Hrvatska je na dobrom putu da prvi puta dobije nestranačkog predsjednika Vlade, štoviše uspješnog menadžera s dugogodišnjim iskustvom u upravljanju financijama. Na prijedlog HDZ-a, Most i Domoljubna koalicija predvođena Tomislavom Karamarkom predložili su predsjednici Kolindi Grabar Kitarović da mandatar za sastavljanje Vlade bude Tihomir Orešković, nekadašnji predsjednik Uprave Plive i aktualni financijski direktor Teve za Europu, na privremenom radu u Amsterdamu. “Ovo veliki pomak u hrvatskom političkom životu, da su se predsjednici dviju stranaka dogovorili da nijedan neće biti od njih mandatar, nego da će to biti nestranačka osoba”, rekao je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nakon sastanka s Mostom u zagrebačkom hotelu Sheraton na kojem je usuglašen mandatar. Čelnik Mosta Božo Petrov kazao je da ovo nije koalicija, nego dogovor, potvrdivši da je nestranački mandatar Tihomir Orešković bio prijedlog Domoljubne koalicije oko kojeg su se složili.

Petrov je potvrdio i da imena članova Vlade još uvijek nisu definirana, nego će stručni tim formirati Tihomir Orešković. Iako su se obojica odbili izjasniti koja će biti njihova uloga u novoj vlasti, doznaje se da će potpredsjednike Vlade sačinjavati jake stranačke osobe.
Premda vijest da će vjerojatni premijer biti stručnjak iz svijeta biznisa zvuči obećavajuće za zemlju pred kojom stoje brojne reforme, ime Tihomira Oreškovića za mnoge je iznenađenje jer se radi o čovjeku koji je veći dio života proveo u inozemstvu pa je pretpostavka da nije dovoljno upoznat s hrvatskim specifičnostima.

Orešković je rođen 1966. godine u Zagrebu, 1989. godine diplomirao je kemiju na Sveučilištu McMaster u Kanadi, na kojem je 1991. završio i MBA studij iz financija i informacijskih sustava. Nakon studija ostao je živjeti u Kanadi gdje je započeo profesionalnu karijeru 1992. u proizvodnji farmaceutske tvrtke Eli Lilly u Kanadi . U Tevi, izraelskoj farmaceutskoj korporaciji koja je vlasnik Plive, Orešković radi od 2005. godine, najprije kao glavni financijski direktor Teve Kanada, a od 2009. kao glavni financijski direktor za istočnu Europu. Godinu dana kasnije imenovan je glavnim financijskim direktorom za regiju EMIA (Istočna Europa, Mediteran, Izrael i Afrika).

Unatoč skepsi oko Oreškovića poznavanja hrvatskih prilika, upućeni kažu da je u mandatu na čelu Plive od srpnja 2012. do kraja prošle godine imao priliku dobro upoznati birokraciju u borbi oko dobivanja svih dozvola za Plivinu tvornicu u Novom Marofu. Osim toga bio je vrlo aktivan član HUP-ove udruge farmaceutske industrije gdje je kroz pregovore upoznao dobar dio domaće administracije.

Oreškovića kolege s kojima je surađivao opisuju kao vještog menadžera, umjerenog patriota s vrlo izraženim diplomatskim vještinama. Izvori iz svijeta biznisa s kojima smo razgovarali smatraju da je Orešković najbolje moguće rješenje u ovoj situaciji, jer razmišlja izvan kutije, nije i nikada nije bio dio hrvatske žabokrečine. Istodobno, ljudi koji ga poznaju, ne očekuju da će se ponašati kao HDZ-ova marioneta jer je, kako kažu, riječ o čovjeku koji je navikao donositi odluke i stajati iza njih, a pomalo je i tvrdoglav. Vjerojatno će mu te karakteristike dobro doći u poslu kojeg se prihvatio nakon samo godinu dana na poziciji glavnog Tevina financijaša za Europu. Zasad je rano predviđati kakav će uspjeh polučiti Oreškovićeva Vlada (ako je uopće sastavi). To će prije svega ovisiti o otvorenim rukama koje će dobiti kod biranja najbližih suradnika i članova Vlade, kao i o podršci dviju koalicija koje su ga predložile. Među zadovoljnima ovim odabirom svakako će biti ključni kreatori politike Europske unije, koji već dulje vrijeme vrše pritisak na Hrvatsku oko konsolidacije javnih financija, smanjenja javne potrošnje i rezanja budžetskog deficita.

Među prvima koji su jučer mandataru dali podršku bio je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović. On je kazao da nestranački stručnjak može biti razborito rješenje u gospodarskoj situaciji u kakvoj je Hrvatska. „Poželjno je da je i politički mudar, jer je Vlada prije svega političko tijelo. Komora je na vlastitom primjeru, uz upravu iz realnog sektora, pokazala da je moguće u kratkom roku provesti strukturne reforme i prilagoditi se onima koji su nositelji gospodarskog razvoja. To mora učiniti i javna uprava, i na korist gospodarstva i čitavog društva. Prije svega je važno da novi mandatar ima iskustva upravljanja velikim sustavom, potvrđene kompetencije i rezultate te da istinski razumije bit poslovanja suvremenog poduzetnika. Preduvjet uspješnoga gospodarstva stabilna je politika, jednako kao što država ne može biti jaka bez uspješne ekonomije.“