Osim uvođenja carina, ovogodišnji skup svjetskih lidera u Davosu ostao je i u znaku najava američkog predsjednika Donalda Trumpa o povlačenju SAD-a iz Pariškog sporazuma o klimi i njegovu odmaku od zelene politike. Pariški sporazum obvezuje vlade na poduzimanje mjera da se globalno zagrijavanje ograniči ispod dva stupnja Celzija i smanje negativni učinci klimatske krize, a za Trumpa on predstavlja “pljačku” i opterećenje gospodarstvu.
Izlazak Federalnih rezervi SAD-a iz Mreže za ozelenjavanje financijskog sustava dovodi u pitanje globalnu predanost održivim financijama i, jedinstven je stav, šalje poruku drugim zemljama i financijskim institucijama da klimatska pitanja više nisu prioritet za najjače svjetsko gospodarstvo. Zelenu politiku je, pak, netom prije Trumpovog ulaska u Bijelu kuću, nova europska administracija na čelu s Ursulom von der Leyen, izdvojila kao svoj prioritet.
EU, dakle, ne odustaje od zelene tranzicije i želje da bude lider u tehnološkom sektoru s nultom emisijom stakleničkih plinova i u narednom petogodišnjem mandatu. Hoće li se američkim zaokretom, koji jednim dijelom i nije bio neočekivan, ozbiljno mijenjati i preslagivati europski prioriteti i razvojni planovi za klimatske ciljeve i kako će Europa odgovoriti, u ovom trenutku ni u Bruxellesu nemaju posve jasan stav.
Pojedini zastupnici u Europskom parlamentu i zelene udruge apeliraju da se u Sporazum o čistoj industriji još pojačaju mjere za poticanje razvoja tehnologije hvatanja, korištenja i skladištenja ugljika, dok s druge strane kritičari smatraju da i EU treba usporiti s ‘ozelenjavanjem’. Sporazum o čistoj industriji bi trebao biti predstavljen krajem veljače, kada će biti jasnije daljnje pozicioniranje i razgraničenje između politike jačanja konkurentnosti gospodarstva i ostvarenja ambicioznih klimatskih ciljeva EU.
Uteg za EU poduzetnike
Između američkog i europskog pristupa dosezanju zelenih ciljeva i do sada je bilo razlika. Amerikanci su kroz tzv. Zakon o smanjenju inflacije (IRA) podržavali poduzeća i domaćinstva u uvođenju nekih zelenih izvora energije s ciljem emisije CO2, kroz smanjenje poreza i otpis troškova investicija.
Europski problem je, pak, stroža regulativa i birokratiziranost. Povlačenjem SAD-a, uz činjenicu da drugi veliki globalni igrači Kina i Indija nemaju slične ili približno slične politike, dodatno se otežava europskim poduzetnicima i narušava se njihovu konkurentnost, upozoravaju poduzetnici, složni da se sada takvim krutim pristupom ambicije EU mogu obiti o glavu i umjesto pokretača promjena postati teški uteg.
Glavne promjene s kojima ide nova američka vlada vode ka smanjivanju financijske podrške za zelenu energiju, slijede regulatorna ograničenja za nove projekte vjetroelektrana na moru, ubrzava se proizvodnja i izvoz plina u SAD-u i neće se štedjeti na “bušenju” fosilnih goriva. Analitičari drže da SAD neće potpuno ukinuti IRA-u, jer su dosadašnje subvencije dodijeljene republikanskim izbornim okruzima, no smanjenje subvencija svakako će smanjiti ulaganja u obnovljive i niskougljične tehnologije. Pojedini analitičari ne otpisuju mogućnost da se i energetska tranzicija u EU čak i ubrza, s povećanjem izgradnje solarnih i vjetroelektrana, no preduvjet je da se ne nameću trgovinske ili birokratske prepreke.
Kakva je, pak, nakon Davosa, slika o budućnosti održivosti i zelenoga, što se iskristaliziralo u razgovorima koje su politički lideri i najmoćniji poslovni ljudi iz cijelog svijeta tjedan dana vodili u tom švicarskom gradiću? Stručnjak za održivo financiranje Sasja Beslik, glavni direktor za investicije u SDG Impact Japanu, konzultantskoj tvrtki specijaliziranoj za održiva ulaganja, koji se i ove godine našao među tisućama poslovnih ljudi koji su pohodili Svjetski gospodarski forum, kaže kako se ovaj put nad diskusijama doista nadvila, poput olujnog oblaka, nesigurnost.
“Zabrinutost zbog erozije međunarodnog prava i očitog raspadanja demokratskih institucija bila je sveprisutna, iako su mnogi radije zaobilazili temu umjesto da se s njom izravno suoče”, kaže Beslik. Dodaje, pak da je, unatoč toj geopolitičkoj anksioznosti, Davos 2025. bio čvrsto usmjeren na budućnost – održivost, suradnju i ubrzanu fuziju umjetne inteligencije s globalnim energetskim sustavima.
Umjetna inteligencija prešla je s margine na središte energetskih rasprava, pri čemu su i poslovni lideri i donositelji politika prepoznali njezin transformativni potencijal. Pametne mreže, prediktivna energetska analitika i AI-pokretane mjere učinkovitosti bile su među najvažnijim temama. Zaključak? Budućnost energije je digitalna, a umjetna inteligencija njezin je glavni arhitekt.
