Nakon pandemije, energetskih potresa i ekstremne inflacije gospodarstvu predstoji još jedna napeta godina koju će apsolutno u svakom pogledu odrediti politički odnosi, oni na globalnoj razini.

U ovom trenutku niti vrhunski analitičari nisu sigurni i tek nagađaju kako će se vojni, politički, geopolitički, trgovinski odnosi u svijetu razvijati nakon što Donald Trump krajem siječnja preuzme kormilo u Bijeloj kući. Trump je biznismen i zasigurno će uslijediti pregovori – oni oko smirivanja aktualnih ratnih sukoba, koji generalno nisu dobri za biznis, ali i oni oko gospodarske fronte, na kojoj se pojačava neizvjesnost oko najavljenih novih carina za sve proizvode koji ulaze na tržište SAD-a i mogućih uzvratnih reakcija na njih.

Primarni cilj za Amerikance je Kina, no Europu će takve mjere najviše potresti, posebice Njemačku, koja je ionako već dvije i pol godine u stagnaciji. Sada joj još slijede izvanredni parlamentarni izbori, pa će tek novi predstavnici zauzeti pregovaračke pozicije sa SAD-om. Sve to odgađa dobivanje jasnije slike kako će se daljnji odnosi između starog i novog kontinenta postaviti i kako će se to preliti na poslove. U svakom slučaju, slijede preslagivanja, velike promjene, komplikacije, neizvjesnosti.

Prevelika reguliranost

Da će politika na najvišoj razini obilježiti iduću poslovnu godinu, vidljivo je i iz kolumni vodećih gospodarstvenika koje je Poslovni dnevnik tradicionalno pozvao da iskomentiraju uvjete za svoje poslovanje i planove za iduću godinu. Ipak, hrvatski poduzetnici, kao i njihove kolege u drugim europskim zemljama, i unatoč takvom trenutačnom okruženju, i dalje su manje negativni u svojim poslovnim očekivanjima nego prije godinu dana.

U najnovijem redovitom godišnjem istraživanju koje među poduzetnicima u 27 zemalja provodi Eurochambres, generalno se pokazuje “oprezni optimizam”, kako to tumače u toj europskoj komorskoj mreži. Pokazuje se i da energenti, koji su ranije bili ‘noćna mora’ svima, više ne predstavljaju ključni problem u poslovnim planiranjima. Promjenjive i visoke cijene energije postale su u međuvremenu ‘novo normalno’ za poduzetnike, a ono što sada predstavlja problem visoke su cijene rada i sve izraženiji nedostatak kvalificiranih, profesionalnih radnika.

Pritisak rasta plaća i ostalih davanja poduzetnici u 2025. očekuju u svim glavnim gospodarskim sektorima, od industrije do građevinarstva i uslužnog sektora, a povezano s tim je i suočavanje s manjkom radnika, što također pojačava troškove rada. Posebice je po ovoj anketi problem nedostatka radnika izražen u građevinskom, zdravstvenom i ICT sektoru, ali nedostaje radnika i u poslovima koji zahtijevaju niskokvalificiranu radnu snagu.

Treći problem, o kojemu se u javnom prostoru u Hrvatskoj zapravo malo govori, prevelika je reguliranost, opterećenje brojnim propisima o okolišu, društvu i upravljanju koje nameće Europski zeleni plan, zahtjevi za izvještavanje o održivosti, što sve povlači i dodatna opterećenja i crpi snagu za poslovanje i nova ulaganja. Zbog toga od gospodarstvenika i stižu upozorenja da ih se rastereti, jer ih se time guši i Europa gubi na konkurentnosti.

Dugoročan izazov – obrazovanje

Zaostajanjem gospodarstva Europske unije i izradom strategije njegovog podizanja, Europa se bavila i prije nego je Donald Trump protresao i sve podigao na noge, pa je novi sastav Europske komisije dočekao već spreman dokument bivšeg predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija s nizom prijedloga kako popraviti stanje konkurentnosti europskog gospodarstva. Taj plan, koji bi trebao odrediti i daljnje politike Komisije i koji je u startu označen kao kontroverzan, u Hrvatskoj još nije dobio zasluženu pozornost, no i Draghi je, kao i Trump, prodrmao među ostalim i pitanje administrativnog ozelenjavanja i bujajućih troškova za gospodarstvo koje ono donosi.

