cijene u prosincu su u odnosu na isti mjesec prethodne godine u prosjeku porasle 5,5 posto, a time je 12-mjesečni prosjek inflacije sa 2,2 posto zabilježenih u studenome ubrzao na 2,6 posto prosječne inflacije za 2021. Prema nominalnim kriterijima, prije donošenja odluke u uvođenju eura za neku članicu EU inflacija mjerena 12-mjesečnim prosjekom ne bi smjela nadmašiti prosječnu u tri države s najboljom izvedbom u pogledu stabilnosti cijena za više od 1,5 postotnih bodova.

Među članicama EU raspon inflacije u pandemijskom se okruženju proširio, a prema statističkim podacima za tri članice s najnižom prosječnom stopom, Hrvatska trenutno iskače iz okvira konvergencijskih kriterija kad je riječ o inflaciji.

Prema preliminarnim podacima Eurostata, u nekoliko zemalja kraj godine dočekan je s rastom cijena od samo 2,6 posto na Malti pa do dvoznamenkastih stopa u Estoniji i Litvi, ali i 12-mjesečni prosjeci su prilično šaroliki. Zaključno sa studenim, taj prosjek na razini EU iznosio je 2,5 posto, s tim da je u Poljskoj i Mađarskoj dosegnuo 4,8 posto, dok je Grčka tek uhvatila nultu prosječnu inflaciju (veći dio godine bila je u znaku deflacije).

Uz Grčku, najstabilnije potrošačke cijene uspoređujući jednogodišnje razdoblje s krajem studenoga bilježe Malta s 0,5 posto te Portugal sa 0,7 posto prosječne inflacije. Uzmu li se kao referentne te tri zemlje, ispunjenje inflacijskog kriterija prema zadnjim dostupnim podacima značilo bi prosječnu godišnju inflaciju ne višu od 1,9 posto (aritmetička sredina za referentnu trojku iznosi 0,4 posto, plus 1,5 postotnih bodova).

Usporedivi podaci za Hrvatsku zaključno sa studenim (2,2 posto) upućuju da – barem zasad i barem prema strogo interpretiranim statističkim pokazateljima – inflacijom iskačemo iz zadanih pravila.

No, osim mogućnosti da se u idućih nekoliko mjeseci, tj. do analize ispunjavanja kriterija dogodi daleko izraženije ubrzanje inflacije u spomenute tri zemlje negoli u Hrvatskoj, moguće je i da zbog specifičnih okolnosti povezanih s utjecajem koronakrize na izraženije neravnomjerna kretanja potrošačkih cijena vrhuška EU politički odluči za malo fleksibilniji pristup pitanju referentnih članica.

Dakle, mogla bi možda iz nje isključiti Grčku i umjesto nje u mjerodavnu skupinu staviti Sloveniju, u kojoj je u studenome 12-mjesečni prosjek inflacije iznosio 1,5 posto. Uz tu “rošadu” Hrvatska bi se prema izračunima na posljednjim dostupnim brojkama tijesno provukla u pogledu inflacijskog kriterija. Jer, aritmetička sredina trojke uvećana za 1,5 postotni bod u tom bi slučaju  iznosila 2,4 posto, tj. 0,2 postotna boda iznad naše prosječne inflacije za usporedivo razdoblje.

No, tu opet ostaje upitnik hoće li izvjesno daljnje ubrzanje inflacije u Hrvatskoj u idućih nekoliko mjeseci, do podvlačenja crte, biti sporije ili brže nego u tim zemljama. Zasad ostaje primijetiti tek da je u njima u prosincu u odnosu na isti mjesec prethodne godine rast potrošačkih cijena bio manji od naših 5,5 posto (u Sloveniji 5,1, a u Portugalu i Malti 2,8 odnosno 2,6 posto).

Je li moguće i isključivanje čak dviju zemalja tzv. outliera koje odskaču naniže od EU, zasad je teško reći pa je utoliko s tim i teško računati. Sve u svemu, u prvi plan izbio je kriterij koji je nekad bio debelo u drugom planu kad je posrijedi Vladin projekt eura. Još donedavno u tom pogledu se, pogotovo nakon privremene suspenzicije fiskalnih pravila, najviše gledalo na kretanje javnog duga i potrebnu dinamiku njegova smanjenja prema maastrichtskih 60 posto BDP-a.

Iako, dakle, tek ostaje vidjeti kako će se rasplesti pitanje inflacije, Vlada nastavlja s tehničkim i zakonskim pripremama prema scenariju najbržeg kolosijeka. Zakonom koji je pušten u javnu raspravu definiraju se, uz ostalo, pravila za preračunavanje novčanih iskaza vrijednosti iz kune u euro, opskrba i zamjena gotovog novca kune za gotov novac euro, dvojni optjecaj, dvojno iskazivanje cijena i niz drugih pitanja.