Uprava Ine još nastoji razbiti nevjericu koja u dijelu javnosti ne jenjava oko njezine riječke rafinerije i radova zbog kojih je proizvodnja u njoj obustavljena na više od pet mjeseci, koji su, kako vole reći, važni zbog najvrjednijeg industrijskog projekta koji se trenutno odvija u Hrvatskoj – obnove i nadogradnje rafinerijskih kapaciteta vrijednosti većoj od četiri milijarde kuna.

Ne bude li neplaniranih događanja, ti bi radovi trebali završiti u prvom kvartalu 2024. No, s tim radovi na području Rafinerije neće i stati.

Zasad još u tišini, Ina počinje s procedurama za realizaciju novog vrijednog projekta – gradnjom postrojenja za proizvodnju zelenog vodika s dvije fotonaponske elektrane. Sve na lokaciji Rafinerije u Kostreni.

Ovaj put, naravno kada se za to ispune svi nužni administrativni i ostali preduvjeti, sama Rafinerija ne treba stati s radom, jer riječ je o projektima gradnje posve novih kapaciteta, pored rafinerije, te ulasku u posve drugu nišu.

Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja nacionalna naftna kompanija uputila je zahtjev za potrebu ocjene utjecaja na okoliš ovog projekta, o čemu se u narednim tjednima lokalna zajednica i svi zainteresirani mogu očitovati.

U samom elaboratu među brojnim detaljima ovog projekta ne navodi se i njegova vrijednost. No,iz Ine doznajemo kako je riječ “okvirno” o nekoliko stotina milijuna kuna. Ovo okvirno je zbog toga što će to ovisiti o njegovom konačnom opsegu, kao i cijenama koje će biti u trenutku kada će se definirati i konačna financijska konstrukcija projekta.

U prijedlogu koji je stavljen u proceduru, projekt predviđa izgradnju 10 MW elektrolizatora za proizvodnju obnovljivog, zelenog vodika, i to oko 4,5 tona na dan, odnosno 1500 godišnje, a bit će namijenjen prometnom sektoru Hrvatske i za vlastitu potrošnju u Ininoj rafineriji.

Postrojenje za proizvodnju vodika imat će pogonsku halu elektrolizatora, zgradu transformatora, kompresornicu vodika, čeličnu konstrukciju i manipulativnu platformu, te među ostalim skladišni prostor, kontejnere za operatera i ukrcajno mjesto za kontejnere.

Vodik će se prema projektu skladištiti u ISO kontejnerima na ukupno 2000 četvornih metara površine, a osim postrojenja za proizvodnju vodika predviđena je i izgradnja cjevovoda u duljini od 1800 metara, koji bi se spojio s cjevovodom postojećeg postrojenja za proizvodnju vodika u rafineriji.

U planu je i gradnja dvije solarne elektrane za potrebe rada elektrolizatora, obuhvata 0,97 ha i 0,75 ha, te instalirane snage 8, odnosno 4,8 MWp. U riječkoj rafineriji već se proizvodi vodik, iz prirodnog plina za potrebe proizvodnje naftnih derivata, koji se, s obzirom na način proizvodnje, smatra “sivim” vodikom.

No, zeleni ili čisti, kako ga nazivaju, dakle, vodik proizveden elektrolizom vode korištenjem 100 posto obnovljivih izvora energije i koji je bez popratnih štetnih emisija, postao je izazov i prilika, posebno u uvjetima ubrzane tranzicije na obnovljivce kojoj je EU posvećena još i više s energetskom krizom i odmicanju od ruskih energenata, sada izazov i prilika.

Ina upravo i računa na to da će ovaj njezin projekt biti sufinanciran iz sredstava NPOO-a. No, sam projekt počeo se osmišljavati i prije izrade NPOO-a, kako se čuje u Ini, na osmišljavanju i razradi ideje radi se još od 2018.

Dekarbonizacija rafinerije
“Ina neprestano prati nove tehnologije i razvija projekte s ciljem transformacije poslovanja, održivosti, smanjenjem emisija CO2 i povećanjem energetske učinkovitosti. U tom kontekstu na lokaciji Rafinerije nafte Rijeka kompanija razmatra izgradnju 10 MW elektrolizatora za proizvodnju obnovljivog vodika koji uključuje i solarnu elektranu.

Takav “zeleni” vodik primarno bi se upotrebljavao na dva načina. Za potrebe dekarbonizacije rafinerije, jer sada rafinerija u proizvodnji upotrebljava velika količine vodika iz fosilnih goriva, te za potrebe transportnog sektora, primjerice autobusa na vodik, čime bi Ina postala prvi proizvođač “zelenog” vodika na komercijalnoj razini u Republici Hrvatskoj”, poručuju iz Ine.

Značaj projekta koji planira proizvodnju vidljiv je i u kontekstu Doline vodika Sjeverni Jadran, projekta koji uključuje Hrvatsku, Italiju i Sloveniju, koji, kako ga je predstavio premijer Andrej Plenković ovih dana na summitu Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Šarm El Šeiku, predviđa sudjelovanje 34 subjekta, od kojih šest hrvatskih, a godišnja proizvodnja vodika predviđena je na razini do pet tisuća tona.

Zahtjevna procedura
No, do početka realizacije Ininog projekta još je puno posla. Nakon procjene utjecaja na okoliš, projekt mora dobiti i odobrenje kompanije, ishoditi potrebne dozvole, utvrditi detaljan hodogram, odabrati izvođače i ugovoriti poslove gradnje…

S realizacijom, kažu u Ini, može se započeti i prije dovršetka projekta unapređenja Rafinerije nafte Rijeka, a za dovršetak projekta procjenjuju, bit će potrebno više od tri godine nakon ugovaranja radova. To će, dodaju u Ini, uvelike ovisiti o okolnostima na europskom i svjetskom tržištu, jer je riječ o usko specijaliziranoj i modernoj tehnologiji čija je dostupnost ograničena.

Krene li ovaj projekt kako se predviđa, on bi mogao ujedno i krčiti brojne probleme s kojima se susreću prvi “startupi” u proizvodnji zelenog vodika, jer unatoč predanosti vodikovoj ekonomiji, pa i usvajanju nacionalne strategije za vodik, još puno papirologije stvara probleme i ne prepoznaje ove projekte u praksi.