Predsjednik Eurochambresa, Vladimír Dlouhý prilikom predstavljanja rezultata ankete gospodarstvenika istaknuo je da EU sada mora udvostručiti napore za povećanje produktivnosti Europe i omogućiti povoljne uvjete za rast i konkurentnost poduzeća.

“Nalazimo se na prekretnici za naše poduzetnike. Odmah se mora prestati s pristupom izrade EU politika po principu ‘prvo regulirati, a posljedice rješavati kasnije'”, upozorio je Dlouhý. Konkurentnost generalno brine sve poduzetnike, od onih u Europi i Sjedinjenim Državama do Kine, u kojoj zelene politike ne predstavljaju financijski teret kao Zapadnjacima.

No, gledaju li se podaci iz Eurochambresove ankete, Hrvatska je među zemljama čiji poduzetnici imaju najmanje negativnih očekivanja za poslovanje u 2025. Tako primjerice samo 11,45 posto njih očekuje pad prodaje na domaćem tržištu, a 9,82 posto na stranim tržištima, dok 5,33 posto predviđa pad broja zaposlenih i 17 posto manje ulaganja. Usporedbe radi, u susjednoj Sloveniji 33 posto njih očekuje pad prodaje na nacionalnom i 30 posto na inozemnim tržištima, 24 posto ih računa na sigurno smanjenje broja radnika, a 30 posto njih imat će manje investicije. Gotovo isti postoci vrijede i u Njemačkoj, koja je glavni vanjskotrgovinski partner Hrvatske, a tek je nešto manje depresivna gospodarska scena u Italiji.

Ono što među hrvatskim poduzetnicima ove godine slabi u odnosu na prije godinu dana jest povjerenje u poslovanje. Pad je, naime, iskazalo gotovo 32 posto ispitanika, no, to je i dalje puno bolji rezultat nego kod Slovenaca, gdje “negativci” čine čak 56 posto ispitanika.

Potpredsjednik HGK za industriju i održivi razvoj Tomislav Radoš daje ocjenu kako međunarodno ekonomsko okruženje nije poticajno, a to se, dodaje, vidi i u ukupnom padu industrijske proizvodnje te usporavanju robnog izvoza. “Vidimo, međutim, među članicama brojna poduzeća koja uspješno posluju, što upućuje na činjenicu da je jedan dio prepreka kvaliteta menadžmenta”, kaže Radoš.

Po njemu, nedostatak radne snage te prateći rast cijene rada glavne su kratkoročne prepreke za industriju, a zapravo je glavno dugoročno pitanje – kako će obrazovni sustav generirati potrebne kadrove za industriju i širu ekonomiju. Po Radošu je jedno od važnijih pitanja koje se nameće industrijska sigurnost, koja u uvjetima sve češćih kibernetičkih napada postaje ključan izazov za gospodarski opstanak i konkurentnost.

Čeka se Šušnjara

Pitanje razvoja industrije u Hrvatskoj konačno bi trebalo dobiti pozornost i od Vlade, jer nakon godina kašnjenja u usvajanju industrijske strategije (koja je trebala biti usvojena još prije četiri godine i stupiti na snagu od 2021. godine), ministar gospodarstva Ante Šušnjar revidira prijedlog razvojnog dokumenta koji ga je dočekao izrađen kada je preuzeo mandat. Prekrajanje je još u tijeku i čeka se da dokument, s kojim bi trebale biti usklađene i financijske mjere već u proračunu za iduću godinu, konačno bude predstavljen.

Neovisno o prioritetima koje će u pomaganju razvoja industrije odabrati ministar gospodarstva, gotovo pa sigurna niša koja se otvara za proizvodni sektor i u kojoj će u dužem narednom razdoblju biti poslova je – obrambena industrija. Nakon nekoliko godina priprema, koje su još započele u vrijeme prvog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je inzistirao da Europa konačno preuzme odgovornost za vlastitu obranu i sama počne ulagati značajne novce, agresija Rusije na Ukrajinu taj je put dodatno utvrdila. Svjedoci smo već u ovoj godini konkretizacije tih strateških promjena europskih država, koje su gotovo sve znatno povećale svoje vojne proračune i počele naručivati novo naoružanje.

