U petak je na burzi rada bilo 103 tisuće nezaposlenih radnika, u ponedjeljak oko 101 tisuća, tako da je pitanje dana kad će registrirani broj nezaposlenih pasti ispod stotinu tisuća. Posljednji je put takvu nezaposlenost Hrvatska imala daleke 1982. godine, od kada je prošlo punih 40 godina i niz turbulentnih zbivanja zbog kojih je u jednom trenutku bez posla bilo gotovo 400 tisuća radnika. Vraćanje nezaposlenosti na neke normalne razine potrajalo je cijeli jedan radni vijek, piše Večernji list.

brojke strelovito rastu

Strani radnici već čine pet posto ukupnog stanovništva u jednoj hrvatskoj regiji

Milijun ljudi manje

Pad apsolutnog broja nezaposlenih na brojke iz socijalističkog razdoblja još ne znači i spuštanje na ondašnju stopu nezaposlenosti jer Hrvatska danas ima gotovo milijun stanovnika manje nego što ih je imala u to vrijeme. Manjak radnika danas je problem broj jedan gotovo svakog poslodavca, koji će rijetko tko riješiti posezanjem u bazen službeno nezaposlenih osoba. Među ljudima koji su bez posla je oko 15 tisuća osoba s visokom i višom stručnom spremom u zvanjima i profesijama koje tržište ne traži. Tu je i oko četvrtina osoba s nezavršenom ili samo s osnovnom školom. Svaki četvrti nezaposleni stariji je od 55 godina, a sličan je udio nezaposlenih koji su bez posla dulje od tri godine. Većinom su bez posla žene, a upravo su stariji radnici i žene dvije grupacije gdje se na razvijenim europskim tržištima događaju najveći pozitivni pomaci u zapošljavanju. Hrvatska je počela zapošljavati umirovljenike, a raste udio starijih i među zaposlenima, no sve je to i dalje daleko ispod prakse koja je prisutna drugdje. Najveći porast zaposlenosti je kod stranih radnika.

– Nema spora da je ohrabrujuće što nezaposlenost pada, no to je i posljedica velikog odlaska mladih ljudi. Hrvatska ima visok udio neaktivnih osoba tako da i njih treba uzeti u obzir kad se govori o nezaposlenosti – komentira ekonomski stručnjak Predrag Bejaković. Ranijih godina, podsjeća, svaki treći nezaposleni čekao je na posao dulje od dvije godine tako da se vide pozitivne promjene, ali očiti su i dugoročni strateški problemi.

– Hrvatska je konstanta da postoje neki poslovi koje domaća radna snaga iz raznih razloga ne prihvaća, počev od graditeljstva gdje treba raditi na visinama, u različitim vremenskim uvjetima, u buci. Slično je i s uslugama, gdje su slabije plaćeni i kratkotrajni poslovi. Hrvatska je uvozila određenu strukturu radne snage i prije 40 godina, kao što to čini i danas – kaže Bejaković za Večernji.

Da nema stranaca, neke bi gospodarske grane stale, ne bi imao tko raditi.

– Nekad su poslodavci bili jača strana na tržištu rada, ali više nisu jer radnika nema. Prema strancima se trebamo postaviti ispravno, shvatiti da su oni bitni za gospodarski razvoj. Ne mislim da strani radnici istiskuju hrvatske radnike s tržišta rada, oni samo dolaze na poslove koja domaća radna snaga izbjegava – ističe Bejaković.