Nakon Ive Sanadera, Tihomir Orešković drugi je predsjednik Vlade koji je izgubio tu poziciju zbog Ine i odnosa s mađarskim partnerom Molom. U Saboru je u četvrtak Oreškoviću izglasano nepovjerenje, prvi put u povijesti i od strane HDZ-a, koji ga je i progurao na premijersko mjesto. Povjerenje glavne vladajuće stranke njezin odabranik izgubio je prije mjesec dana upravo zbog nepopuštanja u stavu o rješavanju Ine i odnosa s mađarskim Molom. HDZ je najavljivao nakon izbora kako će rješavanje pravnih sporova s Molom biti jedan od prioriteta Vlade.

Prvi potpredsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji je dan prije Oreškovića Vladu sam napustio zbog Ine, odnosno osobne i obiteljske povezanosti s Molovim lobistom Josipom Petrovićem, otvoreno se zauzimao za prekid arbitražnog postupka koji protiv Mola država vodi pred UNICTRAL-om u Ženevi. Identično stajalište zagovarao je i ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat. No, Orešković je, nakon što se upoznao s predmetom Ina, prije točno mjesec dana na konferenciji za novinare javno izjasnio da neće pristati na povlačenje arbitraže. Štoviše, najavio je da će se i osobno angažirati, osnivanjem povjerenstva za pregovore s Molom, kojemu će on biti na čelu.

"Ja ću voditi taj proces i na kraju, transparentna smo Vlada, prezentirat ću rezultate Vladi, koja će dati podršku za naš stav", kazao je, ne želeći ulaziti u detalje stava koji će zagovarati država. Mađarski Mol na to je odgovorio da je spreman ući u pregovore s Vladom, no dalje od te komunikacije nije se odmaklo. Nije formirano pregovaračko povjerenstvo, već su, posebno nakon što je Karamarkov slučaj došao na stol  Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, odnosi između Oreškovića i njegova zamjenika u Vladi potpuno zahladnjeli. Nijedan nije odustajao od svog stajališta, a ministar Horvat intenzivno je nastojao pridobiti širu potporu za Karamarka pobrojavanjem šteta koje će Hrvatska morati podnijeti u slučaju gubitka spora, a što je, po njegovim tvrdnjama, neizbježno.

Orešković s druge strane nije uspio povjerovati svojim kolegama, koji su i sami bili dio Vlade (Karamarko kao ministar, a Horvat kao pomoćnik za sektor energetike u Ministarstvu gospodarstva) u vrijeme sklapanja spornog aneksa ugovora iz 2009. kojim je Sanader Molu bez naknade prepustio upravljačka prava u Ini, a koja su i povod pokretanju hrvatskog spora protiv Mola. Taj bi spor, inače, trebao biti okončan krajem ove ili početkom iduće godine, dok će rasprava u drugom sporu, koji je Mol protiv Hrvatske pokrenuo u Washingtonu, početi tek iduće godine. Orešković, kažu njegovi suradnici, nije želio pristati na puko odustajanje od arbitraže jer bi time koruptivni ugovor iz 2009. bio legaliziran. Što će nakon formiranja nove Vlade biti politika prema Molu i odnosima u Ini malo je tko jučer želio javno prokomentirati.

Za Davora Šterna, energetskog konzultanta koji je i sam vezan uz Inu, ključni problem je sama Ina, koja po njemu zadnjih 15 godina atrofira i danas nije niti sjena regionalnog lidera koji je bila. Za Šterna je problem u slučaju Oreškovića bio je u njegovom pristupu rješavanja problema. Otvaranje pregovora s mađarskim partnerom jest jedina razumna opcija, no sporno mu je to što je Orešković sebe odredio kao osobu koja će voditi pregovore.

"Uz poštivanje njegove stručnosti u njegovom biznisu, on o Ini nema pojma i to nije premijerov posao. Pregovore s Molom treba povjeriti stručnjacima i vrsnim konzultantima", smatra Štern, koji istu grešku u koracima nalazi i u prethodnom povjerenstvu koje je vodio bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. Ono što je po Šternu njegova Vlada trebala poduzeti jest obnoviti pregovore s Mađarima, no dajući ih u ruke stručnjacima, dok se o prekidanju arbitraža eventualno može razgovarati kroz pregovore. "Jedno ne isključuje drugo i nema razloga da se donosi ishiterene odluke", kaže Štern i napominje da se od početka država u slučaju odnosa s Molom pogrešno postavljala. Problemom on vidi i to što posljednjih 15-ak godina nije jasno artikulirano stajalište što je nacionalni interes u Ini.

Posljedica toga je, kaže, da danas zapravo niti ne govorimo o obrani nacionalnog interesa, nego o sprječavanju daljnjeg urušavanja Ine. Lošom taktikom ocjenjuje i Karamarkove i Horvatove najave da će država odustati od arbitraže, jer u njoj loše stoji, kao i plašenje mogućim financijskim rizikom koji slijedi zbog eventualnog gubitka spora, budući da taj rizik postoji od prvog dana. Takve ozbiljne izjave po njemu morale su biti utemeljene na analizi stanja. Mađari u svom pregovaračkom sastavu okupljaju vrsne stručnjake i pravnike, a da o povlačenju svoje arbitraže protiv Hrvatske ne razmišljaju. Novoj vladi, ma tko bio na njezinom čelu, Štern poručuje da ne ponove ono što se u slučaju Ine svima uporno obija o glavu, a to je dopuštanje miješanja politike. To više kao dobru ostavštinu Oreškovića on pozdravlja ulazak u NO Damira Vanđelića, koji je već bio na toj dužnosti.