S direktoricom Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore (HGK) Marijom Šćulac Domac razgovarali smo o domaćim potencijalima tehnologije vodika, trenutnoj primjeni u poslovanju, preprekama veće primjene te mogućnostima financiranja budućih projekata.

– Iako se predviđa da će obnovljivi vodik imati središnju ulogu u klimatsko neutralnom gospodarstvu, EU trenutno svega 3 posto energije dobiva iz tehnologije vodika. Kakvi su europski planovi po tom pitanju i koji je potencijal Hrvatske u proizvodnji vodika?

Prvi preduvjet je ostvariti dostatnu proizvodnju te adekvatne sustave transporta i skladištenja, a za to su nam prvo potrebne pouzdane, napredne, a opet pristupačne tehnologije. Najvažniji preduvjet su ipak izvori financiranja, pri čemu se u inicijalnom razdoblju najviše očekuje od bespovratnih potpora. REPower EU je povećao ambicije iz paketa mjera Fit for 55 na 10 Mt domaće proizvodnje vodika i isto toliko uvezenog vodika. Hrvatska svakako može dati doprinos ostvarenju tog cilja. U ožujku je donesena Nacionalna strategija za vodik kojom je opisana vizija i napravljen prvi korak ka razvoju gospodarstva temeljenog na vodiku. Hrvatska ima potencijal proizvodnje vodika elektrolizom vode iz obnovljivih izvora i to najviše iz vjetra i solara, ali i geotermalne energije. Vodik se može proizvoditi i iz otpada procesom pirolize ili isplinjavanja i u tom dijelu svakako možemo ostvariti svoje potencijale.

– HGK je napravio mapiranje potencijala gospodarstva za razvoj vodikovih tehnologija. Koliko prema njemu domaćih tvrtki ima uključeno vodik u svoje poslovanje i o kakvim je tvrtkama i primjeni riječ?

HGK je prije par mjeseci pokrenula projekt Mapiranja potencijala gospodarstva za razvoj vodikovih tehnologija, a početkom iduće godine ćemo imati finalne brojke. Do sada je u mapiranju sudjelovalo 115 dionika, čime smo premašili svoj inicijalno postavljen cilj. Aktivnost ćemo kontinuirano provoditi, pratiti razvoj projekata te nadograđivati i evidentirati pomake i nove potencijale. Prema inicijalnim rezultatima 43% uključuje vodik, odnosno vodikovu tehnologiju u svoje poslovanje, a većina se odnosi na manje tvrtke sa sjedištem u Zagrebu. Pretežito se bave inženjerstvom i s njim povezanim tehničkim savjetovanjem distribucijom električne energije, nespecijaliziranom trgovinom na veliko te proizvodnjom dijelova. Među njima je i šest visokoobrazovnih institucija. Među onima koji trenutno ne uključuju vodik u svoje poslovanje, polovica je u procesu uvođenja ili je zainteresirana za ulazak u neki segment lanca: proizvodnja, skladištenje…

– Što su tvrtke koje u svoje poslovanje nemaju uključen vodik navele kao glavne razloge neprimjene?

Kao glavnu prepreku bržem uvođenju ističu prilagodbu internih procesa i sustava za bržu implementaciju novih tehničkih rješenja. Partnerstvo u istraživanju, nabavi i korištenju te razvoj infrastrukture za transport i skladištenje su također izazovi u uvođenju vodika.

– Što bi se trebalo poduzeti da se poveća primjena i kapaciteti tehnologije vodika u Hrvatskoj? Koliku ulogu u tome ima domaća znanost, gospodarstvo i država?

Nekoliko naših razvojno orijentiranih tvrtki je pravovremeno prepoznalo vrijednost vodika i zajedno s visokoobrazovnim, tehničkim institucijama ili samostalno razvijaju pilot projekte koji su prvi korak u komercijalizaciji i daljnjoj primjeni. Naš cilj je da naše tvrtke prepoznaju priliku u razvoju vodika i razvijaju vlastita rješenja i tehnologiju koja će se koristiti unutar budućih postrojenja proizvodnje, sustava transporta i skladištenja. Budući da se radi o razvojnoj temi, definitivno se očekuje veća podrška u izvorima i načinu financiranja te poticajnoj zakonskoj regulativi, a sigurni smo da će potom tržište reagirati povećanom proizvodnjom i primjenom, kao što je to bio slučaj i zemljama kao što su Njemačka, Francuska ili Španjolska.

– Na koji način će se financirati ti projekti, postoje li već neka nacionalna ili EU financijska sredstva za tu svrhu?

Hrvatska sa Slovenijom i talijanskom regijom Friuli Venezia Giulia sudjeluje u Dolini vodika Sjeverni Jadran koja ima za cilj povezati različite dionike u lancu vrijednosti vodika i pomoći u osiguravanju sufinanciranja projekata. Za potrebe prvog poziva HGK je mapirala 40-ak projekata, a odabrano je šest iz Hrvatske koji su sudjelovali u zajedničkoj projektnoj prijavi s ciljem proizvodnje 5000 tona obnovljivog vodika na području Doline. Naše aktualno mapiranje će svakako pomoći nastavku aktivnosti sufinanciranja. Financiranje je predviđeno iz različitih programa EU, kao što su Horizon, Innovation Fund, CEF, Just Transition Fund, IPCEI i drugi. Značajna sredstva za razvoj infrastrukture za dekarbonizaciju energetskog sektora za korištenje vodika u prometu i elektrolizatore planirana su u NPOO-u, ali i u novom višegodišnjem financijskom okviru EU. Upravo ćemo i aktivnošću mapiranja HGK pomoći markirati i demarkirati određene izvore sufinanciranja vodika i pomoći im u tržišnom razvoju.

– Gdje je najveći praktični potencijal primjene vodika u Hrvatskoj, možete li navesti neke primjere?

Vodik već danas ima svoju ograničenu primjenu u rafinerijskim i petrokemijskim postrojenjima. Cilj je zamijeniti ga obnovljivim vodikom te značajno povećati njegovu primjenu i to poglavito u industriji, ali značajnije i u prometu s naglaskom na pomorski promet i željeznicu, cestovni, ali i zračni promet. Svaka energetski intenzivna industrija koja koristi fosilna goriva kao energent u skorijoj budućnosti bi ga mogla zamijeniti obnovljivim vodikom.