Poanta je u tom da Europska unija želi da većina tog naoružanja bude i “Made in EU”, kako se ne bi isključivo ovisilo o američkim vojnim proizvođačima. Amerikanci su tu u prednosti, jer EU proizvodi dokazano kvalitetno naoružanje, ali je, za razliku od američke, ta proizvodnja bila zaspala u zadnjih desetak godina i ograničeni su joj kapaciteti. Najveći proizvođači koji dobivaju sada već ogromne narudžbe, poput francuskog Dassaulta i njemačkog Rheinmetalla, upravo su u postupku podizanja svojih kapaciteta, što konačno prati i Unijin bankarski sustav.

Najavljeno je i osnivanje Europskog obrambenog fonda u kojemu se računa da će prednjačiti francuski i njemački proizvođači, a s njima i njihovi partneri. A tu se otvaraju vrata i za hrvatske poduzetnike.

Iako Hrvatska nema vlastitu proizvodnju oružja koja bi bila značajna na svjetskom tržištu, osim karlovačkog HS Produkta, čitav niz tvrtki vezan je uz vojnu proizvodnju ili to može biti. Priliku kako se to postaje pokazao je nedavno najokorjeliji protivnik ‘militarizacije’ njegovih proizvoda, zagrebački DOK-ING. Promijenio je svoju strategiju i ugovorom s Rheinmetallom o zajedničkoj tvrtki dolazi do spoja njegovih robotskih vozila i oružanih stanica koje proizvodi njemački Rheinmetall.

Na svjetskoj razini vojne opreme iz Hrvatske je prepoznat i Šestan-Buch sa svojim kacigama, no, vrlo uspješnom pričom postaje i osječka Orqa koja je od startupa udruženjem s estonskom tvrtkom postala jedan od vodećih europskih proizvođača dronova i multikoptera. Njihove proizvode karakterizira to da nemaju kineske komponente, a što je sada posebno važno u toj grani. Novina je za vojnu proizvodnju i aktivacija MORH-a u razvoju, testiranju i na kraju narudžbama njihovih dronova za potrebe Hrvatske vojske. Za ovu proizvodnju, neovisno o tomu koliko će trebati da se završi rusko-ukrajinski i ostali ratovi, slijede godine velikih poslova, još najmanje deset godina.

Potentna nova niša koju otvara Bruxelles je stanogradnja. Problem priuštivosti stanova za mlade ljude ne muči, naime, samo Hrvatsku, nego i sve ostale članice koje traže rješenje i uspješnim lobiranjem pred Europsku komisiju je već stavljen prijedlog osnivanja zajedničkog fonda kojim će se poticati rješavanje tog strateškog problema, a što će značiti i potencijalno otvaranje novih poslova za duže razdoblje za graditeljstvo.

Tržišta uvijek ima

Ono što je zajedničko politikama koje se događaju na razini Europske unije, čiji smo dio od 2013., jest čvršće povezivanje unutar granica zajednice, u svim aspektima, od financiranja, proizvodnje i prodaje. Prepoznavanje toga i zbijanje redova, drugim riječima, bit će važno u dizanju konkurentnosti i osiguranju novih poslova.

“Tržišta uvijek ima, samo ga se mora tražiti, ne sjediti kod kuće. Mi smo, recimo, nakon što smo ostali bez nekih poslova u Njemačkoj, gdje smo prodavali i do 80 posto proizvoda, ušli u Švicarsku, Švedsku i još neke zemlje gdje do sada nismo bili prisutni i nadoknadili smo njemačko tržište”, kaže ovih dana jedan od hrvatskih proizvođača iz drvo-prerađivačke industrije, inače sektora koji slovi kao jedan od onih koji prvi osjete dolazak ‘zime’ u gospodarstvu.

Sličnu preporuku prije godinu dana dala je Stefanie Ziska, tadašnja direktorica Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore (AHK), kazavši kako se prethodnih, turbulentnih pandemijskih i energetski traumatskim godina Hrvatska pokazala “otpornom na krizu”, ali da bi, “dođe li do daljnjeg pogoršanja u gospodarstvu njezinog najvažnijeg vanjsko-trgovinskog partnera Njemačke, hrvatski poduzetnici trebali razmotriti diverzifikaciju svoje baze kupaca i istraživanja drugih tržišta”. To će, očito, biti i jedan od velikih izazova za 2025.