No, digitalizacija, dodaje Beslik, donosi i vlastite izazove. “Ogromna energetska potrošnja AI-sustava izazvala je zabrinutost oko održivosti, što je potaknulo raspravu o tome kako uskladiti inovacije s odgovornim korištenjem resursa. Rasprave su se usmjerile na pragmatična rješenja—kako napajati podatkovne centre nove generacije obnovljivim izvorima energije, kako skalirati AI-pokretano skladištenje energije i koristiti strojno učenje za optimizaciju hvatanja ugljika. Rizični kapital i privatni investicijski fondovi to su primijetili, s velikim kapitalnim tokovima usmjerenima prema startupima koji se nalaze na sjecištu AI-a i klimatskih tehnologija. Najavljene su investicije u AI-pokretana rješenja za hvatanje ugljika, baterijska skladišta i pametne poljoprivredne sustave”, ‘izvještava’ s ovogodišnjeg Davosa Beslik.
Izvan tehnološkog horizonta, ključna priča bila je, kaže, geopolitička utrka za dominaciju u AI-energetskom sektoru. Iako SAD ostaje neprikosnoveni lider u AI-istraživanju i modernizaciji energetskih mreža, poduprt politikama poput Zakona o smanjenju inflacije, pitanje je koliko dugo će takav zamah trajati. U međuvremenu, Bliski istok, predvođen Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sve se više nameće kao AI-sila. Te zemlje, uz duboke džepove svojih suverenih fondova, snažno ulažu u AI-energetske projekte i pametne gradove. Dokaz njihovih ambicija saudijski je projekt NEOM, futuristički megagrad u kojem se spajaju AI i održiva energetska infrastruktura.
Beslik, međutim, najavljuje da bi prvo pravo ometanje moglo doći iz zemalja u razvoju. Indija se agresivno pozicionira kao lider u obnovljivoj energiji i AI-automatizaciji, privlačeći milijarde ulaganja u solarne farme, vjetroelektrane i digitalnu infrastrukturu sljedeće generacije. Latinska Amerika i Afrika, koje su dugo smatrane sporednim igračima, sve su više u fokusu, s pozivima na AI-pripremljenu infrastrukturu koja bi smanjila digitalni jaz. Sljedeće desetljeće moglo bi donijeti pomak moći, dok ove regije iskorištavaju tehnološke skokove za preoblikovanje svojih ekonomskih sudbina.
Izazovi su, tvrdi Beslik brojni. Nezasitna energetska glad AI-revolucije podiže crvene zastavice u vezi sa stabilnošću mreže i održivošću. Geopolitička igra šaha oko rijetkih zemnih materijala—osnovnih sastavnica AI-a i obnovljivih tehnologija, postaje sve složenija. A izostanak globalno ujedinjenih propisa za AI i energetske tehnologije ostaje prepreka nesmetanim prekograničnim investicijama. Beslik zaključuje da se unatoč visokoj razini optimizma u Davosu nije se moglo izbjeći osjećaj da svijet juri prema neistraženoj budućnosti, “gdje brzina transformacije možda nadmašuje našu sposobnost da njome upravljamo”.
Gdje je u svemu Hrvatska?
Svi uključeni u razvoj zelenih tehnologija složit će se da su problemi, kao i u većini drugih članica, u sporim administrativnim procesima i nedostatku koordinacije unutar same EU, što usporava implementaciju ključnih projekata. Na potrebu ubrzavanja procesa izdavanja dozvola upozorava već godinama HGK, lobirajući i za stvaranje financijskog okvira koji će privući ulaganja u zelene projekte.
“Hrvatska se, kao dio europske gospodarske mreže, suočava s izazovima prilagodbe novim uvjetima. Ključne prepreke su administrativne procedure i spora provedba reformi koje bi mogle olakšati privlačenje ulaganja i poticanje rasta strateških sektora. Digitalizacija, modernizacija industrije i prilagodba tržištu mogu igrati ključnu ulogu u ovom procesu”, ističe voditeljica Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo HGK Tamara Kelava. Podcrtava kako s jedne strane globalni ekonomski centri jačaju vlastite pozicije, Europa s druge strane pokušava redefinirati svoje odgovore na rast konkurencije, a istovremeno Hrvatska vodi unutarnju bitku s vlastitim institucionalnim slabostima.
Ključna je prilagodba
“Odgovor ne može biti pasivno prilagođavanje, već proaktivna promjena paradigme. Sada nije pitanje može li Hrvatska biti konkurentna, već hoće li pronaći način da izađe iz začaranog kruga regulatorne neefikasnosti i usmjeri svoje resurse u dugoročno održive modele rasta”, ističe Tamara Kelava.
Najavljuje i kako će na tragu poruka iz Davosa HGK u rujnu održati konferenciju “Podržimo održivo 2025.”, koja će biti posvećena odgovorima na nove izazove – RE:akcija na globalne trendove, RE:generacija u obnovi održivog i konkurentnog gospodarstva te RE:set kao prilika za novi pristup razvoju. Plan je oko teme smjera gospodarske otpornosti i održivog razvoja okupiti vodeće stručnjake, donositelje odluka i poslovne lidere, te ponuditi smjernice za prilagodbu ključnih sektora.
“U vrijeme ubrzanih promjena, ključna je sposobnost prilagodbe, ne čekajući smjer razvoja već aktivno sudjelujući u njegovom oblikovanju”, poručuje Tamara Kelava. Sam Sporazum o čistoj industriji, koji će uskoro biti prezentiran, neće biti sveobuhvatan odgovor, no pokazat će svakako koliko je EU sposobna na brze promjene i reakcije na nove uvjete, koji joj ne idu na ruku. Nije u svemu nebitno i kako će okončati izbori u Njemačkoj, glavnom europskom gospodarstvu.
